1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Želite li odrezak iz epruvete?

Kako do odreska, a da se prije toga ne ubije krava, svinja ili neka druga životinja? To je zapravo moguće: uzgojem matičnih stanica u mišićno tkivo. Jedna izraelska tvrtka već uvelike eksperimentira s tom tehnologijom.

Prije tri godine je u Londonu prikazana senzacija koju su pratili mediji iz čitavog svijeta: jedan muškarac kako jede hamburger.

Senzacija u tom prizoru čak nije niti bila da je taj jedan jedini kosani odrezak u pecivu s malo salate koštao otprilike 290 tisuća eura. Ono što je doista bilo nevjerojatno jest činjenica da za taj odrezak niti jedna krava nije morala platiti glavom.

Sergey Brin

Sergey Brin je lako odvojio par milijuna za tu tehnologiju budućnosti

Znanstvenici, uz financijsku potporu ekscentričnog suosnivača Googlea Sergeya Brina, su godinama eksperimentirali da bi iz matičnih stanica goveda stvorili tkivo koje je biološki identično njegovom mesu. Za ovu demonstraciju im je trebalo stvoriti dvadesetak tisuća goveđih mišićnih vlakana i naravno da takav odrezak još nećete dobiti kod svog mesara. Ali je to bio i dokaz da je to moguće i da će takvo "uzgojeno meso" možda biti svakodnevica za dvadesetak, tridesetak godina.

Jedna izraelska tvrtka pokrenuta tek ove godine tvrdi: ta prognoza je previše pesimistična. Takvo "super-meso" - SuperMeat kako se i zove to izraelsko poduzeće - može se početi masovno proizvoditi već za samo pet godina, a onda bi i odrezak koštao najviše dva dolara. Ali ne od govedine, to je doista prilično komplicirano. Mnogo je jednostavnije proizvoditi umjetnu - piletinu.

Nikakav tofu!

"To je savršeno rješenje jer ne morate nikoga siliti da mijenja svoje navike", objašnjava Shir Friedman iz te izraelske tvrtke. "Ne tražite od ljudi da se okrenu nekoj vrsti tofua ili biljnom proizvodu. Dajete ljudima točno ono meso koje su u svojim kulturama jeli već tisućljećima."

Makar je uloženo mnogo truda u istraživanje u smjeru proizvodnje goveđeg mesa, SuperMeat je usmjerio svoju pozornost prema piletini jer to i jest meso koje se najčešće jede na svijetu (na svaku zaklanu kravu dođe oko 100 zaklanih pilića). Cilj ovih izraelskih poduzetnika je stvoriti "pećnicu za meso", stroj koji će proizvoditi tkivo identično pilećim prsima i koje će možda isprva doista stajati samo u tvornicama mesa. Ali možda uskoro i u trgovinama ili čak vašim kuhinjama u koje ćete staviti malu kapsulu i na pritisak gumba dobiti pileći odrezak - svjež da doista ne može biti svježiji.

Batak na tanjuru

Piletina jest najraširenije meso koje se jede, a ovako se doista stvara "pravo" meso - ali bez kokoši.

Za razliku od onog hamburgera osnivača Googlea, ova izraelska tehnologija kao osnovu ne koristi životinjski serum nego "obične" stanice. Zasniva se na revolucionarnom otkriću Yaakova Nahmiasa, profesora na Hebrejskom sveučilištu, koje je predstavio još 2006. godine. Zapravo se ta tehnika zasniva na 3D-tiskačima kojom je Nahmias kreirao stanice ljudske jetre.

Konačno rješenje za očuvanje okoliša

Zapravo su ljudi već odavno razmišljali kako da umjetno stvore meso. Početkom dvadesetog stoljeća, u doba kad su se redali izumi koji su korjenito promijenili naš život, se zapravo mislilo da će se već u najskorije doba naći način i da se stvori umjetno meso. Na primjer, 1932. je i Winston Churchill u svom eseju "Pedeset godina u budućnosti" pisao: "Trebamo izbjeći apsurdnu situaciju da uzgajamo čitavu kokoš samo da bismo pojeli njena prsa ili krilo tako da bi uzgajali te dijelove odvojeno u odgovarajućem mediju."

Ipak, pokazalo se da je prilično teško doći do te vizije: ponovno se pokušalo nakon Drugog svjetskog rata nakon kojeg je došlo i mnoštvo otkrića u organskoj kemiji. Još i danas se mogu naći ostaci tih napora u jeftinim instant-juhama gdje se takvi umjetni brabonjci reklamiraju kao "govedina". Ali potrošači su redom okretali leđa takvim proizvodima ako su ikako mogli doći do doista pravog mesa.

Danas su i građani motivirani tražiti alternativu, doduše iz drugih razloga: mnogi su se potpuno odrekli svake vrste mesa kad se vidjelo u kakvu se to industriju pretvorio uzgoj i klanje životinja za našu ishranu. Ali niti ti novi, ne-posve-svojom-voljom vegetarijanci nisu bili dovoljni da natjeraju znanstvenike da se ozbiljnije pozabave tim problemom.

