1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Život u pećini, hrana iz kontejnera

Španjolsko gospodarstvo pokazuje znakove oporavka, ali generaciju mladih u toj zemlji još uvijek pogađa žestoka kriza. Mnogi od njih nemaju posao i žive u siromaštvu. Jedna od njih je i mlada učiteljica Bea...

Jesen u Andaluziji. Svježe povrće na štandovima, sunce, a u pozadini snježni vrhovi Sierra Nevade. Ali, Bea nije došla kupovati na tržnici, već kopati po kontejnerima. Mora požuriti, kako je čuvari s tržnice u Granadi ponovno ne bi otjerali.

Povrće koje završi u smeću obično je svježe, pogotovo ovako rano ujutro. Prodavači tamo bacaju ono što im je ispalo iz kutija. Za Beu je to šansa da skupi zalihe hrane za cijeli tjedan. Ova tridesetogodišnja Španjolka redovito putuje autobusom na tržnicu i iz kontejnera vadi sve što može ponijeti sa sobom. Uglavnom je to povrće. Kada želi ribu ili meso, pita prodavače na štandovima. Ako ima sreće, netko joj ponešto i da.

Kontejneri i tržnica

Puno hrane se baca. Bei to dobro dođe.

Bea je rođena u Madridu, htjela je biti učiteljica. Studirala je povijest umjetnosti u Italiji i diplomirala u Rimu. Zatim je nekoliko godina živjela u Berlinu, gdje je radila u ćevabdžinici. Poslije toga se vratila u Španjolsku i položila državni ispit za učiteljicu. A onda je počela ekonomska kriza – i Bea je shvatila da ne može naći posao.

Buntovnici, izbjeglice i prosjaci

Bea izgleda umorno, dok se uz šalicu kave prisjeća tog vremena. Na obroncima Sierra Nevade u jesen već postaje prohladno, a Bea nema grijanja – zato što živi u pećini. U Granadi, na jugu Španjolske, to nije toliko neobično. Mnogi ljudi na periferiji tog grada žive u pećinama, bez vode i struje. Ipak, te pećine često su opremljene namještajem i prilagođene za stanovanje.

Neki od tih ljudi su buntovnici koji se žele osamostaliti i povući iz društva, ali tu su i izbjeglice iz Afrike i prosjaci koji nisu našli drugi smještaj. Bea nije jedna od njih. Ona nije dospjela u pećinu zbog siromaštva, već zbog ljubavi i želje za avanturom.

Bea u svom domu tj pećini

Bea u svom "domu"

Od glume do pećine

Pravi razlog za to je njen bivši dečko, koga je upoznala prije tri godine na jednom tečaju glume. I danas se smješka kada misli o njemu. Bio je buntovnik, studirao je u Granadi i živio u pećini u blizini tog grada. Bea se preselila kod njega. Ali, onda su raskinuli i on je napustio i Beu i pećinu. Sada živi sama, usred divljine, ali se ne plaši. „Za sada se još ništa nije dogodilo“, kaže ona.

Dok priča o svom bivšem momku, Bea kuha na ognjištu pored ulaza u svoju pećinu. U loncu je povrće sa pijace. Za to što još uvijek živi ovdje, Bea krivi državu. Zbog financijske krize u Španjolskoj su provedene oštre mjere štednje u sektoru obrazovanja. „Jednostavno, nema radnih mjesta za učiteljice u državnim školama“, kaže Bea. Učitelji masovno dobivaju otkaze, a država smanjuje i sektor zdravstva. „Za mene nije bilo mjesta u profesiji za koju sam se školovala“, objašnjava Bea.

Ljudi rade previše

Sada je u Granadi, živi u pećini i nije sigurna kako može promijeniti stvari. „Ovdje imam puno vremena za razmišljanje“, kaže dok se igra kosom. „Ovdje sam u zemlji. Potpuno je mirno i mogu čitati uz svjetlost svijeća. Ima tu i malo romantike“, kaže ona.

U takvim trenutcima, Bea izgleda kao da pripada baš tu – sa džointom u ruci ,dok nadomak nje gore mirisni štapići. Kao da nikada nije ni planirala naći redovan posao. Ali, u sljedećem trenutku, ponovo djeluje umorno. „Mislim da je ovo što se događa u Španjolskoj jedan prirodni proces. Resursi su ograničeni, ljudi puno rade, za malo novca.“

Dvoje ljudi na česmi

Po vodu - na česmu

Njega tijela na crkvenom bunaru

I Bea povremeno radi, kako bi mogla sastaviti kraj sa krajem. Ljeti putuje u Francusku i radi kao sezonski radnik u poljoprivredi. Tako zaradi malo novca za najnužnije stvari. Kupuje uglavnom knjige, ali ima i radio na solarnu energiju, koji također može puniti ručno. Da li joj nešto nedostaje od života u gradu? „Možda topli tuš“, odgovara. Bilo da je ljeto ili zima, može se oprati samo vodom iz bunara jedne crkve koja je od pećine udaljena nekoliko stotina metara. Njeni ciljevi su skromni – želi renovirati svoj dom, uzgajati svoju hranu i osnovati porodicu. Jednog dana...

Kada posjećuje prijatelje u Madridu, osjeća se neugodno. Kaže da je tamo sve previše užurbano, i da su ljudi u gradu još opsjednuti kupovinom kuće. „'Castillos en el aire' tako mi kažemo na španjolskom – Kule u zraku“, objašnjava Bea. Ona smatra da je baš zbog takvih kula u zraku došlo do sloma na tržištu nekretnina, i da je zbog toga počela kriza. I zbog toga se njen život neće brzo promijeniti.