1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Žena koju napadaju i žene i muškarci

Alice Schwarzer je poznata u čitavome svijetu. Već više od 40 godina ona se zauzima za prava žena, a sad je objavila vlastitu biografiju ("Lebenslauf"). To je bio povod za razgovor o jednom poglavlju iz te biografije.

Alice Schwarzer sa svojom biografijom

Alice Schwarzer sa svojom biografijom

Deutsche Welle: Mislim da nije pretjerano reći da ste Vi, Alice Schwarzer, žena koju se najviše napada u Njemačkoj. I to koju napadaju ne samo muškarci nego i žene – i što je zanimljivo žene iz pokreta za prava žena. Zbog čega Vas napadaju?

Alice Schwarzer: Kad bismo mi žene bile složne – mi činimo 52 posto svjetskoga stanovništva – onda uopće ne bismo trebali govoriti o tim glupostima. Jedna američka feministkinja je početkom 70-ih godina rekla, prvi korak ženskog pokreta je pomirenje sa ženama. Ne s muškarcima. Žene imaju višetisućljetnu tradiciju konkurencije i suparništva. Svaka druga žena je za nju bila prijetnja u borbi za naklonost muškarca, o kojoj su ovisile. I one su, tako što su bile tako dugo ugnjetavane i djelomice su to još uvijek, naravno na druge prenijele to preziranje sebe.

Naslovnica knjige: Mala razlika i njezine velike posljedice

Mala razlika ...

Što se tiče ženskog pokreta, to je od početka bilo vrlo široka paleta. Bilo je vrlo različitih stajališta. Te razlike su bile prikrivene samo na početku. Kasnije je bilo lijevih feministkinja koje su govorile da je klasna borba najvažnija, a tek nakon toga suprotstavljenost spolova. Ili bilo je lezbijskih skupina koje su govorile: homoseksualnost je strategija oslobođenja, a heteroseksualnost je izdaja. Osobito u Njemačkoj je postojao vrlo dogmatičan ženski pokret. To, naravno, ima veze s njemačkim naslijeđem. I čitava lijeva scena je bila jako dogmatična. A to me šokiralo kad sam se vratila iz Pariza, da je uvijek postojalo samo ispravno – neispravno, crno – bijelo, prijatelj – neprijatelj. Na to u Parizu nisam bila navikla. Ženski je pokret tamo imao puno anarhističkih obilježja. Nismo imali pravilnika i proturječnosti su nam bile zabavne. Tako sam vrlo brzo dolazila u sukob.

Radilo se o snažnim emocijama. Pitam se, kako ste to izdržali?

To s pravom pitate. I napadi izvana mogu biti neugodni. Dolazim ovamo, drmam stupove, postojeće dovodim u pitanje. Naravno da ću doći u sukob. Ali, boli zapravo samo ono što dolazi iznutra. To je za mene bilo teško. Nakon moje knjige "Mala razlika i njezine velike posljedice" u kojoj se radi o ulozi seksualnosti i ljubavi u odnosu snaga među spolovima, temi koja je danas ponovo jako aktualna, odmah sam se povukla u posao.

Nazivaju me „glasom ženskog pokreta“. Jadni ženski pokret (smije se). On ima puno glasova i u svakom slučaju je krivo govoriti jednim glasom. Neki su s pravom prosvjedovali protiv toga. Ja sam u stvarnosti uvijek bila osobenjakinja koja je tražila suradnice za pojedine akcije.

To je imalo utjecaja. Ne samo da su mnoge djevojčice dobile ime po Vama Alice ili po Vašem časopisu Emma. Može se slobodno reći da ste Vi svijet malo promijenili. Postoji li sad solidna osnova emancipacije ili imate dojam da se ponovo nazaduje?

Naslovnica časopisa Emma

Naslovnica časopisa Emma

Gdje je velik napredak uvijek, naravno, ima i nazadovanja. Odnosi su postali kompliciraniji. Kad smo 70-ih godina krenule, žene nisu mogle imati vlastito zanimanje. U Bundestagu, ako su uopće u njemu bile, nisu smjele nositi hlače (smije se). To je danas nezamislivo. Od tada se puno toga promijenilo i postigle smo velike uspjehe. Ženski pokret je sigurno socijalni pokret koji je najviše postigao u 20. i na početku 21. stoljeća. Ali, upravo ti uspjesi ponekad skrivaju opasnosti.

Sa zabrinutošću promatram pornografizaciju čitave kulture. Pritom pod pornografijom ne smatram erotiku nego snažnu povezanost seksualne požude s težnjom za ponižavanjem i nasiljem. Istovremeno u seksualnosti postoji i ono što istraživači seksualnosti nazivaju trendom prema komunikativnoj seksualnosti između muškaraca i žena – dakle ravnopravna, obostrana seksualnost. Obje pojave su tu jedna pored druge.

Postoji religiozni fundamentalizam. U tomu prednjače islamisti. Ali, i kršćani jačaju u tom pogledu. Pritom nisu slučajno najprije na udaru osnovna ljudska prava žena. Napredak koji smo postigli nije zajamčen. Za to se moramo brinuti.

Što biste poručili mladim ženama danas?

Da ne teže da po svaku cijenu budu voljene! Da budu spremne sukobljavati se. To je jako važno. A tamo gdje su žene skupa s muškarcima, da se izbore za svoja prava. Žene s karijerom, kvote, sve je to odlično, i ja sam za to i za to se zalažemo u časopisu Emma. Ali, isto tako je važno povrh vlastitih interesa zanimati se za svijet i angažirati se. Voditi smislen život. U tomu čovjek doista može uživati.

Intervju: Gabriela Schaaf /aj
Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm

Preporuka uredništva