1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Židovi i katolici zajedno od vrtića

"Židovska vjera nije nešto 'izvanjsko', već ona na određeni način spada u ono 'unutarnje' naše vjere. S tom religijom veže nas više no s bilo kojom drugom", riječi su pokojnog pape Ivana Pavla II.

Djeca se igraju kraj drveta

Papa Ivan Pavao II. je tijekom posjeta Velikoj sinagogi u Rimu 1986. izjavio da kršćansku religiju sa židovskom povezuje više no s bilo kojom drugom. Ovu teološku tvrdnju prošlog je ljeta sasvim praktično u svakodnevici primjenio dječji vrtić Kralj David. To je prva ustanova ovakve vrste u Njemačkoj.

Djeca ispred ploče s napisanim židovskim pojmovima

Religijska je pedagogika u židovskom vrtiću jako važna

Vjerski rituali kao dio života

Petak u podne. Šabat u dječjem vrtiću Kralj David u Osnabrücku. Petogodišnji Joel nosi kipu (religiozno pokrivalo za glavu kod muških židova) i izgovara molitvu koja prati ritualno lomljnje kruha. Na jednom velikom stolu nalaze se tradicionalni svjećnjaci, pletenica kruha za šabat i pehar grožđanog soka koji služi kao zamjena za vino. Dvije židovske odgajateljice Raissa Samis i Tatjana Linet objašnjavaju djeci staroj između tri i pet godina važan vjerski ritual kod židova. Danas je u vrtiću osmero djece, dvoje među njima nisu židovi. Svi bi oni o ovoj vjeri trebali naučiti kroz igru.

Tatjana Linet objašnjava: "Djeca kod nas naravno prije svega doživljavaju židovske običaje u svakodnevici. Kako se slave blagdani, što je košer hrana koju mi ovdje nudimo (radi se o vjerskim pravilima kako se jela moraju pripravljati), molitvama prije jela - uglavnom stvari iz svakodnevnog života. No mi surađujemo i s dječjim vrtićem Sveta Barbara. I tu se usredotočujemo na velike vjerske praznike".

Tatjana Linet

Tatjana Linet

Katolički vrtić Sveta Barbara nalazi se tik do vrtića Kralj David. Vanjske prostore koriste zajedno. Prvotno je bilo zamišljeno da se u prostorijama kršćanskog vrtića otvori jedna grupa za male židove. Za to bi bilo trebalo dosta pregrađivati. Budući da kod židovske djece religijska pedagogika zauzima puno prostora, dnevni bi se raspored prilično razlikovao od onog u katoličkom dijelu vrtića. No budući da su ove dvije zajednice dobro surađivale, židovska je skupina smještena u susjednu zgradu. Dvorište koriste zajednički, baš kao što zajedničkio slave i kršćanske i židovske blagdane.

Vraćanje korijenima

Djeca se igraju na otvorenom

Dvorište je zajedničko

Židovska zajednica u Osnabrücku je proteklih godina kroz doseljavanje židova iz istočne Europe narasla na oko 1.000 članova. No nije imala dovoljno finacijskih ni organizacijskih kapaciteteta za svoj vrtić. Sada roditelji mjesečne račune za vrtić plaćaju biskupiji u Osnabrücku. Predsjednik tamošnje Židovske općine Michael Grünberg vjeruje da je posebno za djecu predškolskog uzrasta iz njegove zajednice važno da kroz igru upoznaju religiju: "Tu imamo malo drugačiju situaciju. Članovi naše zajednice najvećim dijelom dolaze iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, a tamo je izražavanje vjere bilo ograničeno ili zabranjeno. Ljudi su u načelu gotovo izgubili svoje korijene. A kad u roditeljskoj kući ništa ne možete naučiti, onda moramo mi pokušati na jedan ili drugi način nekako pridonijeti da se ljudi ponovno vrate svojim korijenima."

Od otvorenja vrtića prošlog ljeta, polazi ga dvanaestoro djece starosti između dvije i pet godina i koja vrijeme provode s dvije židovske odgajateljice te katoličkom voditeljicom vrtića. Za sad su još smješteni u jednom kontejneru, ali to će se uskoro promijeniti. Liste čekanja za ovaj vrtić su pune. Ima mnogo molbi i od roditelja koji nisu židovi. Majka malog Rafaela, Tatjana Tschernyewsci vjeruje da se djeca kroz igru mogu međusobno približiti: "Kad su kršćanska djeca, ili nežidovska djeca, na nekom od naših dječaka ugledala "kipu", već su pitala što je to. Čak su i katoličke odgajateljice postavile to pitanje. Ili pitaju: kako to neki dječaci imaju dugu kosu i izgledaju kao djevojčice? A to je u židovskoj tradiciji često normalno".

Osnabrück, središnji trg

Osnabrück, središte

Međusobno upoznavanje

Carsten Lehmann, đakon zajednice Svetog Petra u Osnabrücku, kojoj pripada i Sveta Barbara, uvijek je otvoren za međureligijske projekte. On sam intenzivno proučava židovstvo. Kaže kako puno ljudi u Osnabrücku skoro ništa ne zna o židovskoj vjeri. Stoga Lehman pokušava članove svoje zajednice poticati da se malo pozabave ovom religijom. On već u planu ima novi međureligijski projekt: osnovnu školu koju bi dijelile tri vjerske zajednice a nastavu zajedno pohađala kršćanska, židovska i muslimanska djeca.

Trenutačno pred vrtićima Kralj David i Sveta Barabara na dnevnom redu stoje vjerski praznici kao što su židovska Hanuka i kršćanski Božić. Oba će ova blagdana djeca zajedno proslaviti.

Autorica: Christina Beyert/ Snježana Kobešćak

Odg. ur.: S. Matić

Preporuka uredništva