1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

2016. u Hrvatskoj: S novim pilotom u nove turbulencije

Relativno pogoršanje odnosa sa susjedstvom i nova vlast koju i dalje čine Most i HDZ suma su političke godine iza nas.

Izvanredni parlamentarni izbori obilježili su 2016. godinu u Hrvatskoj. Novo-staro partnerstvo HDZ-a i Mosta donijelo je zemlji nešto stabilniju vladu, ali i potonuće ljevice. Na ideološkom polju se nastavila bitka oko ostavštine NDH i propale Jugoslavije, a pojačali su se i napori oko rehabilitiranja ustaškog pozdrava „za dom spremni“.

Premijer koji je htio biti menadžer države

Od 270 dana vladavine Tihomira Oreškovića, samo ih je 146 proveo kao premijer s punim ovlastima. Kanadski Hrvat, potpuni politički početnik, u siječnju je dobio povjerenje Sabora zajedno sa svojim ministrima. Budući fijasko predvidjele su najave kako će državu voditi kao tvrtku, ali i prepuštanje ideološko-društvenih pitanja svom podpredsjedniku Tomislavu Karamarku. Eksperiment proveden u slabo kontroliranim uvjetima nije urodio željenim rezultatom pa su ga srušili oni koji su ga i postavili. Orešković je pao, ne zbog svojih loših namjera, već zbog obračuna Mosta i HDZ-a. Javnost će ga, između ostalog, pamtiti i kao najbogatijeg premijera teškog 22 milijuna kuna koji je, usprkos bogatstvu, smjestio obitelj u državnu vilu u Opatiji na mjesec dana. A to je državu, za troškove cateringa koštalo oko 100 tisuća kuna. Uz to, bivši je premijer zatražio i dobio takozvani „6+6“, šest mjeseci punu i šest mjeseci polovinu premijerske plaće nakon prestanka obnašanja dužnosti.

Karamarkov pad – obavještajac koji je želio biti premijer

Ako je itko gasio vatru benzinom, bio je to Tomislav Karamarko, šef HDZ koji je osvojio izbore buđenjem nacionalizma kojega nije htio ili nije znao zaustaviti nakon izborne pobjede. Ipak, bila je to nedovoljna pobjeda koja ovom bivšem obavještajcu nije donijela premijersku fotelju pa je u Banske dvore uz pomoć Mosta instalirao „ničijeg čovjeka“ Oreškovića. Uz njega je zaposlio i nekoliko problematičnih ministara koji su se obračunavali s civilnim društvom i najavljivali registar izdajnika. Sam Karamarko je pao na Ini, a nakon što mu je otkriven i u rujnu potvrđen sukob interesa jer je tvrtka njegove supruge surađivala s lobistom mađarskog MOL-a s kojim se Hrvatska sporila oko upravljačkih prava u toj nacionalnoj naftnoj kompaniji. U nedostatku liderskih sposobnosti, Karamarko je izvršio političko samoubojstvo pa je srušio vladu koju je sam postavio.

Izborni uzlet „briselskog Andreja“

„Umiveno lice HDZ-a“ i „apaurin za podivljalu desnicu unutar stranke“, riječi su s kojima je dočekan novi šef HDZ-a, zastupnik u Europskom parlamentu Andrej Plenković. Iako je neslužbenih kandidata za ovo mjesto bilo puno, Plenković je u srpnju pobijedio kao jedino ime na listiću. A potom je relativno pobijedio na rujanskim izvanrednim izborima pa su vladu opet sastavljali HDZ i Most. Radikali unutar stranke mu zamjeraju izostanak nacionalističke retorike i akcije. Ljevičari mu pak zamjeraju neizjašnjavanje oko ustaškog pozdrava „za dom spremni“. Dogodio mu se i niz vanjskopolitičkih gafova od koji je najnoviji onaj iz Ukrajine gdje je ponudio hrvatsku pomoć u mirnoj reintegraciji odmetnutih pokrajina govoreći da su Ukrajina i Hrvatska bile žrtve brutalne vojne agresije. Rusija se vrlo jasno očitovala o toj ponudi otkazujući rusko-hrvatski gospodarski forum.

