60 godina BND-a

Pozitivno pisati o Saveznoj obavještajnoj službi? Nimalo laka zadaća. Skoro nemoguća. A to leži u naravi stvari. Na kraju krajeva BND je s maksimalnom diskrecijom skupljao informacije o inozemstvu, „od velike vanjskopolitičke i sigurnosne važnosti za Saveznu Republiku Njemačku“. To stoji u prvom članku Zakona o BND-u. Služba sa sjedištem u Pullachu, pored Münchena, sa svojih oko 6.500 suradnika, radi u tajnosti. Što u većoj tajnosti radi, to je bolje za građane. Barem teoretski. Ali stvarnost je drugačija. Skandali se poput crvene niti provlače kroz povijest BND-a, osnovanog 1. travnja 1956. godine.

Kada se bolje pogleda vidi se da je riječ o smeđoj niti (smeđa boja simbolizira naciste, napomena uredništva), jer zapadnonjemačka obavještajna služba ima duboke personalne korijene u nacističkom vremenu. Šef preteče BND-a, „Organizacije Gehlen“, bio je general Wehrmachta. Za vrijeme Hitlera, Reinhard Gehlen je bio zadužen za Istok. Po mišljenju okupacijske sile SAD-a on je bio predodređen za posao nadgledanja Sovjetskog saveza i njegovih utjecajnih područja. Pionirski rad se isplatio za Gehlena, on je postao prvi predsjednik BND-a i na tom mjestu je ostao do 1968. godine. U to vrijeme u službi je bilo nekoliko stotina ljudi s nacističkom prošlošću.

Spor u vezi sa pravim imenima bivših zaposlenika i agenata

Pozitivne vijesti? Još u šezdesetim godinama prema navodima BND-a iz službe je otpušteno oko 70 zaposlenika, zbog sudjelovanja u ratnim zločinima. Međutim, otvorenost u suočavanju s jednim od najcrnjih poglavlja, obavještajnoj službi još uvijek teško pada. To dokazuju u velikoj mjeri različiti izvještaji BND-a i Nezavisnog odbora povjesničara (UHK) koji je formiran 2011. godine s ciljem da obradi vrijeme do 1968. godine, dakle i Gehlenovo razdoblje. Najveći spor se pritom vodi oko toga bi li i koja imena bivših zaposlenika i agenata smjela biti objavljena.

U ujedinjenoj Njemačkoj je prvi put usvojen „Zakon o Saveznoj obavještajnoj službi“. Drugim riječima, BND je 34 godine radio ilegalno, u užem smislu tog pojma. Od tada zastupnici Bundestaga, kroz parlamentarni nadzorni odbor (PKGr) mogu nadzirati rad tajnih službi. Sastaju se naravno tajno u prostoriji sigurnoj od prisluškivanja, ali se često osjećaju loše informiranima ili namjerno prevarenima. Iskustvo koje se ponavlja od 2013. godine i afere s američkom tajnom službom NSA.

Plodovi istražnog odbora

Parlamentarni istražni odbor Bundestaga ponovo se bavio BND-om. BND je pomagao svojim američkim partnerima u globalnom nadziranju telekomunikacija, kršeći pritom njemačke zakone. Otkriveno je da su prisluškivane brojne europske vlade i institucije, pa i njemačke. O svim tim radnjama još uvijek se ništa u svijetu ne bi znalo da nije bilo zviždača Edwarda Snowdena. Sredinom ožujka njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier je odgovarao pred Istražnim odborom Bundestaga oko afere NSA. Njemu je podređen BND.

Na pitanja zastupnika Bundestaga morao je odgovarati i Gerhard Schindler, predsjednik BND-a od 2012. godine. O praksi njegove službe, koja je kršila zakon, rekao je da ništa nije znao. Odluku savezne vlade da pooštri zakon o obavještajnoj službi, Schindler je pozdravio. Ubuduće je tako trebalo zabraniti špijuniranje prijateljskih zemalja u Europi. „Što jedna obavještajna služba smije, a šta ne smije, zapravo se moralo odavno razjasniti“, čudio se šef BND-a nedavno u intervjuu za njemačku novinsku agenciju dpa.

Slučajevi Murat Kurnaz i Khaled El-Masri

Istražni odbor Bundestaga za istragu afere NSA je samo jedan od novih primjera koji se tiče BND-a. Ranije teme bili su prisluškivani novinari i otmica optuženih za terorizam od strane američkih tajnih službi. Posebnu pozornost privukla je sudbina Murata Kurnaza i Khaleda El-Masrija. Oni su u sklopu međunarodne antiterorističke borbe dospjeli pod nadzor tajnih službi. Jedan je završio u američkom logoru Guantanamo, drugi je odveden u Afganistan. Obojica su bili nevini. Koju ulogu je u svemu tome imao BND, ostaje nejasno.

S obzirom na sve te priče, vijesti o propustima i sabotažama u vezi s izgradnjom novog sjedišta BND-a u Berlinu djeluju skoro kao vic. Da je zbog vode koja je iscurila nastala milijunska šteta. To se dogodilo u ožujku 2015. godine. Buduća centrala, nedaleko od sjedišta vlade, tako će biti još skuplja – više od milijarde eura košta selidba iz Pullacha u njemački glavni grad.

Slike jedne izložbe: „UNHEIMLICH“

Kada sve bude gotovo, trebao bi postojati i centar za posjetitelje u „kojem će se moći informirati o radu i zadaćama obavještajne službe“. Ta vijest se može pronaći na internetskoj stranici BND-a. Na njoj su i podaci o aktualnoj izložbi o njemačkoj obavještajnoj službi za inozemstvo. Može se vidjeti u Washingtonu, Dresdenu i Hamburgu. Tu je i foto-dokumentacija Martina Lukasa Kima, naslov koje odgovora 60. godišnjici BND-a: „UNHEIMLICH – Savezna obavještajna služba 1956-2016“ (unheimlich znači ne-tajno, ali i nelagodno, napomena uredništva).