1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Što učiniti s bivšim diktatorima?

Ubojstvo, egzil ili pošteni sudski proces? Države koje je zahvatilo “arapsko proljeće” različito se odnose prema svrgnutim diktatorima. Pritom se nameće pitanje - koji je put najispravniji?

Mubarak na sudu u Egiptu

Mubaraku se sudi u Egiptu

Jedan od onih koji je dobro prošao - Zine El Abidine Ben Ali

Jedan od onih koji je dobro prošao - Zine El Abidine Ben Ali

U svojim zemljama su vladali desetljećima, dok ih nije svrgnuo vlastiti narod: bivši predsjednik Tunisa Zine al Abidine Ben Ali, dugogodišnji egipatski predsjednik Hosni Mubarak, samoproglašeni vođa revolucije u Libiji Moamar al-Gadafi i jemenski predsjednik Ali Abdulah Saleh. No, sudbine bivših arapskih diktatora nakon njihovog svrgavanja uveliko se razlikuju.

Ben Ali je prvi predsjednik kojega je s te pozicije svrgnulo “arapsko proljeće”. U siječnju 2011. godine je pobjegao u Saudijsku Arabiju u kojoj se ne mora bojati da će biti pravno gonjen. Za razliku od Ben Alija, egipatski predsjednik Hosni Mubarak je odlučio ostati u zemlji i sada pred (nacionalnim) sudom mora odgovarati za svoja djela. Gadafi je svoje obećanje održao: borio se do posljednjeg daha. Umro je kratko nakon što je pao u ruke libijskih pobunjenika. Okolnosti njegove smrti su još uvijek nerazjašnjene. Jemenski predsjednik se odlučio za podnošenje ostavke uz uvjet da mu bude zajamčen imunitet i s obzirom to, možda neće nikada biti izveden pred sud.

Mjesecima se već raspravlja o tome kako bi stanovništvo i nove političke vođe u zemljama koje je zahvatilo "arapsko proljeće“ trebali postupiti prema svrgnutim diktatorima? Univerzalni recept ne postoji, jer su razne okolnosti u tim zemljama različite. Nema sumnje da su četiri arapska vlastodršca kršila ljudska prava - u to se ne sumnja ni u arapskom svijetu, niti izvan njega. Međutim, to još ne daje odgovor na pitanje: pred kojim bi sudom bivši diktatori trebali odgovarati? Jesu li za to nadležne pravosudne institucije zemalja iz kojih dolaze ili sud kao što je Međunarodni kazneni sud u Haagu?

Transparent na demonstracijama u Kairu pokazuje arapske diktatore s omčom oko vrata

Prosvjednici su puni želje za osvetom nad arapskim diktatorima - transparent na demonstracijama u Kairu

Nacionalno ili međunarodno pravo?

Za Reinharda Merkela, profesora za kazneno pravo i pravnu filozofiju na sveučilištu u Hamburgu je jedno sigurno: “U slučajevima u kojima su počinjeni tako teški zločini, ne može se bez primjene kaznenog prava." O tome hoće li biti primjenjeno nacionalno ili međunarodno pravo, mora se odlučivati od slučaja do slučaja. “Obje opcije imaju i prednosti i mane koje se moraju staviti na vagu. Ukoliko nema domaćih pravnih resursa koji mogu garantirati pošteno suđenje, onda je predavanje slučaja Međunarodnom sudu bolje rješenje”, kaže profesor Merkel.

On kaže da ne treba potcijeniti ni simboličku vrijednost kaznenog procesa u očima stanovništva. Na kraju se ipak radi o instanci koja demonstrira pravdu i vladavinu prava. “Kazneno pravo je najjači izraz suvereniteta jedne vlade i države. Mnoge nove vlade žele inozemstvu pokazati da su suverene”, kaže profesor Merkel.

Pravna država - samo na papiru

Libijski pobunjenik bijesan je i na grafit s Gadafijevim likom

Libijski pobunjenik bijesan je i na grafit s Gadafijevim likom

Za nove vlade postoji još jedan motiv da se procesi vode u vlastitim zemljama: osveta.

“Ovaj motiv je u svakom pogledu dubiozan i ne doprinosi miru u budućnosti”, kaže Merkel. Primjer za to je Irak. Svrgnuti diktator Sadam Husein je izveden pred sud u vlastitoj zemlji. Proces je bio postavljen na temeljima pravne države, ali se vodio pod vrlo upitnim okolnostima.

"Bilo je pristranosti. U puno slučajeva se optuženi nije uopće saslušao, a Sadam Husein je pogubljen odmah nakon izricanja smrtne kazne bez obzira što još nije bio iscrpio sve pravne puteve na koje je imao pravo", kaže Merkel za proces koji su kritizirale i nevladine organizacije Amnesty International i Human Rights Watch. Merkel smatra da takve stvari negativno utječu na demokratizaciju zemlje.

André Bank iz Instituta za bliskoistočne studije u Hamburgu (GIGA) se boji da će se slično dogoditi i u iračkoj susjedi Siriji. Tamo već deset mjeseci režim vrši nasilje nad demonstrantima. Mnogi pripadnici oporbe više ne traže da se Asadu pošteno sudi, već žele njegovu smrt. Bank smatra da bi se u slučaju svrgavanja režima i Asadovog hapšenja mogao ponoviti scenarij iz Libije.

Dilema zapadnih vlada

Prosvjednici traže Asadovu smrt

Prosvjednici traže Asadovu smrt

"Upravo to za demokratsku Siriju može predstavljati problem“, upozorava Michael Boethe, umirovljeni profesor za međunarodno pravo sveučilišta u Frankfurtu. "Ubojstva poput Gadafijevog su kasnije uvijek teret“, kaže profesor Boethe. Za osiguravanje mira je suočavanje s prošlošću neophodno, smatra Arndt Sinn, profesor za njemačko i europsko kazneno, kazneno procesno pravo i međunarodno pravo na sveučilištu u Osnabrücku, ali naglašava da procesi moraju biti vođeni po standardima ljudskih prava: "Tek tada društvo ide prema demokraciji."

André Bank u ovome vidi dilemu zapadnih i europskih država. Iako je sirijski predsjednik Bašar al-Asad možda odgovoran za ubojstvo nekoliko tisuća Sirijaca i puno pripadnika oporbe traži njegovu smrt, zapadne vlade bi morale inzistirati na poštenom procesu - a da pritom ne izgleda kao da Sirijce koji traže Asadovu smrt gledaju s visoka.

Autori: A. Allmeling/ M. Smajić

Odg. ur.: D. Dragojević

Preporuka uredništva