1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Šest mjeseci nakon tragedije u Alpama

Prije pola godine zrakoplov na letu 4U9525 pao je u francuskim Alpama. Njemački kopilot je izvršio samoubojstvo. Iako su neke pouke izvučene, do danas nisu riješena sva pitanja koja se tiču tragedije.

Sasvim običan let, tako je izgledalo. Prije točno šest mjeseci, 24. ožujka ove godine, putnici ulaze u Germanwingsov Airbus 320 koji ih treba prevesti iz Barcelone u Düsseldorf. Većina su Nijemci, među njima čitav školski razred iz vestfalskoga gradića Halterna. Nijedan od putnika neće stići na cilj. Iznad francuskih Alpa letjelica konstantno gubi visinu. To dugo nitko nije ni primijetio.

Jedini kojem bi nešto moglo i moralo biti sumnjivo i jedini koji bi nešto mogao poduzeti – u tom trenutku nije u pilotskoj kabini. Otišao je na zahod. Kada je izašao, vrata pilotske kabine bila su zaključana. Kopilot nije otvarao. Pilot sve jače udara po vratima i doziva svog kopilota, na kraju viče, dere se. Nekoliko minuta kasnije već je prekasno – zrakoplov se rasprsnuo u sudaru s planinskim masivom. Svih 150 ljudi u letjelici je stradalo. U pitanju je jedna od najgorih katastrofa njemačkog civilnog zrakoplovstva i veliki udarac za Lufthansu kojoj pripada i Germanwings.

Zatajeni problemi

Je li se radilo o tehničkom kvaru? Ili je kopilot Andreas Lubitz izgubio svijest? Stručnjaci najprije nisu bili sigurni. Lubitz nije poslao poziv u pomoć, a kontrola leta je svo vrijeme čula njegovo ravnomjerno disanje. Podaci iz crne kutije dva dana kasnije prvi put ukazuju na stravičnu mogućnost: da je kopilot svjesno zaključao kabinu i namjerno oborio zrakoplov. Međutim samo tjedan dana kasnije gotovo da nema sumnji.

Andreas Lubitz

Andreas Lubitz

U javnost izlazi sve više detalja iz biografije Andreasa Lubitza. Taj 27-godišnjak je godinama imao psihičke probleme i tražio pomoć brojnih liječnika. Prije sedam godina prvi put je pao u tešku depresiju i išao na terapije. Na kraju je ipak dobio dozvolu za letenje. Pri tome su Lufthansi bile poznate njegove depresivne faze za koje se smatralo da su stvar prošlosti. Da je poslodavac kasnije doznao da psihički problemi nisu prestali, bio bi to vjerojatno kraj Lubitzove letačke karijere.

Očito je mladić zatajio svoje zdravstveno stanje. Istražitelji su u njegovom stanu pronašli gomilu poderanih potvrda o bolovanju – liječnici su mu preporučili da ostane kod kuće i na sam dan pada zrakoplova. Izgleda da je Lubitz dugo razmatrao mogućnost spektakularnog samoubojstva – u kojem ne bi bio jedini koji odlazi u smrt. Prema podacima diseldorfskog državnog odvjetništva, samo dan prije tragedije na internetu je studirao princip rada vrata pilotske kabine kao i načine samoubojstva.

Svađa oko odštete

Njemački istražitelji u svakom slučaju krivicu vide u Andreasu Lubitzu, a ne u Germanwingsu ili Lufthansi. Brojni liječnici su bili zabrinuti zbog njegovog stanja, ali nisu ni posumnjali na ovakav ishod. Do poslodavca liječnički nalazi nisu ni stizali, svoje potvrde o bolovanju Lubitz nije predavao.

Otvorilo se i pitanje odštete. Lufthansa je obiteljima stradalih njemačkih državljana paušalno ponudila do 50.000 eura za svaku žrtvu, bez obzira na moguću kasniju odluku suda. Odvjetnici obitelji žrtava smatrali su da je to premalo. Žele prebaciti proces u Sjedinjene Države i tamo možda podnijeti tužbe – u Americi mogu računati s višim odštetama.

Spomenik žrtvama u Le Vernetu

Spomenik žrtvama u Le Vernetu

Posljedice

Lufthansa je stavila na raspolaganje 15 milijuna eura za projekte obilježavanja nesreće – tim novcem bi trebalo izgraditi i spomen-obilježje u francuskom mjestašcu Prads-Haute-Bléone u blizini mjesta pada. Trenutno postoji samo jedna ploča u Vernetu, nekoliko kilometara dalje. Obitelji žrtava i dalje ne mogu slobodno na mjesto nesreće jer neki radovi još nisu završeni.

Katastrofa od prije šest mjeseci već je imala konsekvencije za sigurnosne standarde. U Europi više u pilotskoj kabini ne smije ostati samo jedna osoba. Psihička stabilnost pilota od sada će biti pod povećalom. Kako kažu u udruzi liječnika koji se brinu o zdravlju pilota, psihički problemi neće značiti automatski kraj karijere. Pilotima će biti nuđena pomoć, slično kao što se to čini s onima koji imaju problema s alkoholom. Ali za one koji skrivaju svoje psihičke bolesti – neće biti milosti.

Preporuka uredništva