1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Što propast Južnog toka znači za Srbiju?

Propast projekta Južni tok zbunila je političare u Srbiji, koji sada pokušavaju ustanoviti razmjere ekonomske i političke štete. Greške su počinjene davno, a sada ostaje činjenica: Srbija nema alternativu za ruski plin.

Odustajanje Rusije od plinovoda Južni tok izazvalo je čitav niz preispitivanja u Srbiji o takozvanom "strateškom energetskom partnerstvu" s Rusijom. Analitičari tvrde da je Južni tok doduše propao zbog sukoba Europske unije (EU) i Rusije, ali da je činjenica da je Srbija kroz maglovite aranžmane s Rusijom praktično poklonila energetske resurse ruskoj strani i da je ostala bez ikakvih jamstava da će materijalnu štetu moći nadoknaditi. Navodi se tako da Srbija nema prava natrag tražiti Naftnu industriju Srbije (NIS) čija je prodaja bila povezana s izgradnjom trase Južnog toka kroz Srbiju, jer takva klauzula u ugovoru ne postoji. Srbijanski političari jednostavno nisu vjerovali da bi ovaj projekt mogao propasti.

Skupe greške

"Tek ćemo vidjeti političke razmjere štete, ali je sasvim sigurno da će Srbija imati znatne ekonomske posljedice zbog propasti Južnog toka", ocjenjuje Milan Ćulibrk, glavni urednik tjednika NIN. On navodi da postoji bojazan od jačanja euroskepticizma, iako je Rusija bila ta koja je službeno odustala od gradnje plinovoda. U razgovoru za DW Ćulibrk upozorava da nema puno koristi od ljutnje na Bruxelles ili Moskvu jer se o eventualnom otkazivanju Južnog toka trebalo voditi računa puno ranije - kada se, prije sedam godina, sklapao energetski sporazum s Rusijom.

Lavrov i Dačić 16.6.2014. u Beogradu

"Strateško partnerstvo" Srbije s Rusijom ipak nije tako dobro kako se u Beogradu vjerovalo (Lavrov u posjetu Beogradu ovoga ljeta)

"Mi to nismo učinili i kako čujemo i od nadležnih ministara u Vladi, sada nećemo moći ni tražiti reviziju tog sporazuma. Problem je što mi stratešku energetsku suradnju s Rusijom nismo postavili na zdrave ekonomske osnove", kaže Ćulibrk. Taj dogovor se temeljio na politici: "Sada je kasno govoriti o tome, ali je to dobra pouka za ubuduće: da se nikada više ne sklapaju aranžmani na osnovu dobrih političkih odnosa nego na osnovu čiste i precizne ekonomske računice."

Činjenica je da Srbija nema valjanu alternativu za ruski plin, ističe za DW Tanja Jakobi, urednica magazina Biznis i finansije, ali dodaje da je i činjenica da je taj energetski paket s Rusijom trebalo bolje razmotriti: "Važno je podsjetiti da su se svi akteri koji su danas i u vlasti i u oporbi prosto utrkivali da kažu kako je baš zbog njih taj sporazum potpisan. Tako da je kod nas zbog toga i ugašena svaka moguća diskusija je li to trebalo ili nije trebalo drugačije napraviti. A s druge strane, ruski interesi kroz NIS su sada na takav način ukotvljeni u Srbiji da je u ovom trenutku prosto i nemoguće razmišljati o tome.“

Cijena loših poteza

Jakobi energetsko partnerstvo s Rusijom tumači kao dogovor dvije nejednake strane - jedne jake i velike, a druge "strahovito male": "A taj manji partner pored toga ne ulaže dovoljno pameti u to što bi mogao napraviti. Ta neravnoteža je ogromna i mi ćemo tek vidjeti kakve će posljedice ostaviti."

Milan Ćulibrk smatra da neke odgovore duguje i Bruxelles. Zašto je Europska unija šutjela dok su potpisivani sporazumi o Južnom toku s Bugarskom, Mađarskom, Italijom, pita se on. "S druge strane, ne može se reći da je energetsko partnerstvo s Rusijom bilo pogubno po Srbiju, jer Srbija jednostavno nema alternativu. Mi jednostavno nemamo drugo mjesto gdje možemo kupovati plin, a uostalom ruski plin kupuje čitava Europa. Naš problem je što sada imamo samo jedan pravac opskrbe i ovisimo od događanja u Ukrajini. Europa ima alternativne puteve, a mi ih nemamo i to nikada nije bilo dobro", dodaje Ćulibrk.