1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Što su nacisti opljačkali u Srbiji?

Skoro 70 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata još se ne zna koja su sve kulturna blaga nacisti odnijeli iz Srbije. Masovno su pljačkani židovski stanovi, ali i muzeji.

Deportacija u Beogradu1941.

Deportacija u Beogradu1941.

S ključevima svojih stanova, židovi iz Beograda imali su obvezu da se prije točno 73 godine - 8. prosinca 1941 - prijave u ured „Židovske policije“ u Ulici Georgea Washingtona broj 21 (u blizini današnje Botaničke bašte). Odande su deportirani u logor na Starom sajmištu. Njihovi stanovi, kuće i radnje su potom pljačkane, ali gotovo da ne postoje podaci koliko je novaca, zlata i umjetničkih djela nestalo.

„Arizacija“ židovske imovine

„Nijemci su vrijedne predmete odvozili u Hamburg, koji je bio jedan od centara za prikupljanje oduzetih stvari iz cijele Europe“, objašnjava Milan Koljanin sa Instituta za suvremenu povijest. „Tamo su dragocjenosti prodavane po bagatelnim cijenama i završavale su u kućama Nijemaca. Dio židovske imovine u Srbiji je prodan, a dobijeni novac je odlazio na račun Bankvereina (bankarske udruge) u Beogradu, a potom je prebacivan u Njemačku.“ O pljačkanju židovskih stanova postoje dokazi na kopijama mikrofilmova, koje je Srbija dobila šezdesetih godina od Američkog arhiva u Washingtonu. „Na 89 kplutova, svaki ima po 400-500 snimaka, između ostalog su i popisi židova, njihovih članova obitelji, imovine koju su posjedovali“, navodi Koljanin i dodaje da je do sad obrađen samo dio materijala, koji je korišten za znanstvene radove.

Vojni muzej u Beogradu

Vojni muzej u Beogradu

Do proleća 1942. godine ubijeno je više od 80 odsto Jevreja (oko 13.000) sa teritorije Srbije. Sva njihova imovina, pokretna i nepokretna, bila je oduzeta u procesu arizacije (prevođenje jevrejske imovine u arijevsku svojinu). „U tome se posebno isticala uloga Alfreda Rozenberga, koji je komandovao spoljno-političkom službom, aktivnom na prostoru okupirane Evrope, kao jedne u nizu organizacija koje su se bavile pljačkom jevrejske imovine“, priča za DW Milan Ristović, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu. „Iz oskudne dokumentacije koja je ostala, a poseduje je nemački arhiv u Berlinu, vidi se da je posebno bila pokretana akcija sakupljanja umetnina, vrednih predmeta, knjiga… sve što je bilo u posedu beogradskih Jevreja. Takve stvari odlagane su u centralnom magacinu, koji se nalazio u Ulici cara Uroša broj 20, na mestu gde je danas Galerija fresaka“, navodi Ristović.

Arhivska građa na bečkoj tržnici

Za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata iz Srbije je odnijeto oko 40 željezničkih vagona arhivske građe! Najveći dio tog opljačkanog blaga završio je u Austriji, jer je Beč bio centar za prikupljanje svega što je od dokumenata ukradeno u Srbiji. Tužna je činjenica da su na tržnici u Beču, srpski povijesni dokumenti služili za pakiranje graha, krumpira, jaja… Ipak, za profesora Ristovića, najveće srpsko kulturno blago uništeno je u nacističkom bombardiranju 6. travnja 1941. godine, kada je do temelja uništena Narodna biblioteka Srbije.

Muzeji u Beogradu su uglavnom radili tijekom Drugog svjetskog rata, što je, prema ocjeni povjesničara, trebalo stvoriti privid normalnosti tijekom okupacije. Kolekcija u Muzeju kneza Pavla Karađorđevića (poslije rata Narodni muzej) preživjela je zahvaljujući umješnosti njegovog tadašnjeg direktora Milana Kašanina. Zanimljivo je da su se Nijemci odgovorno ponašali prema muzejskim kolekcijama (iz Vojnog muzeja u Beogradu eksponati koji su uzeti na posudbu, kasnije su i vraćeni). Međutim, za predmete koji su nestali iz Vojnog muzeja, nije poznato jesu li ukradeni tijekom okupacije ili neposredno poslije oslobođenja, priča za DW direktor ovog muzeja, potpukovnik Ivan Mijatović. „Nedostaje veći dio kolekcije predmeta iz dinastije Petrović-Njegoš, koju je Vojni muzej otkupio 1939. godine. Uglavnom se radi o oružju iz zbirke kneza Danila, recimo izuzetno vrijedna kubura crnogorskog vojvode Novice Cerovića. Osim toga, nestao je pištolj marke mauzer iz kojeg je ubijen kralj Aleksandar Karađorđević kao i automobil u kojem je ubijen. Automobil je bio u stalnom postavu muzeja, poslije rata korišten je za potrebe narodne vlasti, ali mu se ubrzo izgubio svaki trag“, kaže Mijatović i dodaje da Vojni muzej i dalje potražuje sve ove predmete.

Göring naručio Tajnu večeru

Ikona Tajna večera, ukradena sa Oplenca

Ikona Tajna večera vraćena je na Oplenac

Jedno od najvrednijh umjetničkih djela koje je odnijeto iz Srbije je ikona “Tajna večera“ sa Oplenca (brdo u Srbiji na kojem se nalazi mauzlej dinastije Karađorđević). Ručni rad – reljef izveden u sedefu, smješten u zastakljenu kutiju od hrastovine, bio je poklon jeruzalemskog patrijarha Damjana kralju Aleksandru Karađorđeviću 1924. godine. Poslije ubojstva kralja Aleksandra u Marseilleu 1934. godine, na pokopu posmrtnih ostataka na Oplencu, između ostalih, bio je i Herman Göring, koji je vodio izaslanstvo Trećeg rajha. „Poslije pokopa, Göring je zamolio da mu se pokaže imanje Karađorđevića. Tijekom razgledanja predmeta iz riznice: ikona, oružja, umetničkih djela, Göring nije krio divljenje pred 'Tajnom večerom'. Na samom početku okupacije Srbije, Göring je preko njemačkog opunomoćenika za gospodarstvo Franza Neuhausena naručio da mu se donese ikona“, navode za DW u Zakladi kralja Petra I. „U posebnim sanducima odnešene su razne dragocjenosti Karađorđevića, a među njima i ikona 'Tajna večera', koja je završila u Göringovom zamku.“ Ikona je vraćena na Oplenac 1947. godine, ali nisu poznati detalji kako je to izvedeno. Prema jednoj verziji, umjetnina je vraćena po nalogu Aleksandra Rankovića – tada bliskog Titovog saradnika.

Iako je od završetka Drugog svjetskog rata prošlo gotovo 70 godina i dalje se u svijetu pojavljuju novi dokazi o bezobzirnom pljačkanju umjetnina. Stručna javnost s velikom pažnjom sada prati svaku pojedinost istrage slučaja Rolfa Gürlitta, u čijem je stanu u Münchenu, nedavno pronađena zbirka vrijednih slika, za koje se sumnja da su bile židovsko vlasništvo.

Preporuka uredništva