Klaonica pilića

Mnogi su postali vegetarijanci već kad su vidjeli kroz što prolaze životinje prije nego što se nađu na našem tanjuru.

Ali sad je došao i problem s klimatskom promjenom i to je dodatni poticaj da se takvo meso doista ubrzo nađe na našim tanjurima. Jer mnogi i ne znaju da je konzum mesa zapravo najgore što kao ljudsko biće možete učiniti za emisiju ugljičnog dioksida u atmosferu. Uzgoj životinja da bi bile zaklane i onda pojedene, traži upravo golemu količinu zemlje i hrane. Ukupno uzevši, za 15 grama životinjske bjelančevine za ishranu koju ćemo dobiti od jednog goveda, treba oko 100 grama biljnog proteina da bi se stvorio taj životinjski.

Više hrane s manje zemlje

Već sad se gotovo polovica obradive površine našeg planeta koristi za pašnjake i za proizvodnju životinjske hrane. Usporedbe radi, samo 4% te površine se koristi za proizvodnju žitarica za ljudsku potrošnju. Te silne životinje za našu ishranu proizvode oko 5% ugljičnog dioksida i 40% metana koji odlazi u atmosferu. A plin metan je doduše koristan kao gorivo, ali je kud i kamo veći kreator staklenika na zemlji nego što je to ugljični dioksid.

A ljudi je sve više i - što je u ovom slučaju iznimno problem, mnogi od njih žive sve bolje. Jer sve je više građana Indije ili Kine koji redovito jedu meso tako da se očekuje kako će potrošnja mesa do 2050. biti dvostruko veća nego što je danas. Čak i ako se nađe način kako da se hrane te životinje, to će onda značiti da će one gotovo podjednako utjecati na klimatsku promjenu kao sva transportna sredstva koja danas koristimo, od aviona pa do naših automobila i brodova.

"Time se ne može opstati", uvjeren je glasnogovornik izraelskog SuperMeata Friedman. "Zapravo stvarno nemamo druge šanse nego da prekinemo taj proces. Zemlja nema dovoljno površina i dovoljno vode, nemamo dovoljno planeta da bi nastavili onako kao što smo do sada živjeli."

Na sveučilištima u Oxfordu i Amsterdamu su pokušali projicirati u budućnost, što bi se dogodilo kada bi baš svi ljudi prestali jesti meso i okrenuli se ovakvom "umjetnom". To bi bila golema promjena za našu klimu: bilo bi obustavljeno 80% emisije plinova za koje se smatra da stvaraju efekt staklenika i bio bi nam dovoljan jedan jedini postotak obradive zemlje od one koju danas koristimo. Naravno da bi umjetna proizvodnja mesa kakvu stvaraju izraelski poduzetnici tražila i veliku količinu energije, ali ako se sve zbroji, čak i to bi značilo da bi trebalo 7% manje energije nego što se sada koristi u uzgoju životinja.

Krave na pašnjaku

Zapravo najveća količina obradive zemlje se troši za prehranu i uzdržavanje životinja.

Kako da to ne bude više "fuj"?

Ipak, čak i najvećim zagovornicima očuvanja prirode teško pada da se zauvijek odreknu mirisnog pečenja ili slasnog odreska na tanjuru. To je onda problem i kako naći investitore koji će pomoći u istraživanju te tehnologije jer se još mnogo toga treba otkriti. Samosvojnih bogatuna kao što je Sergey Birn nema baš mnogo, tako da i SuperMeat ima problema naći partnere koji će im pomoći u razvoju.

Prvi korak je već bio i u stvaranju imena takvog umjetnog mesa, super-meso. "Uzgojeno meso" bi naravno bilo točnije, "meso iz matičnih stanica" još preciznije - ali tko bi želio naći takvo nešto što "miriši" na laboratorij i kemiju na svom tanjuru?

"Na razini kada to postane komercijalni proizvod, super-meso uopće neće biti stvarano u laboratoriju nego u strojevima za njegov uzgoj. Ništa što će ljudi stavljati u usta neće biti niti blizu bilo kakvog uređaja iz laboratorija", uvjerava nas Friedman.

Izraelska tvrtka je našla nekoliko investitora, ali treba joj još mnogo više kapitala. Zato se okrenula i crowd-fundingu, na internetu se predstavlja i posebnim videom kojim želi predstaviti tehnologiju koja će možda promijeniti naš svijet barem u onoj mjeri koliko je to učinio tranzistor i mikročip. Ali niti to nije način da se u kratkom roku skupe stotine tisuća dolara.

"Ljudi nas pitaju, zašto smo uopće počeli crowd-funding kad je jasno da za istraživanje treba mnogo više novaca nego što tako možemo skupiti", kaže nam Friedman. "Ali i to je način da se obratimo ulagačima i pokažemo im, gledajte, ljudi vjeruju da je to tehnologija koja dolazi. S tim svojim učešćem ljudi preko interneta kupuju vjerodajnice za buduće proizvode SuperMeata. A tako i investitori mogu vidjeti da će ljudi kupovati takvo meso."

Preporuka uredništva