100 dana vlade Angele Merkel

Ali ipak - ovih prvih 100 dana pokazalo je i čitav niz značajnih promjena u političkom životu Njemačke, počevši od toga da se u rekordnom roku zapravo potpuno prestalo raspravljati o tome, da li na čelu njemačke vlade uopće može biti jedna žena.

Drugi politički fenomen je upravo nevjerojatna brzina procesa potpunog zaborava kako je ikad postojao nekakav socijaldemokratski kancelar koji se zvao Gerhard Schröder i njegova desna ruka, "zeleni" ministar Joschka Fischer. Doduše, i ova se vlada još uvijek spotiče na reformu sustava pomoći za nezaposlene "Harz 4" bivše vlade, ali dok su nedugo nakon izbora mnogi prognozirali brzu propast takve velike koalicije, već 100 dana izgleda kao da su sve ratne sjekire kršćanskih demokrata i socijaldemokrata i pokopane i prelivene betonom. Kancelarka, Angela Merkel: "Mi smo doista dobar tim."

Predsjednik socijaldemokrata, Matthias Platzeck: "Dobro surađujemo, postoji međusobno povjerenje, dogovaramo poteze i znamo što drugi smjera, funkcionira doista dobro."

Teško je reći, da li je u pitanju samo blagonaklonost medija ili i veoma šarena oporba koja jedva da uspjeva konkretnim problemima parirati "velikima" u vladi - ali i najgorče "pilule" nove vlade poput povišenja poreza na dodanu vrijednost ili povišenja dobne granice za odlazak u mirovinu, izazvale su kud i kamo manje rasprava od nekadašnjeg medijskog "otkrića" da Gerhard Schröder boji svoju kosu. Sa druge strane, baš svi problemi "stare" vlade su ostali - ili su postali još gori: nezaposlenost, rekordni izvoz ali jadna potrošnja unutar zemlje, sve veći državni dug koji će tek - možda - zadovoljiti Bruxelles za godinu ili dvije. Jer, ambicije prve kancelarke - i kako su i ovog karnevala neki spominjali, "najbolje kancelarke kakvu je Njemačka ikad imala" - su ostale iste: "Njemačka bi, prema mojim predodžbama, trebala uspjeti za deset godina opet postati jedna od tri najbolje zemlje u Europi, to je naš cilj."

Kako to postići - za to "velika koalicija" nema nikakvog čarobnog napitka, ali se ovih prvih 100 dana pokazalo i da je javnost zadovoljna već i kada se ne dogodi nekakva katastrofa. Osobito kada je riječ o vanjskoj politici: nakon blagog simpatiziranja sa američkim vojnim pohodom u Irak za vrijeme boravka u opoziciji, Angela Merkel je ipak - uz smješak profesorice fizike - i Washington upozorila da Guantanamo "ne smije postojati", a donekle se i ohladila "velika" ljubav Berlina i Moskve, naravno ne mnogo, ali barem onoliko koliko su se ohladile i cijevi grijanja dok je trajala kriza sa isporukom plina.