1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Švicarska – specifična zemlja sa specifičnom književnošću

Ovogodišnji Sajam knjiga u Leipzigu održava se od 13. do 16. ožujka. Zemlja-gost je Švicarska koja se predstavlja s više od 80 autora.

Tko na lajpciškom kolodvoru uđe u tramvaj broj 16 i uputi se na Sajam knjiga u sjevernom dijelu grada, mogao bi pomisliti da se nalazi u Bernu, Ženevi ili Bellinzoni. Najave Sajma ispisane su na švicarskom njemačkom, francuskom, talijanskom ili retoromanskom jeziku. To su male jezične minijature, često igre riječi s nazivima tramvajskih stanica, na rubu dadaizma.

Privid književnog jedinstva

Crvene klupe za goste iz Švicarske

Crvene klupe za goste iz Švicarske

Svoje je gostovanje ova zemlja samouvjereno nazvala "Švicarski nastup". Više od 80 autora u Leipzigu čitaj svoja djela, a posvuda u gradu osvanule su nove crvene klupe. No to nisu samo obične klupe, već dizajnerski komadi. Tako raskošno nije bilo nijedno gostovanje na Sajmu knjiga. Ova je alpska zemlja u Leipzig prenijela poznatu sliku posve uređenog svijeta, savršenstva i jedinstva.

No, to jedinstvo, mnogi će, s obzirom na četiri službena jezika te zemlje, doživjeti kao prividno. A to svakako ima utjecaj i na književnu scenu: naime, tu ne može biti govora o jedinstvenoj švicarskoj književnosti. "Među našim jezičnim prostorima nema puno razmjene“, kaže Franziska Schläpfer, urednica švicarskog književnog programa u Leipzigu. Za to bi bilo potrebno više prijevoda. No, izdavačima se ne čini tako bitno ostalim jezičnim skupinama u toj zemlji predstavljati i nuditi prvenstveno švicarske autore.

Poistovjećivanje s jezičnim prostorom

Autor Daniel Mezger

Autor Daniel Mezger

Književnici se poistovjećuju sa svojim jezičnim i kulturnim prostorom. „Ne žele da ih se smatra švicarskim piscima“, kaže Schläpfer. Daniel Mezger, pisac i glumac koji živi u Zürichu, vidi samo jednu zajedničku crtu sa svojim kolegama u njemačkom dijelu Švicarske: „Mi ne pišemo ni na materinjem, ni na stranom jeziku“. Put od zamišljene do napisane rečenice pun je stilističkog potencijala.

To se još više odnosi na pisce s kulturnim korijenima izvan Švicarske. Melinda Nadj Abonji, koja je za svoj roman „Golubovi polijeću“ 2010. dobila njemačku i švicarsku književnu nagradu, rođena je u nekadašnjoj Jugoslaviji, kao pripadnica mađarske manjine. U Švicarsku je došla kao dijete i morala je naučiti dva nova jezika: standardni njemački jezik i dijalekt. „To me je oblikovalo“, kaže. Svog se materinjeg jezika nikada nije odrekla. „Određeni izraz prevedem ili se trudim pronaći sličan“. A ta potraga u njezinim tekstovima vrlo poetično odzvanja. Ili, kako autorica sama kaže – često joj kažu da njezin njemački drugačije zvuči.

Narušena idilična slika

Književnost domovine Alpi predstavlja se na različite načine. Mezger Švicarsku opisuje kao patchwork: već iza idućeg brda govori se sasvim drugačije. A Sabine Dörlemann, izdavačica aktualnog dobitnika švicarske književne nagrade, Jensa Steinera, citira izreku koja je 90-ih godina izazivala gnjev: "La suisse n'existe pas" ("Švicarska ne postoji").

Međutim slika otvorenosti i mirne raznolikosti koju književnici donose u Leipzig, narušena je nedavnim referendumom u toj zemlji, prema kojem će doseljavanje stranaca iz EU biti ograničeno.

Tema je to koja se nadvila nad Sajam knjiga, a autori i izdavači javno izriču svoja stajališta. Neki su sarkastični pa kažu: „Posjetite Švicarsku dok još možete“.

Melinda Nadj Abonji rezultat referenduma u Leipzigu komentira umjetnički, kroz performans. Kada govori o događajima u svojoj domovini, teško suspreže ljutnju.

"Za mene je to katastrofa koja jasno pokazuje da je demokracija u krizi“. Izravna demokracija ovdje je samo alibi, budući da se glasovalo o sadržaju koji je usmjeren protiv demokracije i protiv Ustava.

Autorica Melinda Nadj Abonji

Autorica Melinda Nadj Abonji

Međutim, to nije ništa novo: Nadj Abonji podsjeća na referendum kojim je prije četiri godine u Švicarskoj zabranjena izgradnja minareta. "Političarima ne treba prepustiti tumačenje“, zaključuje autorica žaleći se na manjkavu kulturu javne rasprave u Švicarskoj.

Suptilan roman o strancima

I Mezger referendum doživljava kao nizak udarac: "Tako samo hranimo strahove“, kaže. Otuđenost i granice bliske su mu teme. Njegov suptilni roman „Igranje zemlje“ govori upravo o tome. No tu se ne radi o državnim granicama. Autor priča priču o gradskoj obitelji koja je preselila na selo. Govori o nevidljivim zidovima, pravilima igre koja je potrebno naučiti. I na koncu o tome kako podozrivost prema strancima nije specifična za Švicarsku. „Biti stranac, relativan je pojam“, zaključuje Mezger i dodaje: "Ljudi koji će ući u tramvaj na idućoj stanici, također su stranci“.

Preporuka uredništva