1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Što zapravo želi njemačka stranka Ljevica?

Reformirani komunisti s istoka i razočarani socijaldemokrati sa zapada Njemačke pet godina nakon fuzije predstavljaju stranački program. No za što se stvarno zalaže stranka Ljevica?

Zastava stranke LJevica

Kuda ide Die Linke?

Moglo bi se pomisliti kako je stiglo pravo vrijeme za proboj stranaka poput njemačke Ljevice: protesti diljem svijeta protiv svemoći kapitala i samovolje financijskih kuća upravo su voda na mlin stranaka lijevog spektra. Prije tri godine, kada je izbio globalni skandal oko američke banke Lehmann Brothers, novoosnovana stranka "Ljevica" bila je stara tek godinu dana. No, već na izborima sljedeće godine se osjetilo koliki je potencijal jedne takve stranke u nesigurnim vremenima agresivnog kapitalizma. Stranka sastavljena od bivših pripadnika državne partije Njemačke demokratske republike s jedne i razočaranih socijaldemokrata s druge strane, osvojila je na izborima 2009. 12 posto glasova.

Karizma Oskara Lafontainea

Gesine Lötzsch i Klaus Ernst

Problemi na vrhu - Gesine Lötzsch i Klaus Ernst

No, senzacionalan uspjeh nove udružene ljevice treba zahvaliti karizmi i popularnosti Oskara Lafontainea, bivšeg šefa Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD). On je 1999. nakon svađe s tadašnjim socijaldemokratskim kancelarom Gerhardom Schröderom zbog njegove navodne neoliberalne politike, dao ostavku na mjesto ministra financija te napustio SPD. Lafontaine je osnovao stranku Izborna alternativa - rad i socijalna pravednost (WASG) koja je 2002. fuzionirala sa Strankom demokratskog socijalizma (PDS), nasljednicom SED-a, državnom strankom DDR-a. WASG/PDS se 2007. preimenovao u Ljevicu.

No upravo je povijesni teret stranke koja je nosila diktaturu i u čijim redovima još uvijek djeluju neki od "partijaca" ono što svako malo Ljevicu udaljuje od stvarnog političkog uspona na saveznoj razini.

Bez stranačkog programa

Fidel Castro

Čestitka drugu Castru

Jedan od razloga zbog kojih stranci Ljevice nije uspjelo izvući politički kapital iz globalne financijske krize je i taj što ova stranka do dan danas nema sastavljen stranački program. Od osnutka 2007. Ljevica se poziva na tada donesene "programske smjernice": Rezultat je politika koju javnost često doživljava kao vrlo rastrojenu i razapetu između ideoloških težnji i stvarnog političkog djelovanja. Nedostatak profila trebalo bi promijeniti prihvaćanje prvog pravog stranačkog programa na stranačkoj konvenciji koja se od danas pa do nedjelje (21. - 23. 10.) održava u Erfurtu.

No malo tko računa s tim da će konvencija stranku Ljevice prikazati u novom, odlučnom i harmoničnom svjetlu. S vremenom su problemi umjesto da se smanje postali veći. Nakon prošlogodišnjeg odlaska oboljelog Oskara Lafontainea s vrha stranke, Ljevici nedostaje političar koji na jednak način odgovara biračima kako na istoku tako i na zapadu zemlje. Novom dvostrukom vrhu stranke Gesini Lötzsch (s istoka zemlje) i Klausu Ernstu (sa zapada) niti u jednom trenutku nije pošlo za rukom smanjiti stranački raskol.

Uvijek novi skandali

Berlinski zid

"Berlinski zid je bio opravdan"

Tomu pridonose i skandali "istočnog" krila stranke koji svako malo javnost šokira svojim nostalgičnim i ponekad neukusnim glasnim razmišljanjima o socijalističkoj prošlosti. Sama Lötzsch je početkom godine punila stupce njemačkih dnevnika svojim simpatijama i naklapanjima o "Putu ka komunizmu", a u godini u kojoj se obilježila 50 godišnjica gradnje Berlinskog zida mnogi partijski kadrovi su se proslavili izjavama o nužnosti gradnje "antifašističkog zida" kako je DDR diktatura nazivala zid koji je dijelio Istočnu i Zapadnu Njemačku. Vrhunac negativnih pojavljivanja u medijima je zajednička rođendanska čestitka vodstva stranke ostarjelom Fidelu Castru u kojem se vremešnom diktatoru poručuje kako njegovo životno djelo tj. Kuba, "može poslužiti kao primjer ostalima".

Uz takvu političku pozadinu Ljevica teško može poslužiti kao politička alternativa za šire slojeve građana. To je vidljivo i iz razočaravajućih rezultata posljednjih izbora za parlamente njemačkih saveznih pokrajina, a najviše iz onih posljednjih u Berlinu gdje je Ljevica nakon deset godina ispala iz vladajuće koalicije sa SPD-om.

Posljednja prilika

Njemaöki političari Lafontaine i Gysi

Novi - stari "dream team" Lafontaine i Gysi

Još je gora situacija na saveznoj razini gdje je Ljevica jako izgubila na utjecaju. Od vječite svađe unutar vladajuće demokršćansko-liberalne koalicije profitiraju samo SPD i stranka Zeleni ali ne i Ljevica. I nade u ulazak u koaliciju sa strankama lijevog centra sve više se smanjuju. SPD i Zeleni se ne žele petljati sa strankom koja se zalaže za ukidanje kapitalizma (kolikogod to u ovom trenutku zvučalo popularno) i strankom koja šturo odbija svaku vojnu intervenciju makar ona spašavala ljudske živote.

Promatrači procjenjuju da će konvencija u Erfurtu biti posljednja prilika za stranački dvojac Lötzsch/Ernst za odlučno donošenje smjernica. No istodobno su sve glasniji oni koji Oskara Lafontainea, koji se u međuvremenu oporavio od bolesti, ponovno žele vidjeti za kormilom stranke i kao glavnog stranačkog aduta na saveznim izborima 2013. Ukoliko zaista dođe do Lafontaineovog povratka, Ljevica će u sljedeću predizbornu kampanju ući s jednim 70-godišnjakom kao glavnim kadrovskim adutom. Ako se uzme u obzir da je drugom karizmatičnom političaru Ljevice, Gregoru Gysiju preko 60, teško je povjerovati u najave o pomlađivanju i generacijskoj smjeni na lijevom krilu njemačkoga političkog spektra.

Autor: Marcel Fürstenau/Nenad Kreizer

Odg. urednik: Anto Janković

Preporuka uredništva