1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

25 godina elektronske pošte u Njemačkoj

U doba kada više ne možemo bez SMS poruka, mobilne telekomunikacije i elektronske pošte, nitko se ne pita kako je bilo nekad. Jer nova era i nije započela tako davno iako je malo tko slutio, što donosi budućnost.

E Mail

25 godina dopisivanja preko interneta

Prije točno 25 godina, 03.08.1984. informatičari Werner Zorn i Michael Rotert, sjedili su za svojim radnim mjestima, na sveučilištu u Karlsruheu, kad se na jednom od monitora pojavila poruka: “Michael, this is official welcome tu CSNET”. Ova jednostavna i pri tome djelomično neispravno napisana poruka dobrodošlice, poslana sa sveučilišta Cambridge u SAD-u, označila je početak jede nove ere.


Največi kočničar el ektronske pošte – Njemačka pošta


Werner Zorn

Prof. Werner Zorn "kum" prvog njemačkog e-maila

Koliko je ovaj događaj bio značajan i koliki će zamah prijenos pošte elektronskim putem uzeti samo dva desetljeća kasnije, tada još nitko nije mogao znati. “Kritičari su tvrdili da Njemačkoj nije potrebna ovakva vrsta prijenosa poruka, budući da su se nekako u to vrijeme tek pojavili takozvani mailboxevi”, prisjeća se Werner Zorn, danas sveučilišni profesor u mirovini. Jednu od najvećih prepreka, Zornu kao i njegovom suradniku Michaelu Rotertu, predstvljala je Njemačka savezna pošta. Ona je tada još imala monopol nad telefonskom mrežom i samim time bila u mogućnosti da sve što nije odgovaralo njezinim tehničkim standardima jednostavno proglasiti “ilegalnim”. “Nama nije preostalo ništa drugo”, kaže Rotert, nego da “početkom 80-tih izgradimo svoju vlastitu, lokalnu mrežu koja je povezivala Karlsruhe i SAD. A takozvani pojam “kritične mase”, učinio je ostatak”. Naime, njihovoj mreži se ubrzo priključila nekolicina drugih fakulteta i privatnih, tehnički dovoljno osposobljenih korisnika nakon čega se masovno širenje e-maila više nije moglo zaustaviti.

Spori počeci

E-mail

Nekad egzotika danas nezamisliva svakidašnjica bez elektronske pošte

“Ovi prvi mailovi se naravno ne mogu usporediti s onakvima kakve danas poznajemo. Tada još nisu postojale ni adrese kakve danas koristimo budući da potrebni e-mail program još nije bio razvijen”, kaže Michael Rotert. “Osim toga”, dodaje njegov kolega Zorn, “ prije 25 godina bilo je izuzetno važno strpljenje. Naime, zbog tada još relativno loše i nesigurne mreže, porukama je trebalo u prosjeku pola sata, a ponekad i više, da s računala u Americi stignu u Njemačku”. Mailovi su se naime, tada kao klasična pošta “sakupljali” u neku vrstu kutija iz koje ih je netko morao “podići i poslati dalje”. Suradnici fakulteta u Karlsruheu, su usprkos svim poteškoćama, već tada, srećom uvidjeli važnost ovog “projekta”. “Naša je namjera bila stvoriti jedan u svojoj osnovi demokratski svijet“, prisjeća se Werner Zorn i dodaje da gospodarsku važnost novog prijenosa pošte tada još nitko nije mogao ni naslućivati. „ Naša je glavna motivacija bila“, kaže Rotert, „ jednostavno, istraživačka strast. Na novac nitko od nas tada nije mislio“.

Idealizam i upornost kao i činjenica da ih vlastiti instikt ipak nije prevario, pokazali su se ispravnim već dvije godine kasnije nakon primanja prvog e-maila. Tada se naime počeo razvijati takozvani DNS, sistem koji je upravljao imenima servera a neposredno nakon toga, koncem 1986. godine, pojavile su se prve adrese u Njemačkoj, dostupne iz čitavog svijeta. „ I samo tri, četiri godine kasnije“, zaključuje, Michael Rotert, „internet je ovdje počeo funkcionirati u obliku kakvim ga danas poznajemo“.


Budućnost bez “spama”


A što se njegove budućnosti tiče, pioniri e-maila u Njemačkoj tvrde da će ona ovisiti o razvoju zaštitinih programa od reklamnih, takozvanih «spam» mailova. Kako kaže Werner Zorn još od 2007. godine gotovo 90 posto mailova koji svakodnevno dolaze na privatne ili službene adrese pripadaju upravo ovoj kategoriji. „Oni ne samo da blokiraju mrežu već predstavljaju opasnost šireći viruse koji su u stanju srušiti cijelokupne kompjuterske sisteme“, zaključuje Zorn.

Autor: Ralf Wenkel/dpa/Željka Telišman

Odg. ur.: N. Kreizer

Preporuka uredništva