1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Šikaniranje preko interneta

Tko god je bar jednom bio šikaniran u školi, zna kako djeca mogu biti okrutna. Najnovija forma pokazivanja zločestoće uznapredovala je tehnološki, a ima i širu publiku. Zove se - šikaniranje preko interneta.

default

Ako imate manje od dvadeset godina, jednostavno ne može biti cool ako obavezno niste član bar jedne od on-line društvenih mreža. Na žalost tu se ne radi uvijek samo o sklapanju prijateljstava i razmjeni dobronamjernih informacija preko interneta. Jedno istraživanje je pokazalo da je svako peto dijete u Njemačkoj uključeno u šikaniranje preko interneta - kao žrtva ili kao počinitelj. A ovakvo zabavljanje može kod žrtava izazvati velike traume. Uz to, o tome se još uvijek prilično malo govori.

Filmom o iskustvima

Tučnjava na dječjem igralištu

Djeca mogu biti vrlo okrutna prema svojim vršnjacima

Mladi iz njemačkog grada Wuppertala obradili su ovu temu filmom u kojem sami govore o vlastitim iskustvima sa "cybermobbingom". Ovaj dokumetarac nastao je u suradnji s medijskim projektom Wuppertal.

"Poludio sam jer je uvrijedio moju mamu. Lupio sam šakom u ekran.... Cijela mi je ruka ušla u ekran. Od tad imam ovaj ožiljak kojeg sam si sam prouzročio kad sam udario u kompjutor". Heiko pred kamerom pokazuje ruku i ožiljak na njoj. Ono što mu se prije nekoliko godina dogodilo na internetu, ostavilo je zapravo još više nevidljivih ožiljaka od onih vidljivih. Tada je shvatio što je pravi strah, priča ovaj četrnaestogodišnjak. Najmanje 15 poruka dnevno dobivao je Heiko od nepoznatog dječaka koji ga je vrijeđao, prigovarao i prijetio mu.

Prijeteća ruka na kompjutorskom ekranu

Bilo tko može biti "tamo", s druge strane

"Nisam mu odgovarao. Pustio sam ga da piše, samo bih zatvorio pristiglu poruku i nakon nekog vremena, otprilike nakon tri mjeseca, počeo sam otpisivati. Pitao sam: "Što ti je? Zašto me vrijeđaš? Odgovorio mi je: 'Jer te poznajem. Uvijek te mogu naći. Ubit ću te....' Bilo me strah".

Tek nakon što je Heiko otišao na policiju, maltretiranje je prestalo. Kompjutorski stručnjaci pronašli su adresu s koje je drugi dječak slao poruke i ispitali ga. Ako nekome ovaj Heikov doživljalj i zvuči neobično, on to uopće nije. Madita i Diandra su na primjer doživjele slično.

Kad je Medijski projekt Wuppertal tražio mlade koji bi surađivali u filmu koji se bavi šikaniranjem preko interneta, odmah su se javile. Dokumetarcem po imenu "Svađa u mreži" žele upozoriti na problem koji je, pokazalo se, do sad bio i te kako podcijenjen, kaže voditelj projekta Andreas von Hören.

Rat drugim sredstvima

Svađe obično započnu u školi a onda se nastave preko interneta. To se dogodilo i Diandri. Posvađala se s jedim školskim kolegom koji je zbog toga na internet stavio njenu izmanipuliranu fotografiju. Na fotografiji je montirao Diandrinu glavu na tijelo jedne porno glumice. Iako je ova dvanaestogodišnjakinja brzo mogla skinuti ove slike s interneta, brojni njeni školski i internetski kolege vidjeli su fotomontažu i zbog toga je ismijavali.

Ilustracija: mnoštvo zelenih figura za Čovječe ne ljuti se i usamljena crvena

"Sam na svijetu"

"Imate osjećaj kao da je protiv vas cijeli svijet. Kao da ste sami na svijetu, ugurani u jednu rupu i svi po vama gaze a nitko vam ne pomaže. To je stvarno ružan osjećaj." Izolirati, vrijeđati, ismijavati - mnogim je školarcima ovaj cybermobbing u međuvrmenu postao svakodnevica, tvrdi psiholognja specijaliziranja za medije Catarina Katzer. Ona je objavila do sad jedino istraživanje o mobbingu preko interneta. I poziva roditelje i nastavnike da virtualna vrijeđanja shvate ozbiljnije.

Ne treba šutjeti

Scena iz razreda

Učitelje treba obavezno obavijestiti

"Kad roditelji saznaju za takvo što, vrlo je važno da o tome obavijeste i školu. Učitelje i naravno vodstvo škole, kako bi i oni znali što se događa, da znaju i drugi roditelji i prije svega da se jasno stavi do znanja da će počinitelji morati odgovarati, da oni neće obavezno ostati skriveni."

Ali to se još uvijek događa relativno rijetko, smatraju mladi koji su sudjelovali u snimanju filma. Madita ni u kom slučaju nije osjećala da je dobila dovoljnu podršku od svog učitelja, kad se u svom razredu bila žalila zbog jedne internetske skupine. Njeni su školski kolege bili ustanovili jedan "chatroom", kutak za razgovore, kako bi loše pisali baš o njoj.

"Obradili smo temu mobbinga, ali više na taj način da se s time šalilo nego što bi se ozbiljno time pozabavili. A to je svakao razočaravajuće za ljude koji su žrtve takvih napada". Unatoč njenim negativnim iskustvima, Madita se ne želi odreći socijalnih mreža na internetu. I Diandra svaki dan ode na kompjutor provjeriti svoje poruke. Baš kao i svi ostali koji su sudjelovali u ovom projektu. Ipak s nešo više opreza." "Stvarno morate paziti što i kako radite, jer to je zbilja opasno."

Autor: Klaus Gherke, sk

Odg. ur.: Z. Arbutina

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic