1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Škola s troje učenika

Na sjeveru Njemačke uz obalu Sjevernog mora postoji životni prostor jedinstven u svijetu. U nizini koju svaka plima pretvori u morski plićak deset je umjetnih „otočića“. Tu živi 22 stanovnika, među njima i troje učenika.

Na zelenoj uzvisini je nekoliko kuća

Jedan od umjetnih "otočića"

Troje učenika u školu idu biciklom, kao i druga školska djeca u Njemačkoj. Ali, Ann-Kathrin, Hendrik i Erik idu u posebnu školu. Ona je na jednom od otočića, koji i sami budu 30-ak puta u godini poplavljeni. Tada iz mora vire samo kuće s dvorištima. U jednoj od njih živi učitelj Erik Lorenzen, Ann Kathrin ide u peti razred, Hendrik u četvrti, Erik u drugi. Nastava se održava u istoj prostoriji u isto vrijeme, kod istog učitelja. „Djeca moraju načelno prilično puno toga samostalno raditi, jer ja ne mogu stalno razgovarati sa svakim djetetom. Poduka nije tako neposredna kako si to većina ljudi zamišlja. Ali, kad sam tu onda sam sto posto tu, ali i dijete mora biti sto posto tu.“

Nepregledna livada u vrijeme plime začas nestane pod morem

Nepregledna livada u vrijeme plime začas nestane pod morem

Najprije priča, a onda matematika

Škola počinje u osam sati ujutro tako što učitelj Lorenzen svojim učenicima pročita jednu priču. Nakon toga slijede glavni predmeti, njemački, matematika, a za starije i engleski. Djeca paralelno rade, ali uvijek različite teme i predmete. Osmogodišnji Erik je, istina, tek u drugom razredu, ali već računa zadatke iz matematike za treći razred.

Erik je ovdje pohađao već predškolsko obrazovanje pa je već prije polaska u prvi razred počeo učiti čitati i računati. Zato je u maloj prednosti. Nakon glavnih predmeta slijedi malo duži odmor sa zajedničkim drugim doručkom. Nakon toga djeca dobivaju poduku u drugim predmetima, kao što su biologija, zemljopis, umjetnost, šport ili glazba. Ann Kathrin upravo u biologiji uči kako se ptice prilagođavaju svom životnom prostoru.

Troje ljudi pješače po plićaku

Morski plićak može biti i opasan kad za nekoliko minuta voda naraste i dva metra

Po programu realke

Ann Kathrin je i dio jednog pilot-projekta. Na otočnoj školi se zapravo može završiti samo osnovnu školu. Tko se želi natjecati za neko zanatsko obrazovanje, bolje izglede ima s realkom. Ranije su učenici završnu svjedodžbu realke stjecali naknadno na kopnu. Time su gubili najmanje jednu godinu. Ann Kathrin bi trebala bolje proći. Ona već sad uči po programu realke, a jednom u mjesecu ide na tjedan dana na kopno u pravu realku. Za jedanaestogodišnju djevojčicu to je potpuno novo iskustvo. „Tamo nas je 20 i to je drukčije. Držimo se strogo rasporeda, a na svakom i najmanjem odmoru izlazimo van i sve radimo zajedno. Ali, unatoč tomu to je jako lijepo, iako je tako velika razlika.“

U otočnoj školi nema redara koji briše ploču. Tu se ploča gotovo uopće i ne koristi jer učitelj može prići svakom djetetu. I sati traju različito, mogu se prema potrebi skratiti ili produžiti.

Poplava mijenja pravila

Potpuno drukčije je s rasporedom na otoku kad dođe poplava i kad ni učitelj ni djeca ne mogu napustiti svoju kuću. Tada učitelj koji stanuje na udaljenosti od oko 800 metara učenicima šalje zadaće telefaksom ili e-mailom. „Kad ujutro ustanem i ako vidim da je otok poplavljen, onda moram nešto pronaći što djeca mogu obraditi i sama. Za nuždu ona mogu pitati svoju majku, ali to nije tako zamišljeno. Majka ne bi trebala biti pomoćna učiteljica, ona bi se trebala samo brinuti da djeca to uredno obave.“

Poštar s torbom na leđima pješači kroz plićak

I poštar mora na otočiće - pješice

Život u nacionalnom parku

Za djecu je poplava uobičajena pojava. Ona poznaju svoju okolinu i znaju njezine posebnosti. Ona žive u najvećem europskom nacionalnom parku, Sjevernofrizijskom plitkom moru. Umjetni otočići predstavljaju posebno područje biosfere, za koje vrijede posebna pravila. Sve to za Erila Lorenzena pripada i u nastavu: „Pokušavamo raditi obrazovanje za održiv razvoj. Jedne godine smo radili projekt na temu promjene klime, skupa s drugim otočnim školama i mislim da ćemo to i ubuduće raditi, jer je to nešto što se ljudi ovdje neposredno tiče.“

Četiri puta u godini mala učionica postaje i crkva. Ispred kuće stoji drvena piramida na kojoj je crkveno zvono. Djeca tad svoje klupe i stolice prenesu u drugu prostoriju, u kojoj se održava tjelesni odgoj. Gospodin Lorenzen ukloni svoju fotelju u kojoj tako rado sjedi, a u ugao postavi stol za pastora koji dođe s kopna. Samo zbog 22 stanovnika umjetnih otočića.

Audios and videos on the topic