Uvrijeđeni Milanović napustio pješčanik

Nakon što je Karamarko odstupio s mjesta šefa stranke, mnogi su se zapitali hoće li isto to učiniti i Zoran Milanović, predsjednik SDP-a. U kampanju za prijevremene izbore ušao je mlako, a njegovi su suradnici pričali kako „šefa zapravo više ne zanima SDP“. O nezainteresiranosti za budućnost stranke i socijaldemokracije svjedočila je i tajno snimljena snimka na sastanku s braniteljima na kojoj se jasno čuju uvrede na račun susjednih država, ali i iskazana nezainteresiranost oko oživljavanja već spominjanog pozdrava. To je zgrozilo principijelniji dio njegovih simpatizera. Izgubljene izbore Milanović je pretvorio u ostavku na čelu stranke i saborski mandat koji je dodatno razočarao njegove birače. Jer, poput uvrijeđenog djeteta, ovaj socijaldemokrat ne dolazi na posao, ali redovito uzima saborsku plaću. Pred njim je, javljaju mediji, karijera konzultanta u kosovskim europskim integracijama. Na čelu stranke u studenom ga je naslijedio Davor Bernardić.

Odnosi sa Srbijom: Od idile na mostu do „utrke u naoružanju“

„Ne bih rekla da su odnosi Srbije i Hrvatske napeti“, izjavila je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović još u travnju nakon sastanka s premijerom Vučićem u Mostaru. U lipnju je od njega primila buket cvijeća na mostu na Dunavu u međugraničnoj zoni kod Erduta. Oboje bez konkretnih ovlasti, jer ona ih kao predsjednica i nema previše, dok je on u tom trenutku bio tek mandatar za sastavljanje vlade, potpisali su Deklaraciju o unaprijeđenu odnosa. A onda su uslijedile nesuglasice oko kriterija koje Srbija treba ispuniti za ulazak u EU. Hrvatska je povlačila kočnicu zbog srbijanskog zakona u univerzalnoj jurisdikciji, ali i problema s udžbenicima za hrvatsku nacionalnu manjinu. Obje su države najavile pojačanje ratnog zrakoplovstva. Hrvatska će, očekivano, eskadrilu dopuniti nabavkom u Sjedinjenim Državama, dok će Srbija to, jednako očekivano, obaviti u Rusiji. I dok se Beograd pita na koga će to Zagreb nasrnuti iz zraka, hrvatska predsjednica odgovara da poštuje legitimnu potrebu Srbije za osiguranjem svog zračnog prostora.

Uhićenja u Orašju zakomplicirala odnose s BiH

Opipljive napetosti između dviju država započele su izjavom novog premijera Plenkovića kako će Bosna i Hercegovine, zbog tamošnjih Hrvata, biti jedno od središnjih pitanja politike njegove vlade. A onda su uslijedila uhićenja pripadnika HVO-a u Orašju zbog sumnji na ratni zločin. Uhićenja su politička, zaključila je široka hrvatska javnost uz svesrdnu pomoć medija koji su plasirali navode kako postoji popis s čak više od 600 Hrvata koje BiH namjerava uhititi. Na njemu je, tvrdilo se, čak i hrvatski ministar obrane Damir Krstičević. Umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs optužio je ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra za veleizdaju, zato jer je otvorio dokumentaciju tužiteljstvu BiH. Nastala moralna panika rezultirala je sve zastupljenijom tezom kako je BiH spremna za treći entitet.

