1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Život u sjeni rata

Prije dvije godine nastala je crta razdvajanja na istoku Ukrajine između područja pod nadzorom Kijeva i onog pod nadzorom separatista. Na tom području ima puno Rusa. Ali kako žive oni na području pod nadzorom Kijeva?

Srušeni most kod Slovjanska

Srušeni most kod Slovjanska

Ratno područje je udaljeno više od 200 kilometara. Ali, rat se osjeća čim se napusti grad Harkiv u istočnoj Ukrajini. Magistrala M-03 koja je puna rupa postala je vojna cesta.

Nailazimo na vozila koja vuku topove ili konvoje cisterni koje voze gorivo prema istoku. Na plakatima uz cestu pravi se reklama za ukrajinsku vojsku ili za putovanja autobusom u Moskvu. Najkasnije kod grada Slovjanska vide se i tragovi rata: minirani most podsjeća na ovdje vođene borbe.

Prije dvije godine je Ukrajina s proruskim separatistima iz Donjecka i Luhanska potpisala prvi sporazum o prekidu vatre (Minsk 1). On je trajao samo nekoliko dana, ali tada utvrđena crta razdvajanja većinom je na snazi i danas.

Nepovjerenje prema Kijevu

Ta crta prolazi kroz krajeve u kojima živi jako puno Rusa - više od trećine stanovništva. Kako žive oni Rusi koji su ostali na strani pod nadzorom ukrajinskih vlasti? Potraga za odgovorima vodi nas u Severodonjeck.

Taj industrijski grad s oko 130.000 stanovnika postao je u rujnu 2014. privremeni glavni grad dijela pokrajine Luhansk, koji je pod ukrajinskom vlašću. Nastao je 1950-ih godina kad je Sovjetski Savez tu izgradio snažnu kemijsku industriju.

Kemijska tvornica AZOT

Kemijska tvornica AZOT

Slikom grada dominiraju visoki dimnjaci kemijske tvornice AZOT. To je najveće poduzeće u Severodonjecku koje je prije rata proizvodilo uglavnom gnojivo za poljoprivredu. Sad ne radi.

Grad je u novije vrijeme postao poznat kao utvrda separatista. Za vrijeme prozapadne "Narančaste revolucije" krajem 2004. godine u tom gradu su se okupili proruski političari s istoka i juga zemlje. Na svom kongresu su Kijevu zaprijetili odcjepljenjem.

Deset godina kasnije taj je grad pripadao takozvanoj "Luhanskoj Narodnoj Republici", ali separatisti su pobjegli pred ukrajinskom vojskom. Borbi u gradu nije bilo.

Tko je kriv: Kijev ili Moskva?

Od tada se u gradu vide samo ukrajinske zastave, ali raspoloženje među ljudima nije tako jednoznačno. Izgleda da mnogi ne vjeruju novoj vladi ili smatraju da ih Kijev ignorira. To se vidi u privatnim razgovorima dok mikrofon nije uključen.

Jedna starija žena koja je u vrijeme Sovjetskog Saveza došla iz Sibira u Severodonjeck srdito priča kako su 2014. godine ukrajinski vojnici u nju uperili oružje. Za nju je za sukob kriv Kijev, a ne Moskva.

Tako misle mnogi ovdje, procjenjuje jedan lokalni političar. Više od polovice stanovništva naklonjeno je Rusima. Na raznim izborima je "Oporbeni blok" dobivao najviše glasova, a to je stranka nastala nakon raspada proruske Stranke regija.

Ruska i ukrajinska glazba u školi u Severodonjecku

Ruska i ukrajinska glazba u školi u Severodonjecku

Dominira ruski jezik

Jesu li Rusi u istočnoj Ukrajini ugroženi, kako se čuje iz Moskve? Jesu li izvrgnuti prisilnoj ukrajinizaciji? Izgleda da je suprotno. Izgleda da je zaštita potrebna ukrajinskom jeziku. Na ulicama u Severodonjecku čuje se gotovo isključivo ruski. Od 21 škole u osam njih se nastava održava samo na ruskom. Jedna od njih je škola broj 18.

"Već je bilo prijedloga da se u našoj školi osnuju ukrajinske razrede", kaže direktorica Natalia Fomenko. Ali, inicijativa je propala zbog slabog zanimanja roditelja. "Nije bilo više od tri do pet zahtjeva." Ona u razgovoru stalno prelazi na ukrajinski i izgleda da se pritom dobro osjeća. "Nikad s time nisam imala problema, nitko me nije progonio", kaže učiteljica ruskog Fomenko.

A onda direktorica škole priča o jednom slučaju koji je, čini se, tipičan za sadašnju Ukrajinu. Jedna proukrajinska nevladina organizacija htjela je neformalno provjeriti njezinu školu, kaže Fomenko. "Netko im je rekao da sam separatistica."

Došle su dvije žene kako bi razgovarale s učenicima 11. razreda. "Bilo mi je neugodno, jer među učenicima su bili i neki koji su pobjegli iz Donjecka i Luhanska, a znala sam kako se oni osjećaju", kaže direktorica škole. Briga je bila nepotrebna. Te žene su joj zahvalile za "izvrstan odgojiteljski rad".

Glazba kao kulturni most

Na uglednoj severodonjeckoj Stručnoj glazbenoj školi koja nosi ime glasovitog sovjetskog skladatelja Sergeja Prokofjeva može se osobito intenzivno doživjeti ruska kultura. Na zidovima vise portreti ruskih i sovjetskih glazbenih velikana. Ali, ima i ukrajinskih. Ovdje se njeguju oba jezika i obje kulture, jamči zamjenica direktora Natalija Jurčenko.

Učiteljice u Glazbenoj školi

Olha Bulekova (lijevo) i Natalija Jurčenko, učiteljice u Glazbenoj školi u Severodonjecku

Većina učitelja podučava na ruskom, osobito glazbene predmete. "Jedino predmet bandura (ukrajinski žičani instrument) podučava se na ukrajinskom", kaže Jurčenkova. Od oko 160 učenika glazbene škole samo jedna djevojka i kod kuće govori ukrajinski. "Teško je reći koja kultura nam je bliža", kaže Olha Bulekova koja podučava povijest i filozofiju - na ukrajinskom.

A kad se radi o ratu na istoku Ukrajine, obje učiteljice postaju zamišljene. Je li Rusija agresor? "Teško je to razumjeti", kaže Jurčenkova. Stručna glazbena škola je "apolitični otok" koji se suprotstavio ratu, dodaje Bulekova.

"Ovamo se može doći, duboko udahnuti i sve zaboraviti", kaže ona. "Vani se čula grmljavina topova, a mi smo provodili državne ispite", prisjeća se ova učiteljica. I grad koji živi u sjeni rata od toga je profitirao. Još nikad nije severodonjecka Stručna glazbena škola priređivala toliko koncerata za građane kao u protekle dvije godine, kaže Bulekova. Ulaznice su uvijek bile rasprodane.

Preporuka uredništva