1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Čovjek umjesto stroja

Prije nekoliko mjeseci u Saskoj-Anhaltu su uvedene državne subvencije na primanja radnika, čijom isplatom ta njemačka savezna pokrajina za tisuću i pol uglavnom već dulje nezaposlenih ljudi nastoji utri put do trajnoga radnog mjesta. Ohrabrujući primjer je proizvođač pizza Hasa.

Do pizze i posla uz državnu potporu

Do pizze i posla uz državnu potporu

Najmodernija europska tvornica za proizvodnju zamrznutih pizza u Burgu kod Magdeburga iz daleka izgleda poput lego kockice, prošarane crnim i žutim crtama. Njezinom izgradnjom dvojica su si direktora, Holger Pitsch i Andreas Czayka, ispunili davnu želju, nakon što su desetljećima kao menadžeri u velikim koncernima radili za druge. Od prije godinu dana svoji su na svome. Vrijednost ulaganja: 12 milijuna eura s 80 posto vlastitoga udjela. Rok izgradnje: šest mjeseci. Iza zidova neugledne crno-žute zgrade kriju se radno iskustvo, poduzetnički rizik te predodžbe o savršenoj tvornici i perfektnome proizvodu.

Svi se čude «pozitivnim luđacima»

Često ga pitaju: Zašto? Ili: Čemu sve to? Odgovor Andreasa Czayke strastveni je pledoaje: «To je ono što me muči i što me najviše ljuti, da se čovjek mora opravdavati zato što je omogućio zapošljavanje i uzeo svoj život i sudbinu u vlastite ruke. A upravo je to ono što je Njemačku svojedobno učinilo tako snažnom, da su iz postojećih poduzeća nastala nova, da su ljudi poput mog šogora i mene odlučili napustiti staru i zasnovati novu firmu. Čini se da to danas više nije u trendu. No, do toga će morati opet doći. Potrebno nam je više ovakvih ‹pozitivnih luđaka› poput nas koji će se odvažiti na rizik.»

Sve teče po planu

Nijemci godišnje pojedu 700 milijuna pizza. U posljednjih deset godina tržište se udvostručilo te i dalje raste. Od toga Hasa trenutno ima četiri posto tržišnog udjela. Od veljače ove godine tvrtka s 35 zaposlenih proizvodi oko milijun pizza mjesečno. Poduzeće je još na početku, ali sve teče po planu. U ovoj je fazi negativna bilanca s knjigovodstvenim gubicima uobičajna stvar, kaže direktor Czayka. No, najkasnije u kolovozu tvrtka bi trebala doseći takozavni break even point, što znači da bi od tog trenutka trebala početi ostvarivati dobit uz mjesečni promet od milijun i pol eura. Andreas Czayka za radnim stolom s telefonskom slušalicom na uhu i olovkom u ruci još uvijek osobno zaprima svaku pojedinu narudžbu: «Kratki lanci su ono što odlikuje srednje poduzetništvo. Kratki lanci, brze odluke i fleksibilnost. Mušterije su to prepoznale i to je naša prilika za proboj na tržište.»

Kao kod Talijana

Narudžbe u međuvremenu šalju najveći trgovački lanci u Njemačkoj, ali i uvoznici iz Velike Britanije, Danske i Švedske. Početkom mjeseca za Englesku je otpravljen prvi kamion s 80 000 pizza. Okus kao kod Talijana, bez dodatka umjetnih sastojaka recept je našeg uspjeha, kaže Andreas Czayka: «Tu imate posve drugačiji temelj, sasvim drugačiji proizvod s podlogom od tijesta kakvu poznajete iz restorana, iz talijanske pizzerije. Imamo talijansku peć u kojoj se pizze peku izravno na vrućem kamenu, zbog čega su posebno hrskave.»

Kakvoća je na prvom mjestu

Pizze se peku na temperaturi od 300 stupnjeva Celzijevih na sivome dolomitskom granitu. Svi sastojci za oblaganje tijesta – od sira mozzarelle do salame – dolaze iz Italije. Kako od brašna, kvasca i soli nastaje podloga od hrskavog tijesta, međutim, ostaje poslovna tajna. Čitavom se tvornicom širi miris umaka od rajčica i pečenog tijesta. Suvremene mašine od nehrđajućeg čelika u cijelosti su automatizirane i rade gotovo bez ljudskog nadzora. Sve je podređeno kvaliteti proizvoda...

Posao poput čuda

No, dvojici je direktora važna i regionalna privrženost. Poduzeće su svjesno odlučili nastaniti u Saskoj-Anhaltu, zahvaljujući – među ostalim – i ponuđenim početnim primanjima, posebnom modelu kombinirane plaće. Umjesto nabavke stroja za pakiranje pizza sklopljeno je sedam ugovora o zapošljavanju i time otvoreno sedam novih radnih mjesta. Dominik Becker, Marita Schulz, Andrea Kunze i ostali godinama su bili bez posla. Od veljače pakiraju zamrznute pizze u kartone i sretni su: «Ponovo sam u dobrom okruženju, među dragim kolegama – za mene je to poput čuda. Nikada ne bih bio ni pomislio da ću jednoga dana dobiti posao. Kada mi je stigla obavijest o zaposlenju, bio sam vrlo dirnut. Prije sam radio kao zidar, no tržište je upropašteno. Sada mi se pružila prilika koju sam objeručke zgrabio.»

Razliku plaća država

I poslodavac profitira od državno subvencioniranih primanja. U početnoj fazi rada tvornice za proizvodnju pizza direktori Czayka i Pitsch mogu štedjeti na izdacima za zaposlene. Umjesto za tu granu gospodarstva uobičajene bruto plaće od 1.200 eura oni radnicima doznačavaju samo 800 eura mjesečno. Razliku od 400 eura nadoplaćuje država iz socijalnih i fondova za poticaj zapošljavanja.

Motivacija važnija od cijene rada

Holger Pitsch se kune u svoje nove radnike, kaže kako će svi zadržati svoje radno mjesto i nakon što za dvije godine istekne rok isplate državnih subvencija na primanja zaposlenih. Radost i zadovoljstvo radnika u poslu jesu i ostaju okosnica poduzetničke kulture: «Za nas je temeljna pretpostavka da ljude ne zapošljavamo zato što su jeftina radna snaga, nego želimo radnike koji se poistovjećuju s filozofijom poduzeća i koje ćemo zapošljavati i nakon isteka tog roka.»