1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Živ i aktivan i nakon pet smrtnih kazni

Šeh Bašir bio je dijete istočnopruskog časnika i koji je već u dobi od 15 godina prešao na islam. Živio je u Libiji 30 godina, pet puta bio osuđen na smrt a danas vodi duhovnu sufi zajednicu u Bonnu.

Poznati ples derviša u Istambulu

Sufi ples

Nedjelja je ujutro. U jednoj sobi u prostorijama sufi zajednice Tariqah As-Safinah u bonskoj četvrti Bad Godesbergu, sve je spremno za doručak. Na podu, na jednom velikom pladnju mogu se naći svježe pecivo, marmelada, maslac. Šeh Bašir, duhovni voditelj ove zajednice, odjeven u dugačku crno-bijelu haljinu, očekuje članove, odnosno goste. Zajednicu je osnovao još 1983. godine kada se u Njemačku vratio iz Libije gdje je, među beduinima, živio više od 30 godina. Od samog početka, kako kaže, njegova je misija bila posredovanje između vjernika i onih kojima religija i nije tako važna.

„Osnovna uloga našeg Reda bila je nekoć uspostavljanje dijaloga između pripadnika triju velikih monoteističkih religija, no sada se to zapravo proširilo na ostvarenje dijaloga između svih ljudi, bez obzira jesu li ateisti, humanisti ili što već. Naša najveća zadaća je i uspostavljanje ravnopravnosti između muškaraca i žena“, kaže Šeh Bašir.

Proganjani i nikada prihvaćeni

Sufizam je jedna vrsta spiritualne, mistične struje, odnosno, reda unutar islama. Početkom 20. stoljeća, ova filozofija i njezino učenje su se počeli širiti i Europom i Amerikom, gdje se s vremenom razvio takozvani „univerzalni sufizam“, okrenut svima; kako muslimanima, tako i kršćanima i židovima. Na sastancima zajednice čitaju se u jednakoj mjeri i Kuran, i Tora kao i Biblija. Osim toga, sufi zajednice, pa tako i ova u Bonnu, redovito organiziraju seminare, dnevne sastanke, čitanja, molitve u okviru kojih se vrlo često i pjeva i pleše. Pozvani su svi, ne samo članovi reda. Sam Šeh Bašir, ovdje radi ne samo kao spiritualni učitelj već i psihološki savjetnik, dušebrižnik, odgovoran je za sklapanje i razvod brakova kao i za sprovode.

Na pitanje gdje je središte, odnosno, centar sufi zajednica, on odgovara da se on nalazi negdje na sjeveru Afrike ali ne želi odati točno mjesto. To i nije tako čudno ako se zna da su sufiji kroz stoljeća pa tako i danas od većinskog muslimanskog stanovništva uvijek bili proganjani, gotovo nikad prihvaćeni. Čak ni same države nikada nisu odobravale njihovo postojanje, naprotiv.


Život s beduinima

Sufi vjernici tijekom rradicionalne molitve, pjesme i meditacije

Sufi vjernici tijekom rradicionalne molitve, pjesme i meditacije

I sam Šeh Bašir je tijekom života to dobro osjetio i na vlastitoj koži. U Libiji, gdje je živio tri desetljeća, čak je pet puta bio osuđen na smrt, a u zatvorima je proveo nebrojeno mnogo godina. Njegova životna priča više je nego uzbudljiva i zapravo na neki način nevjerojatna. On je rođen na području istočne Prusije, 1941. godine, njegov je otac bio njemački časnik. Poslije rata, obitelj je pobjegla u Hamburg a Šeh, koji se punim imenom zapravo zove Bašir Ahmad Dultz, već je u dobi od 15 godina konvertirao, odnosno, prešao na islam. Slijedio je studij islamskih znanosti u Libiji, u Bengaziju, gdje je upoznao svoju prvu suprugu – pripadnicu jedne beduinske kraljevske obitelji i s njome osnovao obitelji dobio osmero djece.

Oni danas još uvijek žive u Libiji. O svom životu tijekom tih 30 godina, Šeh Bašir ne želi mnogo govoriti. „Što se tiče života u inozemstvu, ja bih ga svakom preporučio. Mislim da bi svakom čovjeku činilo dobro da se upusti u situaciju u kojoj će doživjeti iskustvo manjine. Negdje i ponekad pripadamo zapravo svi nekoj manjini, drugi put smo pak dio većine. Dobro je osjetiti ovu razliku“, naglašava ovaj duhovni učitelj.

Neumoran i uporan

Molitva u jednom sufi centru u njemačkom selu Kall-Sötenich

Molitva u jednom sufi centru u njemačkom selu Kall-Sötenich

Njegovo ime Bašir, znači „donositelj dobrih vijesti“. Danas živi u Bonnu sa svojom drugom suprugom, Njemicom. I on ovih dana neprekidno prati zbivanja i vijesti iz Sjeverne Afrike, posebice iz Libije, gdje živi ostatak njegove obitelji za koje trenutno ne zna jesu li još uopće na životu. „Mi moramo raditi najbolje što je u našoj ljudskoj moći, iako iznad nas postoji nešto što se naziva sudbina, kismet ili jednostavno Bog. Nadam se i molim da ljudi, bez obzira gdje su, u Japanu, Libiji, Afganistanu ili Iraku, konačno nađu neki put na kojem će stvari drugačije organizirati. Svi znamo što je bijeda, glad, žeđ, bolest. Sve bismo to lakše nadvladali da ne izdajemo svakoga dana milijarde za oružje ili nešto slično. Ja sam realist, i moram reći da je sve to jako tužno“, zaključuje Bašir.

Danas Šeh Bašir ima 76 godina, no još uvijek je izuzetno aktivan – u Središnjem vijeću muslimana Njemačke u čijem osnivanju je i sudjelovao, zatim u organizaciji Ujedinjenih vjerskih incijativa koja u međuvremenu uživa status savjetnika pri Ujedinjenim narodima. Na mirovinu ne pomišlja, jer, kako kaže – posla još uvijek ima napretek.

Autorica: Ulrike Hummel/ Željka Telišman

Odg.ured: S. Kobešćak