1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Šareni posmrtni običaji beskućnika

Život građana koji žive na ulici je drugačiji. Tako je i sa smrću. Kako izgledaju posmrtni rituali ovog dijela društva na koje se rado zaboravlja u svakodnevici?

Grob

Posmrtni obiöaji beskuänika

Još za ukopa jedan od prisutnih izvlači bocu s pivom i dobar dio izlije u svježe iskopanu raku. "Rado je pio za života", objašnjavaju prisutni. Sestra Franziska u potpunosti razumije ovu gestu koja bi možda kod običnih građana izazvala sablazan i komentare o pomanjkanju pijeteta. "Na ulici je sve malo drugačije. Ljudi s ulice su mnogo direktniji i iskreniji", kaže dušebrižnica iz kelnske biskupije. Njezin telefon zvoni uvijek onda kada netko od beskućnika umre a vlasti ne mogu doći do rodbine. Što se i događa u najvećem broju slučajeva.

Sve manje anonimnih ukopa

Beskućnik

Sestra Franziska vijest o smrti jednog od "kolega" širi i među beskućnicima. Tada se vijest proširi vrlo brzo. "S obzirom da na ulici rijetko tko nosi svoje 'građansko' ime, usmene osmrtnice glase tada ovako: 'Jesi li čuo da je umro ćelavi Bernd' ili 'Jupp, onaj s jednom nogom, je umro'", kaže Thomas Kremer koji vodi Inicijativu za ukop beskućnika. Njemu između ostalog treba zahvaliti što mnoge nadgrobne ploče u međuvremenu nose i imena. "Nekad su beskućnici bez obitelji bili ukapani anonimno", kaže Kremer. Nadgrobna ploča je čisti luksuz ako se uzme u obzir da grad za ukop beskućnika na raspolaganje stavi svega 1500 eura. To je dovoljno za kremiranje i polaganje urne, drveni križ i skromni sprovod. Tek su na pritisak humanitarnih organizacija i crkve gradske vlasti nedavno ustupile i grobna mjesta. Otada je sve više grobova beskućnika s nadgrobnom pločom i imenom. U slučaju da je ime pokojnika poznato.

Šareno i glasno

Beskućnik

Život blizak smrti

Thomas Kremer se bori za to da anonimnih grobova bude što manje. "Ovi ljudi već za života ostavljaju malo tragova ali to ne znači da moraju i nestati bez traga", kaže Kremer. Ukope i održavanje grobova Kremerova udruga financira preko donacija. Izučeni ukopnik Kremer zna i kako zaobići troškove koji pokop često čine skupim. Jedan od "trikova" je i reciklaža nadgrobnih spomenika. Kod prekopavanja starih grobova uništavaju se i stari nagrobni spomenici. Oni se međutim, kako smatra Kremer, mogu još jednom iskoristiti. "Tko kaže da jedan nadgrobni spomenik nakon 20-tak godina mora biti samljeven u šljunak? On još dugo može uz male preinake služiti svojoj prvobitnoj svrsi", tvrdi Kremer. On svjedoči i o tomu da se beskućnici kojiput nalaze na dijelu groblja rezervinog za njihove bivše "kolege". "Ovdje se često na groblju i potegne iz boce", kaže. I sestra Franziska tvrdi da beskućnici mnogo opuštenije ophode s pojmom smrti jer su kroz život na ulici češće izloženi opasnostima koji im daju do znanja da život nije vječit. "Sprovodi beskućnika su često šareni, glasni i ne previše tradicionalni".

Autor: N. Kreizer (dpa)

Odg. ur.: dd

Preporuka uredništva