1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

33.000 radnih mjesta za izbjeglice

Deseci tisuća izbjeglica već su našli posao u Njemačkoj, no većina njih na slabo plaćenim radnim mjestima. Je li to prvi korak u uspješnoj integraciji? Da, kaže stručnjak Wido Geis u razgovoru za DW.

Deutsche Welle: Gospodine Geis, prema informacijama Saveznog ureda za rad u proljeće 2015. je 30.000 izbjeglica pronašlo posao. Je li to uspjeh?

Wido Geis: To je u svakom slučaju uspjeh. Posebno kada se zna koliko je komplicirana integracija izbjeglica na tržištu rada, jer oni, za razliku od mnogih drugih useljenika, moraju prvo naučiti jezik.

S druge strane se 130.000 ljudi, koji su u Njemačkoj dobili status izbjeglice, prijavilo kao nezaposleno. Je li se dosadašnje useljavanje pozitivno ili negativno odrazilo na njemačko tržište rada?

Razlog za to što imamo više nezaposlenih nego zaposlenih izbjeglica je u tome što integracija izbjeglica na tržištu rada zahtijeva vrijeme. Jedno istraživanje Instituta za tržište rada je pokazalo da je u prošlosti izbjeglicama trebalo 15 godina da dostignu razinu drugih doseljenika. S druge strane, također znamo da kod nas dolaze osobe s vrlo niskim stupnjem obrazovanja. A s tako niskim kvalifikacijama njemačko gospodarstvo u stvari ima dovoljno radne snage. Tako utjecaj na tržište rada zapravo ne bi mogao biti previše pozitivan.

Wido Geis

Wido Geis

IAB institut Saveznog ureda za rad je nedavno došao do podatka da postoji 154.000 upražnjenih radnih mjesta, koja bi, teoretski gledano, mogla dobiti kvalificirane izbjeglice. Zašto onda radna mjesta ostaju i dalje upražnjena?

S jedne strane imate i domaće stanovništvo koje se prijavljuje za ta radna mjesta. A s druge strane, ako jedan posao ne odgovara njemačkim građanima, često se događa da ne odgovara ni izbjeglicama. Na primjer tu se često događa da ponuda za posao nije u regiji u kojoj živite.

Mnoge izbjeglice su završile u sektoru s malim primanjima, na primjer u uslužnoj djelatnosti, kao što je posao čistača ili zaštitara. To su poslovi koje građani Njemačke često ne žele raditi. Stoje li još izbjeglicama na putu i birokratske prepreke?

Ako govorimo o izbjeglicama koje su prema Ženevskoj konvenciji dobile azil u Njemačkoj, onda za njih nema birokratskih prepreka. Oni se isto tretiraju kao i građani Njemačke. Kod onih koji su tek podnijeli zahtjev za azil je situacija drugačija. U tom slučaju se mora utvrditi da za to radno mjesto nije konkurirao nitko od domaće radne snage. To se istina poboljšalo zakonom o integraciji. No, u administraciji dijelom postoje velike poteškoće što se tiče suradnje između ureda za strance i ureda za rad - prije svega oko pitanja smije li neka izbjeglica ostati u zemlji ili ne. Najveći broj ljudi koji su došli tijekom prethodne dvije godine je u procesu dobivanja azila i isti im još nije priznat.

Njemačko gospodarstvo je, iz perspektive šefa Savezne službe za migracije i izbjeglice Frank-Jürgena Weisea, i dalje ovisno o doseljenicima. Je li potencijal dobro obrazovanih izbjeglica iscrpljen?

U načelu da. Izbjeglice bi za odgovarajuće zanimanje prvo morale steći adekvatnu razinu znanja njemačkog jezika. Mnoge izbjeglice imaju zanimanja koja se u Njemačkoj ne traže. Ali u protekle dvije godine statistike su pokazale da je značajno porastao broj sirijskih liječnika.

Ipak, mnoge izbjeglice dobivaju samo tzv. mini-job ili subvencionirani posao za jedan euro. Oni se tako brzo integriraju na tržištu rada, ali bez dugoročne perspektive. Zar ne bi onda imalo više smisla od početka investirati u dobro obrazovanje?

Uvijek ima smisla mlade izbjeglice školovati u Njemačkoj - prije svega zato što imamo i veliki broj nepopunjenih mjesta u školama. Problem je samo u tome da se ljude uvjeri da završe neki zanat. To je komplicirano. S jedne strane, izbjeglicama je potrebno pet godina za završavanje trogodišnjeg zanata jer im treba vremena za dostizanje određene razine znanja jezika kako bi mogli pratiti nastavu. A s druge strane, mnogi kažu: ja imam kod kuće obitelj kojoj moram slati novac i moram što prije naći posao. Problem su i razlike u sustavima obrazovanja u zemljama iz kojih ti ljudi dolaze, tako da se onda njihove diplome u Njemačkoj ne priznaju. U sektoru niskokvalificiranih poslova ima dovoljno zaposlenih. Ali čak i slabi posao može potaći integraciju na tržištu rada. Izbjeglicama se time omogućava upoznavanje njemačkog tržišta rada, uspostava kontakta i učenje jezika.

Gospodarski stručnjak Wido Geis je u Institutu za njemačko gospodarstvo u Kölnu zadužen za obrazovanje, useljavanje i inovacije.

Preporuka uredništva