1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Žrtve sotonističkog nasilja

Sotonisti žive u svijetu kojim vlada zlo, tama, u svijetu punom mržnje, okrutnosti i nasilja. Obožavaju Sotonu, služe mise njemu u čast, obavljaju užasne rituale u kojima koriste životinjsku krv, a ponekad čak i ljudsku.

default

U takvom svijetu rođena je Laura. U međuvremenu je uspijela izaći iz tog svijeta. No taj je proces bio bolan i dugotrajan. Laura je odlučila podijeliti svoja iskustva o odrastanju u sotonističkoj sekti s drugima : "Moj otac, koji je bio ugledan član sekte, rano me je počeo pripremati da funkcioniram kako to želi Krug. Istrenirao me da na sve pristajem, da ne plačem i ne vrištim, da ne reagiram na bol i da o tome ne pričam nikome izvan Kruga. Svi smo morali činiti ono što Najviši traži od nas."

Dva paralelna svijeta

Najviši je prije za Lauru bio Sotona. Za njega je morala trpjeti bol, mučenje i zlostavljanje. Laura je odmalena vodila dvostruki život: izvana je izgledala kao sasvim obična školarka, a u svom drugom, tajnom svijetu bila je služiteljica na crnim misama i sotonističkim ritualima. "Tu se radilo o slijepoj pokornosti muškarcima. Kad smo se morale prostituirati objašnjenje je bilo da Najviši to želi, jer treba novac (Krug je birao mušterije). Nikad nisam dobila ništa od tog novca, sve je izravno dobio Krug", priča Laura.

Sotonin ugovor s bogom, scena s jedne freske u Camposanto di Pisa, Taddeo Gaddi (oko1290-1366)

Scena s jedne freske u Camposanto di Pisa, Taddeo Gaddi (oko1290-1366)

Život u tajnosti

Laura je odrasla s roditeljima koji su ju prepustili sotonističkom Krugu. Adelheid Herrmann - Pfandt, stručnjakinja za religiju iz Marburga objašnjava da su takve grupacije posebno zabrinjavajuće. Tu se radi o posebno okrutnom obliku sotonizma kojeg društvo jedva primjećuje: "U usporedbi s njima su sotonističke grupe mladih bezopasne. Ljude koji obavljaju takve loše rituale ne možete prepoznati. Oni su dio našeg društva i zasigurno neće hodati uokolo s križevima okrenutima naopačke. Oni cijeli život žele ostati prikriveni. Ni nakon smrti ne znate da su bili sotonisti." S tom procijenom slaže se i Brigitte Hahn, povjerenica za sekte u katoličkoj biskupiji u Münsteru. Do sad je kod nje pomoć potražilo 30 žrtava sotonističkih kultova. Gotovo sve žene pričale su o crnim misama, neke čak i o ritualnim pobačajima i ubojstvima. "Pričale su da su oplođene za vrijeme ceremonije i da su se porodile za vrijeme ceremonije. Nakon rođenje dijete postaje žrtva u ritualu. Trudnoće se drže u tajnosti. Kada se dijete rodi ono nije nigdje zabilježeno u knjigama rođenih."

Tabu tema

Jako dugo nitko nije vjerovao Brigittinim pričama. Zbog toga je 2008. pokrenula anketu među 2.000 liječnika i terapeuta u saveznoj pokrajini Sjeverna Rajna - Vestfalija. Njih 120 joj je odgovorilo da imaju pacijentice koje su proživjele nasilje sotonističkih grupa.

Scena iz filma Rosemarina beba

Stiže Sotonin nasljednik. Tema iz filma Rosemarina beba ne samo na filmu?

Član kapitulata biskupije u Osnabrücku Alfons Strodt već godinama podupire i prati bivše pripadnike sotonističkih sekti. Skuplja njihove slike i crteže na kojima djeca leže na oltaru ili su privezana na križ. "Na početku sam bio posve sam u svemu ovome. Govorili su mi da se prekinem glupirati, da to ne može biti istina. Dugo je trajalo dok me u Crkvi nisu saslušali. Zahvalan sam što su mi biskupija i glavni vikar poklonili povjerenje i što su shvatili da je ovo tema o kojoj se više ne može šutjeti. Na taj način možemo pomoći žrtvama", objašnjava on.

Problem je u tome što su žrtve duboko traumatizirane i psihički bolesne, pa je teško prepoznati jesu li su njihova iskustva stvarna ili su zapravo halucinacije. Briga o tim žrtvama je zahtjevan posao. Puno ih se vraća u kult jer ne mogu izdržati pritisak. I on se ponekad boji: "Na početku su mi prijetili da će prekidati misu, što se i događalo, ili da će dići crkvu u zrak. Čak su me i pratili. Naravno da se bojite kad imate osjećaj da su stalno negdje u blizini."

Adelheid Herrmann - Pfandt smatra da upravo zbog toga ne bi smjeli više šutjeti o sotonizmu. Ona istražuje što ljude privlači ili čak fascinira u takvim grupama. Ustanovila je da se radi o transcendentnom iskustvu u kojem krv igra vrlo važnu ulogu.

Životno osiguranje

Laura je izašla iz sotonističkog kulta svojih roditelja kad se našla u situaciji da rodi dijete za taj Krug. Tu je povukla crtu. Sada živi pod strogom zaštitom u kući za traumatizirane žene u njemačkoj saveznoj pokrajini Donja Saska. Zbog svoje obitelji još nije podnijela kaznenu prijavu. No svoju priču povjerila je na čuvanje jednoj odvjetnici: "U slučaju moje smrti, čak ako će izgledati kao samoubojstvo ili nesretni slučaj, podaci će dospjeti u državno odvjetništvo. To je neka vrsta životnog osiguranja. Osiguranje da se više neće usuditi previše mi nauditi ili da me barem neće ubiti."

Autorica: Heike Zafar/ Ana Kontrec

Odg. ur: S. Kobešćak