1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

150 godina tvornice Aspirina

Kao u garažama Kalifornije, tako su i u Njemačkoj nastajali svjetski koncerni: iz ničega. I to stotinu godina ranije i u 'pravim' industrijama. Jedan od tih koncerna je današnji gigant Bayer koji slavi 150. obljetnicu.

Znak Bayera

Znak Bayera

Bayer AG je danas farmaceutski i kemijski gigant s više od 100 tisuća radnika, a kad on slavi okruglu, 150. obljetnicu, onda i njemačka kancelarka jednostavno mora doći čestitati. Jer on spada u sam vrh i gospodarstva i istraživanja ove zemlje. U prvim danima postojanja Bayera sve je bilo drugačije.

1. kolovoza 1863. se majstor za bojanje tkanina Johan Weskott udružio s trgovcem Friedrichom Bayerom i osnovali su malenu tvornicu boja u predgrađu Wuppertala (u blizini Kölna). Posao nije išao loše, jer je jedna od najvažnijih mušterija bila vojska koja je kod njih davala na bojanje uniforma.

Pruska pješadija u 19. stoljeću

Vojska je uvijek dobra mušterija - a nekada su i uniforme bile mnogo šarenije nego danas.

Dvadeset godina kasnije, posla je već bilo toliko da je trebalo investirati u veći pogon. Kako bi došli do novca osnovano je dioničko društvo, a kod proizvodnje više nije bilo dovoljno pouzdati se u oštro oko i vješte ruke majstora: trebalo je zaposliti prave, školovane kemičare.

Zapravo, kako je kraj 20. stoljeća protekao u znaku revolucije u računalima, to je koncem 19. stoljeća bila revolucija u kemiji. Otkrivale su se nove smjese, a uvelike je pomoglo što je tadašnja Prusija počela izdavati patente na nove kemijske smjese.

Problem je bio što je trebalo i dokazati kako je ta smjesa i kako se ona dobila, bila nešto novo, objašnjava profesor Werner Plumpe sa sveučilišta u Frankfurtu. "Za to ste trebali iskusne kemičare koji su poznavali tehnologiju i u slučaju dvojbe, mogli dokazati da konkurencija nije imala pravo zaštiti neki njihov proizvod."

"Radite s tim što hoćete!"

Niti boje više nisu bile ono što su nekad bile: prije su se one dobivale iz raznih biljaka i prirodnih sirovina, ali to je bilo doba sintetskih, umjetnih boja nastalih u laboratoriju. U toj proizvodnji su nastajale i tvari s kojima nitko nije znao, što da učini.

Tableta aspirina

Slučajno (ali je pomoglo i znanje) se došlo do lijeka kojeg i danas često uzimamo.

Opet, tu se isplatilo zaposliti mlade kemičare. Jedan od tih nusproizvoda je bila i salicilna kiselina koja nema što tražiti u bojanju tkanine. Ali kemičari su znali kako se taj bijeli prah na prirodan način dobivao iz bijele vrbe i kako je odavno bilo poznato kako pomaže kod groznice. Zato su tu kiselinu esterificirali, stisnuli u malu, bijelu pilulu na kojoj je križno, horizontalno i vertikalno pisalo "Bayer" -i što je daleko najvažnije, zaštitili patentom čitav postupak.

Kod lijekova u 19. stoljeću nije bilo dugotrajnih postupaka za ispitivanje njihovog učinka: u načelu je bilo dovoljno da pacijent ne padne odmah mrtav čim uzme neku tabletu (a bilo je i toga). Ipak, kod male, bijele pilule se pokazalo kako doista djeluje kod bolova i groznice i ubrzo se proširila ne samo u tadašnjem Njemačkom Carstvu, nego u čitavom svijetu. Jer, stvoren je jedan od stupova na kojem počiva čitav današnji koncern: ta pilula je bila Bayerov Aspirin.

