1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Što je "normalno"?

Karneval je pred vratima, "ludo" vrijeme, vrijeme kada ne vrijede pravila "normalne" svakodnevnice. Ali tko određuje što je normalno i na temelju čega?

Karneval u Kölnu

Maškare: tko je ovdje lud, a tko normalan?

Vijak i ključ

Praktične norme: standardne veličine matica i vijaka

Riječ "normalno" izvodi se iz pojma "norma". Za norme je u Njemačkoj zadužen posebni institut koji se tako i zove - Institut za normiranje, skraćeno DIN - za koji rade tisuće stručnjaka. Njima se može zahvaliti da papir može ući u odgovarajuću ladicu u štampaču, da ljudi u trgovinama mogu kupiti adekvatne žarulje za svoje lampe i da utikače mogu utaknuti u utičnice.

Na internetskoj stranici tog instituta stoji: "Norme potiču svjetsku trgovinu i služe racionalizaciji, poboljšanju kvalitete, zaštiti društva, kao i sigurnosti i sporazumijevanju. Norme znače veliku gospodarsku korist koja Njemačkoj donosi 16 milijardi eura godišnje". Sve to zvuči logično i praktično. Ali što je s predodžaba normalnog u našoj glavi? Za to instutiti spomenute vrste nisu nadležni niti nam mogu pomoći.

Do jučer simbol emancipacije, danas razlog za izopćenje

Sir ementaler

Amerikancima su rupe u ementaleru bile prevelike, pa su ih oni odgovajućom normom smanjili

U antičko doba je tako na primjer bilo normalno držati robove, u Srednjem vijeku umirati s 30 godina, a u 15. stoljeću smatrati Zemlju ravnom pločom. Ali i danas se radikalno mijenjaju predodžbe normalnog, upućuje Doris Lucke, profesorica sociologije na Sveučilištu u Bonnu: "Jedan od primjera za to je da su ljudi od 80-etih godina, prvo u sveučilišnim gradovima, a poslije i na selu, počeli živjeti zajedno bez vjenčanog lista".

Drugim riječima, postalo je "normalno" ne ženiti se, tako da se sada oni koji odluče pred matičara moraju "opravdavati", odnosno odgovarati na pitanja: "Zašto se uopće ženite?" Slično je i s planiranjem potomstva. Prije je bilo najnormalnije da bračni parovi imaju djecu, danas su suočeni s pitanjem: "Kako možeš u ovakvom svijetu i ovakvim vremenim još praviti djecu?!"

Sociologinja Lucke navodi još jedan primjer: pušenje. "Prije je ono bilo znak emancipacije žena koje su demonstrativno pušile na cesti. Danas svi na kolodvorima moraju stajati u posebno označenim zonama, žele li pušiti. To vrlo zorno pokazuje kako se norme ponašanje radikalno mijenjaju", kaže ona.

Skulpture ljudskog tijela kroz stoljeća

Što je lijepo? Izložba u Dresdenu pozabavila se predodžbom o lijepom koja se mijenjala kroz stoljeća

Uvijek postoji alternativa

"Normalno" je karakteristika puna oprečnosti. Netko tko u pozitivnom smislu nije "normalan", smatra se drukčijim, dakle, originalnim, kreativnim, hrabrim, ekscentričnim. Ta ista osobina u nekom drugom okruženju smatra se nepodobnom i nepoželjnom. Kršenja normi koje vrijede u određenom okruženju mogu naići na još puno oštrije osude kao na primjer: perverzno, kriminalno, bolesno, deformirano. Tako dolazi do miješanja samog po sebi razumljivog s predodžbom o ispravnom.

Ali bez predodžbe o tome što je "normalno", mi u svakodnovnici uopće ne bismo mogli funkcionirati, tvrdi sociologinja Doris Lucke. "Imala sam jednu studenticu koja je išla po bonskim kafićima, sjedala za stol, i tamo počinjala čitati svoju knjigu. Kada bi je konobar došao pitati što želi naručiti, ona bi rekla: ništa, želim samo ovdje sjediti. Bilo je vrlo zanimljivo vidjeti kako bi konobari reagirali kada bi ih netko tako izbacio iz svakodnevne kolotečine", priča Lucke.

"Normalno" vs. "nenormalno"

Razne pizze u pizzeriji

Italija ima stroge norme za zaštitu "prave" pizze Napolitane - ona mora biti okruga, ne veća od 35,5 cm i u sredini ne deblja od 0,25 cm

S takvim takozvanim "kriznim eksperimentima" sociolozi žele senzibilizirati ljude za predodžbe o normalnom i ukazati na to da uvijek postoji i barem jedna alternativa onome što vrijedi kao norma. U većini slučajeva je, naime, "normalnost" vrlo subjektivna veličina iako je mnogi smatraju statističkom činjenicom. Norme su s jedne strane potrebne za funkcioniranje društva, ali s druge strane traže prilagođavanje, stvaraju autsajdere ili sile ljude da bježe od "normale", i to ne samo u diktaturama.

Bonska profesorica sociologije ne mora tražiti daleko od svog okruženja takve primjere. Ona je, priča, imala jednog kolegu koji je obolio od Parkinsonove bolesti. On se preselio u New York jer tamo, kako je rekao, živi puno "ludih" i "abnormalnih", pa neće upadati u oči. Na njemačkim sveučilištima bi svoju dijagnozu bio morao skrivati, jer se tamo ne smatra "normalnim" da za katedrom stoji profesor s takvim oboljenjem.

Autor: Günther Birkenstock /dd

Odg. ur.: A. Šubić