1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

50 godina od Andrićeve Nobelove nagrade

U 2011. se obilježava 50. godišnjica dodjele Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću. Nedavna anketa u jednim novinama pokazala je da je Andrić, unatoč kontroverzama oko njega, u Hrvatskoj kao autor vrlo cijenjen.

Ivo Andrić

Ivo Andrić

Rasprave o Ivi Andriću na prostoru koji se nakad zvao Jugoslavija uglavnom se vode oko pitanja nacionalne pripadnosti poznatog književnika. Pritom se često zanemaruju rasprave oko Andrićeve književnosti koja je, neupitno, književnost svjetskih razmjera. Kako znanstvenici iz "neutralnog" , njemačkog, kuta promatraju fenomen "Andrić"? Jacqueline Badić, slavistica sa sveučilišta u Bonnu, svoj znanstveni rad je posvetila književnosti jugoistočne Europe.

Slavistica Jacqueline Badić

Slavistica Jacqueline Badić

DW: Je li Ivo Andrić 1961. godine zasluženo dobio Nobelovu nagradu za književnost?

Badić: On je s pravom tada dobio tu nagradu. Andrić je u svakom slučaju jedan od velikih jugoslavenskih i europskih književnika 20. stoljeća. Uspio je stvoriti istaknuti književni opus što se uvijek zaboravi kad se odvojeno od drugih njegovih djela promatra "Na Drini ćuprija". Potrebno je promatrati čitavo njegovo književno stvaralaštvo, a to je bila svjetska književnost i ostat će svjetska književnost.

DW: Andrić je Nobelovu nagradu za književnost dobio za, kako je to istaknula Švedska akademija znanosti, "epsku snagu kojoj je oslikao motive i ljudske sudbine iz povijesti svoje zemlje". Slažete li se s tim?

Badić: Da. I naglasak je na epici. Povijesni roman ne znači pisanje povijesti. "Na Drini ćuprija" se ne smije promatrati kao djelo koje odražava prošlost Bosne i Hercegovine, već je to literarna obrada bosansko-hercegovačke prošlosti. On ostaje fikcija.

Virtuozno baratanje jezikom

DW: Što Vam se sviđa kod Andrića?

Badić: Njegov jezik, virtuoznost s kojom je koristio riječi. Čak i za nekoga kome nije maternji jezik onaj na kojemu Andrić piše, uvijek iznova je užitak čitati ga. Naravno da to ujedno znači da je tu na djelu jedna nevjerojatna kompleksnost jezika. Svaka rečenica kod njega je umjetničko djelo. To mu se mora priznati. Osim toga, Andrić mi je približio hrvatski, bosanski i srpski jezik i pokazao mi jednu pozitivnu sliku.

DW: A što Vam se ne sviđa kod Andrića?

Most u Višegradu

Slavna ćuprija u Višegradu

Badić: Nije mi se svidjelo što za svoga života nije dopustio da se publicira njegova poezija. Čak je zabranio da se publiciraju njegove pjesme, što se ipak nakon njegove smrti, posthumno, protiv njegove volje učinilo. Smatram da je to bilo dobro, što se tako uradilo. Jer, uvijek je tu bio dojam da je Andrić veliki racionalist, a ovako na vidjelo izlazi i Andrićeva emocionalna strana.

DW: Što bi Europa eventualno mogla naučiti iz Andrićevih djela?

Badić: Književna djela nisu udžbenici, nego su to umjetnička djela, koja potiču na razmišljanje. Ono što bi Europa mogla naučiti i razumjeti je kompleksnost suživota različitih naroda.

DW: Ko liko je Andrić sa svojim romanima zaista probudio interes na Zapadu za zemlje jugoistočne Europe?

Badić: Dosta. Upravo Andrić sa svojim romanima uvijek iznova budi interes za zemlje bivše Jugoslavije.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Tko je Andrićev nasljednik?

Preporuka uredništva