1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Što danas znači znati pisati i čitati?

U BiH još ne postoje točni podaci o broju informatički nepismenih osoba. Pojedina istraživanja govore da mladi po ovom pitanju ne zaostaju za europskim prosjekom. No, kakva je zaista situacija?

Prepoznavanje slova i njihovo korištenje nije dovoljno da bi se danas netko smatrao pismenim budući da je funkcionalna pismenost imperativ u 21.stoljeću. Ranija istraživanja su pokazala da je u BiH oko 30 posto funkcionalno nepismenih, što znači da svaki treći stanovnik nije u stanju popunjavati formulare, u tekstu pronaći odgovore na pitanja ili se izraziti u pismenom obliku, kaže Tamara Pribišev Beleslin, profesorica Filozofskog fakulteta u Banjaluci. „Moramo više pažnje posvetiti generacijama koje dolaze. Događa se da djeca, odnosno mladi iz škole izlaze a da ne znaju popuniti upitnik ili protumačiti neki grafikon“, kaže ona.

Djeca u školi

Pismenost se danas mjeri sasvim drugačijim mjerilima

„Što je kriterij pismenosti?“

Sve više se posljednjih desetljeća govori o informatičkoj pismenosti. „Iako se vezuje za informatičko komunikacijsku tehnologiju, ona primarno sadrži potrebu kod čovjeka da dođe do informacija, da ih procjenjuje, kritički sagledava i rukuje različitim podacima“, ističe Pribišev Beleslin.„Kada se sve to uzme u obzir, pismenost je danas veoma kompleksna vještina, odnosno aktivnost ljudskog roda i čovjeka“, dodaje ona. Upravo zbog toga, teško je ocijeniti je li netko pismen ili ne. Poznavanje slova više nije kriterij. Prije stotinu godina pismenost je podrazumijevala mnogo manji broj aktivnosti, dok je danas informatička pismenost neophodna.

Tanko znanje iz pravopisa i gramatike

Postavlja se pitanje je li pismenost kao vještina podrazumijeva poznavanje osnovnih jezičkih pravila i pravopisa. Sveučilišni profesori i asistenti u BiH ističu da često obavljaju posao učiteljice osnovnih škola, jer su greške česte. To navodi i asistent na Fakultetu političkih znanosti u Banjaluci, Đorđe Tomić. „Previše je studenata koji ne znaju koristiti osnovni alat kod izražavanja. Od pravopisnih i gramatičkih pravila do pravila ophođenja i službenog komuniciranja. Da ne govorim o sposobnostima akademske diskusije kakvom bi se trebali služiti na fakultetu“, navodi on. Gramatičke i pravopisne greške su prečeste, ističe Tomić. Ukazivanjem na njih smatra svojom obavezom, iako su se te stvari već odavno trebale savladati.

Đorđe Tomić

Đorđe Tomić

„Tri semestra sam ispravljao novinarske tekstove studenata. Greške koje sam tu nalazio zaista su ozbiljne čak i za osnovnu školu. Pisanje rječice „ne“ očigledno predstavlja veliki problem, zatim upavni i neupravni govor, interpunkcija itd“, priča Tomić. Kada se govori o ovoj temi, pogotovo na Svjetski dan pismenosti koji se obilježava 8. rujna, nezaobilazno je pitanje kompjuterske pismenosti. Da su znanja iz područja informatike neophodna velikom broju ljudi, potvrđuje i interes za tečajevima. Iako se odavno u školama BiH predaje informatika, iz godine u godinu je sve više polaznika na raznim obukama iz ovog predmeta.

„Iznenađuje nas što mnogo mladih upisuje osnovne tečajeve. Ove godine je duplo više zainteresiranih nego prošle. Među polaznicima ima mnogo onih koji su u nekim srednjim, četrdesetim i pedesetim godinama. No, ipak, mladi dominiraju“, kaže Mrko Popović, koordinator nastave u informatičkoj akademiji InfoArs u Banjaluci. Prema njegovim riječima, osnovni razlog zbog kojeg neko upisuje spomenuti tečaj je zaposlenje, odnosno to što većina poslodavaca bez obzira na vrstu posla zahtijeva poznavanje rada na kompjuteru.

„Djeca su nam digitalna“

Tatjana Durovic

Tatjana Durović

Na osnovu ovih pokazatelja moglo bi se zaključiti da mnogi još uvijek ne posjeduju osnovne informatičke vještine, ali jedno istraživanje govori drugačije, bar kada je riječ o novim generacijama. Ispitivanje kompjuterske pismenosti među učenicima osnovnih i srednjih škola u Banjaluci radio je tim profesora Fakulteta političkih nauka u Banjaluci. Koordinator istraživanja Tatjana Duronjić kaže da je stupanj kompjuterske, medijske i internetske pismenosti kod mladih izuzetno visok.

„Zaključak je da su nam djeca digitalna a institucije analogne. S te strane možemo biti zadovoljni, jer apsolutno ne zaostajemo za europskim prosjekom. Međutim, tu postoji veliki jaz koji treba premostiti, jer će budući stručnjaci veoma brzo ući u naše institicije koje nisu spremne za njihova znanja“, upozorava Duronjić.

Preporuka uredništva