Bayer je rastao i njegova dosadašnja tvornica opet nije bila dovoljna. 1895. je kupljena tvornica konkurenta u proizvodnji boja, Carl Leverkus i sinovi koja se prostirala na polju s desne strane Rajne sjeverno od Kölna. Tamo nije nikla tek nova tvornica - nego uz nju i čitav novi grad, današnji Leverkusen.

Najmračnije razdoblje

Došao je i Prvi svjetski rat, a Bayer je već bio svjetski koncern: imao je svoje pogone i u Brazilu i Argentini, Kini i Japanu, a naravno i u novoj industrijskoj velesili, Sjedinjenim Američkim Državama. Kako je u ratu bilo potrebe za svakim mogućim kemijskim sredstvom, tako je Bayer duboko pao u krizi koja je izbila nakon Prvog svjetskog rata. U neprijateljskim zemljama su tvornice zaplijenjene, a kod kuće se jedva spajao kraj s krajem.

Konzerva otrova Zyklon B

IG Farben je proizvodio otrov za nacističke koncentracijske logore

1925. Bayer gubi svoju samostalnost - i počinje najmračnije razdoblje u povijesti koncerna. Jer, njemački proizvođači boja i kemijskih spojeva su se udružili u interesnu zajednicu za boje, na njemačkom Interessengemeinschaft Farben - ili kraće; IG Farben. Posla za tu tvrtku je ubrzo bilo i previše: došli su nacisti, a u novom ratu je opet trebalo mnoštvo kemije.

Kako bi se proizveo sav taj umjetni benzin i umjetni kaučuk, trebalo je radne snage - i zato su poslužili logoraši i prisilni radnici nacističkog režima. Za "višak" među tim nesretnicima se opet pobrinuo IG Farben koji je proizvodio i Zyklon B, otrov za plinske komore koncentracionih logora.

Zato ne čudi kako su saveznici bili odlučni uništiti IG Farben, a njegovu upravu izvesti pred sud u Nürnbergu.

Uspon iz pepela

1951. se Bayer ponovno počeo uzdizati - doslovce iz pepela i ruševina i opet je osnovan kao neovisna tvrtka. Na njihovu sreću, glavobolje nije nestalo - pa je tako i u poslijeratnom dobu trebalo Bayerovih aspirina. Ali nije se stalo samo na aspirinima: Bayer je postao jedan od najvećih farmaceutskih tvrtki koji troši goleme novce na istraživanje novih lijekova i sredstva za liječenje.

Ali opet je jedan lijek Bayer - gotovo uništio. 2001. je izbio skandal sa sredstvom za spuštanje razine masnoće u krvi, Lipobay. U SAD je utvrđeno kako je od tog "lijeka" umrlo više pacijenata tako da je Bayer već ozbiljno razmišljao potpuno napustiti proizvodnju lijekova.

Pogon Bayera u Leverkusenu

Danas je Bayer koncern koji djeluje u čitavom svijetu

Doduše, i drugi proizvodi ovog koncerna izazivaju podozrivost današnje javnosti. Davno su prošla vremena kada se vjerovalo kako će kemija riješiti sve probleme koje imamo, nego se pažljivo gleda u kuhinju kemijskih koncerna. Osobito se to odnosi na sektor Bayer CropScience koji se bavi "novim" biljkama i herbicidima i koji se u mnogim sektorima nabraja u istom dahu uz njegovog američkog konkurenta, Monsanto.

Ipak, bez kemije iz Bayera se niti danas ne može. Osim farmacije i poljoprivrede, treći stup koncerna je proizvodnja plastike - ali ne bilo kakve plastike. Ovaj koncern neumorno istražuje na novim umjetnim materijalima vrhunske kvalitete kakve ćete naći u mnogim automobilima, električnim uređajima, u građevinskoj industriji...

150 godina nakon osnutka, Bayer više ne boji uniforme pruske vojske, ali mu još uvijek ide dobro. Uz Bayer danas niti nama ne ide loše - čak i ako nas muči glavobolja i ako je pri ruci mala bijela pilula sa križnim natpisom.

Preporuka uredništva