1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

2006. – Mozartova godina

Ove godine obilježava se 250. godišnjica rođenja Wolfganga Amadeusa Mozarta s prigodnim programima u više gradova.

Wolfgang Amadeus Mozart ove bi godine slavio 250. rođendan.

Wolfgang Amadeus Mozart ove bi godine slavio 250. rođendan.

Taj velikan klasične glazbe s odlikama pop-zvijezde, kako je to formulirao jedan njemački tjednik, rođen 27.01. 1756. u Salzburgu, dakle ove godine obilježava se njegov 250. rođendan. Već 2005. bila je godina klasika: Schillera, Andersena, Einsteina, Thomasa Manna, itd, itd. I tu i tamo čuje se kakvo ogorčeno gunđalo koje se pobuni da mu je već dosta tih obljetnica rođenja i smrti, iz godine u godinu novih-starih imena, no, brojke pokazuju da publika to voli, jer nove biografije se prodaju, izložbe se posjećuju, fešte se slave, i last but nost least, «novac se obrće». Austrijski dirigent Nikolaus Harnoncourt boji se da bi kopanje po Mozartovom životu moglo odvesti u voajerizam i neukusno romantiziranje. «Za mene je sva ta pompa oko Mozartove osobe strašna», kaže on i dodaje: «I financijski razmjeri svih tih akcija nepodnošljivi su.»

Mozartovi lik i djelo zatrpani mitovima

Da su Harnoncourtove bojazni prilično utemeljene potvrđuje i specijalist za Mozarta, šef znanstvenog odsjeka salzburškog Mozarteuma u kojem se nalazi najveća Mozartova biblioteka na svijetu, Ulrich Leisinger. Leisinger kaže da su Mozartovi lik i djelo doslovno zatrpani mitovima, kao na primjer, o njegovoj smrti, pogrebu i njegovom grobu:

«Mozart je pokopan u sasvim normalnom grobu, što iz naše današnje perspektive nije prikladno, jer je Mozart bio veliki genij.»

No, prema Leisingerovim riječima, nije to bio nikakav ubožnički grob, već sasvim normalan grob treće Jozefinske klase. Jozef Drugi je, naime, u duhu prosvjetiteljstva, bio protiv svih oblika pompe na groblju i sprovodima – iznimka je bila samo plemstvo.

«Sve je to bilo potpuno uobičajeno i Mozartu vjerojatno nije bilo ni bolje ni gore nego što je to bio slučaj s ostalih 400 Bečana koji su umrli u studenom ili prosincu 1791.»

Mitskog karaktera je, tvrdi Leisinger, i uvriježeno mišljenje da je Mozart s navršenih 35 godina umro jako mlad:

«Mozart je sigurno umro rano i za ono vrijeme, ali ne izrazito rano.»

Ljudi su, naime, u to vrijeme, krajem 18. stoljeća, umirali u prosjeku s 37 godina.

Mitovi se grade i oko uzroka njegove smrti. Leisinger ukazuje na logična objašnjenja tipa da je slavni skladatelj bio čitavog života vrlo bolježljiv, te da je njegova žuta boja ukazivala na oštećenja bubrega, što je možda i prouzročilo njegovu smrt, dakle, u igri nije bio nikakav otrov. Činjenica je i da nitko ne zna točno gdje je Mozart pokopan, pa je Leisinger vrlo skeptičan oko relikvija tipa: Mozartovi uvojci, lubanja, ostavština.

No, na mitovima o Mozartu uvijek se zarađivao novac, a neće sigurno biti drukčije niti ove, Mozartove godine. Salzburg je i ionako svake godine, 12 mjeseci godišnje, u znaku najpoznatijeg Austrijanca svih vremena, ali neće se samo u njegovom rodnom gradu obilježavati njegov 250. rođendan.

Mozart u Beču

Mozart se 1781., dakle, s 25 godina, preselio u Beč, tamo živio posljednjih 10 godina svog života i doživio vrhunac svoje slave. Bečka «Deutschordenhaus» tako je mjesto od posebne važnosti za genijalnog skladatelja jer mu je tamo uspjelo otarasiti se omrznutog nadbiskupa i osamostaliti se od svog oca, učitelja i mentora. Turistički vodič Rainer Lefevre vodi nas kroz Mozartov Beč:

«Stanovao je ovdje oko šest tjedana. Ovdje je Mozart dobio često spominjani udarac u stražnjicu. S tim udarcem Mozart se osjetio slobodnim i započeo je karijeru kao samostalni umjetnik, što je tada bilo sasvim neuobičajeno.»

Katedrala svetog Stjepana, simbol Beča, također ima važno mjesto u skladateljevu životu jer se tamo vjenčao s Constazom Weber koju je upoznao u Mannheimu, u toj katedrali mu je održana i misa zadušnica.

Na velikoj robnoj kući «Steffl» stoji ploča koja podsjeća da je upravo tu do 1949 stajala kuća u kojoj je 5. prosinca 1791. umro Wolfgang Amadeus Mozart.

«Mjesto gdje je komponirao Čarobnu frulu. Mjesto gdje je komponirao svoje posljednje djelo, Requiem. A plodove nije više mogao ubrati. Mozart je umro od reumatske groznice, bolesti koja se povremeno pojavljivala od njegovog djetinjstva.»

I to, je, naravno, samo mali djelić Mozartovog Beča. «Calling Mozart» zove se turističko-kulturni projekt koji je pripremljen za Mozartov okrugli rođendan. U okviru njega je obilježeno 50 mjesta u Beču na kojima je Mozart komponirao, živio, svirao, prokockao novac:

«Praktično to izgleda tako da čovjek mora uzeti svoj mobilni telefon, bira broj koji je upisan na stupu, 05-1756, to je godina njegovog rođenja, i utipkavanjem broja od jedan do 50 može čuti trominutni tekst o mjestu koje obilježava taj stup. Alternativa mobilnom telefonu je audio-vodič koji se može posuditi u informacijskom centru pored Bečke državne opere, na tri sata za pet eura. S tim aparatom se može bez dodatnih troškova preslušavati sve postaje, koliko god čovjek hoće,» objašnjava voditelj projekta «Calling Mozart» Harald Sidak.

27. siječnja, točno na Mozartov rođendan, ponovno se otvara renovirana Mozartova kuća u Beču, kuća u Domstrasse broj 5, u kojoj je slavni skladatelj proveo najsretnije godine svog života, od 1784. do 1787. Ona je poznata i pod imenom «Figarova kuća» jer je u njoj Mozart skladao «Figarov pir». Što će se sve u toj spomen kući moći vidjeti, priča njezin glasnogovornik Alfred Stalzer:

«Pokazujemo ponajprije Beč u Mozartovo vrijeme. Predstavljamo Mozarta kao slobodnog zidara, a naravno predstavljamo i ponešto od Mozarta privatno, njegovu strast kockanja, njegove erotske ispade. Onda se ide dolje, na drugi kat gdje se doživljava Mozarta kao opernog skladatelja. Na kraju glazbene šetnje predstavljamo Čarobnu frulu, a šetnja završava na prvom katu, gdje nailazimo na geniusa loci: Ovdje se sve dogodilo.»