Desni radikali izvan kontrole

Radikalna desnica, duh čije puštanje iz boce mnogi pripisuju Tomislavu Karamarku, ove je godine izašla na ulice. Tako je pet tisuća prosvjednika u organizaciji braniteljskih udruga u siječnju ulicama Zagreba izvikivalo ustaški pozdrav „za dom spremni“ marširajući na Vijeće za elektroničke medije, a nakon što je isto kaznilo jednu manju televiziju zbog govora mržnje. Niz sličnih akcija završio je prosinački prosvjed dvjestotinjak osoba pred Srpskim narodnim vijećem u Zagrebu. Predstavljajući se „hrvatskim braniteljima“, prosvjednici su čelnike srpske manjine optužili za provođenje „fašističkog terora velikosrpske i jugokomunističke ideologije koja se provodi nad hrvatskim narodom“ pa su i najavili osnivanje stranke po uzoru na francusku Nacionalnu frontu. Očekivane reakcije došle su od srbijanskog političkog vrha. Premijer Vučić optuživao je hrvatske političare za buđenje fašizma. Oni su mu odgovorili video snimkom na kojoj Vučić kao „mali od Šešelja“ u okupiranoj Glini 1995. godine drži govor o Velikoj Srbiji.

„Nova ljevica“ uzbudila duhove

Na razrušenoj socijaldemokraciji, za koju mnogi tvrde da u Hrvatskoj nije ni postojala, niknula je Nova ljevica. Stranku je osnovao Dragan Markovina, povjesničar i lijevi aktivist kojem su desničari najviše zamjerali priznatu ljubav prema nekadašnjoj Jugoslaviji. U osnivačkom odboru okupili su se brojni lijevi intelektualci i protagonisti civilne scene starijih generacija što je mnoge navelo na zaključak kako je novorođena stranka – mrtvorođenče. Organizacija je za logo odabrala parcijalno prikazanu zvijezdu peterokraku, što su neki shvatili kao krajnju provokaciju i poziv za razmatranje komu to treba „još jedna“ ljevica u Hrvatskoj. Oni koji se to pitaju, odmah nude i tipiziran odgovor – Jugoslavenima i komunistima. Oni suzdržaniji će za konačan odgovor pričekati neke od budućih izbora na kojima će Nova ljevica debitirati.

Besmisleni rat čokoladama i kobasicama

Isprike predsjednice Grabar-Kitarović zbog srpskih čokolada koje je darovala djeci dubrovačkih branitelja ući će u najveće promašaje hrvatske gospodarske diplomacije. Afera nazvana „Čokolinda“ prestravila je menadžere konditorske industrije koji Srbiju vide, prije svega, kao potentno tržište. A potom je skandal izazvala i Krašova bombonijera koju je Hrvatsko veleposlanstvo u Ljubljani poslalo slovenskim kolegama. Naime, slatka kutija „Pozdrav iz Hrvatske“ svojom je ilustracijom prejudicirala rješenje pograničnog spora koji je predmetom arbitraže dviju zemlja. Doznalo se potom kako su borbeni Slovenci ministru vanjskih poslova Davoru Ivi Stieru tijekom nastupnog posjeta Ljubljani servirali kranjske kobasice i vino teran, proizvode oko kojih se na razini EU-a spore dvije države.

Propala arbitraža oko Ine

Hrvatska će od Mađarske otkupiti Inu, rekao je premijer Plenković na Badnjak kada je objavio i da je propala arbitraža pri UN-ovoj komisiji za međunarodno trgovačko pravo u Ženevi. Arbitražu je 2014. pokrenuo premijer Zoran Milanović, tražeći da se Glavni ugovor o plinu i Dionički ugovor iz 2009. proglase ništavnima. Arbitraža se je zasnivala na pravomoćnoj presudi bivšem premijeru Sanaderu za uzimanje mita od predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernadija. Ta je presuda u međuvremenu ukinuta,  a suđenje je na početak vratio Ustavni sud. Arbitražom je utvrđeno da nema dovoljno jakih dokaza o korupciji prilikom prodaje Ine. Sanader je s ovom odlukom zadovoljan, poručila je njegova odvjetnica Jadranka Sloković. Ne treba sumnjati ni u zadovoljstvo bivšeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka koji je zagovarao izlazak iz arbitraže, a što je tada shvaćeno kao dodatni dokaz za njegove mutne poslove s MOL-om.