1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Što će ostati od kalifata "Islamske države"?

Kraj kalifata „Islamske države“ je ponovnim zauzimanjem Mosula i Rake u teritorijalnom smislu zapečaćen. Ali, nema ni govora o prestanku opasnosti, jer je IS samo simptom krize državnosti, smatra Loay Mudhoon.

Nema sumnje da je u teritorijalnom smislu propao projekt osnivanja samoproglaüene „Islamske države" (IS). Teroristi IS-a su posljednjih mjeseci pretrpjeli ogromne poraze od strane iračke vojske i šijitskih „narodnih jedinica", saveza paravojnih snaga koje je se organizuju iz Irana.

Od ključne važnosti za ovu prekretnicu bili su zračni napadi do strane koalicije predvođene SAD-om, koji su na kraju utrli put za raspad kalifata, ali su također prouzročili fatalnu kolateralnu štetu među civilnim stanovništvom. Ponovnim osvajanjem centara IS-a, u Iraku, Mosula i u Siriji Rake, sada bi se moglo reći da je došlo do psihičke propasti kalifata Islamske države u arapskom svijetu.

No, ovi „uspjesi" ne bi smjeli zavaravati da gubitak kontrole nad vlastitim teritorijom nije kraj ove, prije svega, terorističke organizacije ni u Iraku a niti širom svijeta. Veliki dio džihadista se već uveliko povukao u podzemlje i sada bi se mogli spremati za iscrpljujući gerilski rat protiv državne moći Iraka.

U međuvremenu su se mnog džihadisti vjerojatno vratili u Europu, neki sigurno otriježnjeni ali među njima bi moglo biti nekoliko njih koji su kao „tempirane bombe" i koji bi mogli svoju „svetu borbu" prenijeti u zapadne gradove.

Kalifat IS-a je simptom krize

Mudhoon Loay Kommentarbild App für Arabisch

Loay Mudhoon

Ni teološki ni ideološki pseudo-kalifat Islamske države ne može dobiti legitimitet ni u temeljnim islamskim tekstovima a ni u islamskoj povijesti. No, njegovi vodeći ideolozi i samoproglašeni (u međuvremenu vjerovatno ubijeni) kalifi kao što je i Abu Bakr al Bagdadi su mnogo više za infantilni civilizacijski slom, nemušta obećanja o spasenju i demonsku strahovladu , što bi zapravo moglo dovesti do stvaranje nove generacije primitivnih džihadista.

I iako ideje Islamske države žive i dalje, realni strah od ponovnog stvaranja ne leži u atraktivnosti neoselafijske ideologije, nego mnogo više u tome što društveni i politički razlozi njenog postanka egzistiraju i dalje.

Kao što je poznato, uspon Islamske države je usko povezan s raspadom države u Siriji i Iraku. Jer, bez marginalizacije i sustavnog progona sunita od strane politike nekadašnjeg iračkog predsjednika Nurija al Malikija, i potpuno nekontrolieanih šijitskih paravojnih jedinica, propovjednici terora IS-a ne bi mogli dobiti podršku sunitskog stanovništva. 

A ono što je doslovno otjeralo sunite u armiju ove džihadističke sekte jeste njihov bijes zbog politike ugnjetavanja i terora koji su činile Asadove snage kazetnim bombama. Ova antisunitska politiku u međuvremenu važi kao katalizator rođenja IS-a.

 Kako bi se problem s džihadizma iskorijenio, regionalni i međunarodni čimbenici akteri bi sunitima koji su ostali bez domovine i koji se nalaze između Iraka i Sirijie morali omogućiti realne perspektive za budućnost. Oni bi se morali potruditi da irački suniti budu istinski zastupljeni u političkom sustavu razbijenog Iraka.

A da bi se to postiglo, morao bi se potisnuti iranski uticaj u današnjem Iraku. Paralelno s tim bi morala ojačati središnja vlada kako bi se spriječilo dalje cijepanje zemlje po libanonskom modelu. A da ne govorimo o nedostatku eventualnog uvjerljivog protumodela.

 

Preporuka uredništva