1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

30 godina od kraja rata u Vijetnamu

Gradovi su okićeni ali i političari Vijetnama radije gledaju u budućnost

Gradovi su okićeni ali i političari Vijetnama radije gledaju u budućnost

Prije točno 30 godina, 30. travnja 1975 Vietkong je osvojio glavni grad - tadašnjeg "južnog" - Vijetnama. Tradicionalno, ova komunistička zemlja proslavlja ovu pobjedu nad američkom vojskom vojnim mimohodom i gorljivim parolama - ali ova okrugla obljetnica ipak je ispala tiša i skromnija nego što se moglo očekivati. Jer, Vijetnam želi radije gledati u budućnost nego u prošlost pa je tako i premijer Vijetnama Phan Van Khai oprezno izjavio kako je spreman na "prijateljsku suradnju i jačanje odnosa sa svim zemljama koje su sudjelovale u ratu u Vijetnamu." No ipak - i 30 godina nakon rata, još mnogi i Ho-Ši-Min grad zovu onako kako se još zvao za vrijeme zbjega američkih snaga i njihovih suradnika; Saigon iz kojeg nam prilog šalje Anna Engelke:

Već na vojnom mimohodu povodom oslobođenja zemlje mogao se zapaziti jedan detalj: doduše nastupilo je na stotine vojnika ali baš ove godine je vlada odlučila da se prestane hvaliti sa tenkovima i raketama što je prije tako rado predstavljala u vojnim paradama u Ho-Ši-Minovcu. Samo jedan tenk od drveta podsjeća na osvajanje predsjedničke palače 30. travnja iako su na tribinama sjedili veterani - pa i Nguyen Van Tap koji je prije trideset godina i upravljao baš takvim tenkom:

"Moja obitelj, moja žena i ja smo došli kako bi posjetili mjesto gdje smo mi i naša braća po oružju vodili najžešću bitku i došli do velike pobjede."

No dvije trećine od 80 milijuna vijetnamaca rođeno je nakon rata i iako je slika vođe Ho Ši Mina još uvijek svugdje prisutna, za njih je to sve prošlost. I u bivšem Sajgonu i u glavnom gradu Hanoiu ulice su krcate sa motociklima, kolicima i uličnim prodavačima koji ne mare osobito za veliku pobjedu porotiv američkog imperjalizma:

"Sjedim ovdje i prodajem lutriju i nisu mi na pameti nekakve proslave. Moj život je prilično težak; moram zaraditi za život i za smještaj i zato nemam vremena za nekakve glupe proslave."

kaže Tran Thi My. U Vijetnamu je doduše rat još uvijek prisutan - ali sve više kao turistička atrakcija: razredi učenika ali i stranci rijetko propuste posjetiti gradić Cu Chi iz kojeg je Vietkong za vrijeme rata sagradio čitavu mrežu podzemnih tunela dugačkih više stotina kilometara i u kojima su borci za oslobođenje bili nevidljivi za neprijatelja i iz kojeg su ga mogli napasti gdje najmanje očekuje. Danas pak tamo posjetioci mogu pucati iz autentičnog oružja tog vremena na izložene mete - naravno, uz naplatu jednog dolara po metku. Jer danas je i toj zemlji prije svega važno gospodarstvo a stopa gospodarskog rasta je još pet godina preko 7% - što joj je prijeko potrebno jer je njena industrija još daleko od sličnih zemalja takozvanih "Azijskih tigrova". Ali mnoge svjetske modne tvrtke daju na šivanje svoje proizvode tvrtkama u Vijetnamu a i u prehrambenoj industriji Vijetnam se sve brže uzdiže: Kurt Fischer iz njemačkog Društva za tehničku suradnju.

"Vijetnam će vjerojatno već ove godine postati drugi po veličini izvoznik riže na svijetu - do sad je bio na trećem mjestu a ako u Njemačkoj popijete jednu šalicu instant-kave, onda možete biti prilično sigurni da je u njoj oko 10 do 15% kave proizvedene u Vijetnamu."

Upravo to je razlog da je službeni Hanoi doduše naredio kićenje ulica zastavama povodom proslave dana pobjede - ali o ratu ipak ne govori previše rado. Jer amerikanci su u Vijetnamu mnoge poljoprivredne površine zasipali otrovom - takozvanim "Agent Orange", prahom visokootrovnog dioksina koji praktično nikad ne nestaje. Vlada doduše tvrdi kako su kiše i voda u posljednjih 30 godina očistile površine - ali istovremeno još uvijek traže odštetu za preko pola milijuna žrtava tog otrova kojeg zapravo tvrde da više nema. Jer Hanoiu su ipak važniji trgovinski odnosi sa Amerikom i više je smetaju trgovinska ograničenja koje je moćni poraženi nanio malom pobjedniku - nego priče o ratu koji je završio prije 30 godina. Naravno, uz jednu iznimku: povijesnog vodstva Ho Ši Mina i vodeće uloge jedine partije u zemlji. Previše slobode - mišljenja ili vjerskih osjećaja - ipak se ne dopada Hanoiu a redovito se izvršavaju i smrtne kazne: samo prošle godine je smaknuto 64 osoba.