1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

200. rođendan Eduarda Mörikea

Svake godine Njemačka slavi nekog velikana njemačke književnosti. Ove godine je na red došao i Eduard Moerike, jedan od najznačanijih predstavnika slavne njemačke romantike.

default

Stihovi zvuče kao ponor, ljubav koja je ujedno i ekstaza i propast. Djevojka koja se opjevava je nevina, tako se barem čini, ali u njoj vreba nešto: prepustiti se njoj vodi u propast. Eduardu Mörikeu, sastavljaču ovih redaka, takvi su ponori jako dobro poznati. Njegov odnos sa ženama, i ne samo s njima, uvijek je bio problematican, kaze Hans-Ulrich Simon, direktor Mörikeovog arhiva u Schillerovom nacionalnom muzeju u Marbachu. "Mörike je, čini mi se, imao samo nesretne veze. Ne samo sa ženama, nego i muškarcima prema kojima je uvijek imao lošu savjest iako za to nije bilo povoda."

Hans-Ulrich Simon jedan od najvrsnijih poznavatelja tog pisca tzv. "švapske skole". Ljudski ponori općenito su omiljena tema ranih romantičara: vec se kod Novalisa pojavljuje lik mlade djevojke u patnji koja u sebi skriva tajnu i upravo je to čini tako fascinantnom i požudnom. Takve su osobe osuđene na smrt ili ludilo.

Ali, Mörike je imao još jedno lice, vedrije, svjetlije - ono se može pronaći u njegovoj lirici s motivima iz prirode, idilama u kojima u pobožno-naivnom tonu slavi ljepotu i neiskvarenost prirode svog rodnog kraja. Hans-Ulrich Simon: "Nikada nije napustio svoj rodni kraj. Neko je vrijeme boravio u Regensburgu i Bambergu, jednom je dva tjedna posjetio Vorarlberg u Austriji. Inače je uvijek živio u blizini Stuttgarta. Mörike je pokušavao pisati realistično i jedini predlosci koje je imao bili su iz njegovog švapskog kraja. Koristio je i motive švapskog folklora."

Mörikeovo se stvaralštvo kreće između ta dva pola - bidermajerske idile i zazivanja mračnih strasti u čovjeku. Te suprotnosti osnovni su problem Eduarda Mörikea: on je s jedne strane provincijalni književnik. U jednoj od svojih velikih novela, "Das Stuttgarter Hutzelmännlein" i sam se označava kao - Heimatdichter, domovinski pjesnik. S druge strane pokušava reflektirati velike životne teme, pisati veliku književnost. Kada primjerice opisuje rodnu šumu služi se snažnim poetskim jezikom koji je mogla razumijeti samo humanistički obrazovana čitateljska publika. Njegove idile uvijek su prožete i pomalo sjetnim, antički-elegičnim raspoloženjem. Kakav je, dakle, odnosno tko je stvarno bio Mörike?

Rođen 8. rujna 1804. godine u Ludwigsburgu, rano ostaje bez oca zbog čega se 1817. godine mora preseliti svom stricu u Stuttgart. Nakon mature mladi Moerike studira teologiju u slavnom Tübinškom sjemeništu - sa slabim uspjehom kako dokazaju odgovarajući dokumenti. Spominju se i brojne kazne zatvora. "Mörike je u svojim školskim i studentskim danima bio vrlo nemiran duh koji je uvijek bio u centru kružoka, bio je duhovit i znao je zabavljati ljude, djelomice i vrlo prostim i grubim vicevima. Znao bi, npr. skočiti na stol, skinuti hlače i pokazivati svoju stražnjicu," prica Hans-Ulrich Simon.

Uskogrudna atmosfera u Tübinškom sjemeništu, neispunjene spisateljske ambicije, odbojnost prema zupničkom pozivu koji mu je doduse pružao financijsku sigurnost ali ga nije ispunjavao, nesretne ljubavi, prije svega ona s prpošnom konobaricom Marijom Meyer, Peregrinom, kćerkom jedne prostitutke iz Basela, depresivna društveno-politička klima poslije Karlsbadskih zaključaka - sve je to određivalo Mörikeovo rano stvaralastvo. Veći ugled postiže tek svojim bajkama-pripovijetkama, prije svega s "Das Stuttgarter Hutzelmännlein". 1851. se ženi s Margarethom von Speeth, ali brak je nesretan i Mörike 1873. napušta svoju suprugu. Od 1851. godine predaje u jednom stuttgartskom djevojačkom samostanu. Novela "Mozart na putu u Prag", iz 1856. vrhunac je njegovog proznog stvaralastva. 1875. godine Mörike umire u Stuttgartu. Medju njegove obozavatelje ubrajaju se Theodor Storm, ruski knjizevnik Ivan Turgenjev, i Švicarac Gottfried Keller. Eduard Mörike danas spada u klasike čije se pjesme nalaze u školskim udžbenicima. Široku popularnost stekao je prije svega svojom lirikom, no i kod njega nalazimo fenomen koji je karakterističan za veliku većinu njemačkih romantičara - njegovo ime puno je poznatije od njegovih djela.