1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Čovjek koji nikada nije požalio što je prvi priznao Hrvatsku

U povijest je Genscher ušao kao šef diplomacije pod kojim su dvije podijeljene Njemačke ponovno postale jedna, ali i kao političar zaslužan za brzo priznanje Hrvatske. Za to mu je u subotu uručena nagrada Frane Basića.

Hans Dietrich Genscher

Hans Dietrich Genscher

Genscher za govorničkim pultom na svečanosti u Bonnu

Genscher za govorničkim pultom na svečanosti u Bonnu

Političar poznat kao "čovjek u žutom prsluku" po nagradu Franje Basića došao je bez svog zaštitnog znaka. Visok, mršav, malo pogrbljen, u tamnom odijelu i bijeloj košulji u konferencijsku salu Telekoma zakoračio je korakom čovjeka koji i danas, s pune 83 godine itekako zna kamo ide i kako će tamo doći. Ni traga od umora i nemoći. Tek kada mu se čovjek približi iz bliza, vidi duboke bore koje daju naslutiti da je ovaj čovjek, kao golobradi mladić sa 16 godina poslan u rat, da je u godinama nakon njega ukupno tri i pol godine odležao s tuberkulozom u bolnici, da je žario i palio i domaćim i inozemnim diplomatskim parketom desetljećima i u povijest ušao kao "arhitekt nove Europe". Ono što njegove bore daju naslutiti, postaje savršeno jasno kada Hans-Dietrich Genscher progovori. Čovjek ima potrebu gotovo svaku njegovu rečenicu zapamtiti i prepričati je nekome. "Ja pripadam onoj generaciji koja je na kraju Drugog svjetskog rata imala jedva 18 godina, ali već sam do tada preko 2 i pol godine bio vojnik u ratu. Mi smo svi bili uvjereni da moramo učiniti sve kako se ne bi ponovilo ono što se dogodilo u Njemačkoj u prethodnih 12 godina. Moj veliki motiv za politički angažman bila je i, nakon što sam došao u Zapadnu Njemačku, ljubav prema mojoj domovini. Uvijek sam mislio da onaj tko ne zna odakle dolazi, ne zna ni kamo želi ići", rekao je na svečanoj dodjeli nagrade u Bonnu protekle subote (25.09.).

Zašto toliki angažman za malu Hrvatsku?

Ljubav prema domovini je bila njegov motivacijski motor za napore koje je kao ministar vanjskih poslova činio za ujedinjene Njemačke, za pad Željezne zavjese, za prevladavanje prijepora između zapada i istoka. Krajem 80-tih godina prošlog stoljeća, sluteći da komunistički poredak na istoku Europe puca po šavovima, pozivao je političke dužnosnike DDR-a da prepoznaju povijesni trenutak i promijene kurs, a mnogima će ostati u sjećanju kao čovjek koji je 30. rujna 1989. s balkona zapadnonjemačkog veleposlanstva u Pragu prenio poruku izbjeglicama iz DDR-a da smiju pribjeći u BRD.

Balkon njemačkog veleposlanstva u Pragu 30.09.1989.

Balkon njemačkog veleposlanstva u Pragu 30.09.1989.

"Imao sam u srpnju srčani udar, velike srčane smetnje, u normalnim okolnostima ne bih poslije New Yorka bio nikako otputovao u Prag, ali to je bila jedna od onih situacija u kojima dobijete neku nadljudsku snagu. Ja sam morao tamo otići", ispričao je na dodjeli nagrade Franje Basića povijesne događaje te 1989. iz njegove perspektive. Na pitanje zašto se tako jedan veliki političar, u vremenu u kojem su se događale velike stvari, tako jako založio za malu Hrvatsku i njezinu neovisnost, Genscher je odgovorio: "Za mene je rat bio nedopustivo sredstvo u politici. Ono što se događalo u bivšoj Jugoslaviji za mene je bilo jednostavno neprihvatljivo i ja sam bio uvjeren da će internacionalizacija tog problema donijeti mir i okončati ratna zbivanja."

I danas bih napravio isto

Genscher prima nagradu Franje Basića od Daniela Glunčića, predsjednika Njemačko-hrvatskog društva

Genscher prima nagradu Franje Basića od Daniela Glunčića, predsjednika Njemačko-hrvatskog društva

Genscher je svih ovih godina nakon hrvatskog osamostaljena i u Njemačkoj i u inozemstvu bio suočen s glasnim kritikama zbog ranog priznanja Hrvatske, štoviše, nije bilo baš malo onih koji su tvrdili da je upravo taj korak povećao napetosti na prostoru bivše Jugoslavije te da rata možda ne bi ni bilo da se s prizanjem čekalo. Bivši njemački šef diplomacije ne oklijeva ni sekundu kada kaže da bi i danas, gotovo 20 godina kasnije, napravio isto te da ni u jednom trenutku nije posumnjao da je to bila prava odluka. "Ti glasovi su sve tiši, to su bili glasovi zadrtih ljudi. Ima nešto u čemu su kratke noge, a to je laž. Priznanje se dogodilo u prosincu 1991. i ono je značilo kraj rata, a ne početak - to je bio korak koji je donio mir, i oni koji tvrde da prije toga nije bilo rata, negiraju činjenicu da je takozvana 'jugoslavenska' vojska umarširala u Hrvatsku sa svim posljedicama koje je to sa sobom donijelo. A s takvim kritikama čovjek se mora moći nositi. Naravno da ima mnogo ljudi koji su vjerovali da je ona Jugoslavija bila jedna varijanta trećeg puta - i kao društveno-politički model - ali ja to nisam nikada tako vidio, iako sam cijenio ulogu koju je odigrala Jugoslavija s Titom kao nesvrstana zemlja", kaže Genscher.

Klapa Berlin razgalila je Genscheru dušu zapjevavši mu na uho pjesmu iz njegovog kraja

Klapa Berlin razgalila je Genscheru dušu zapjevavši mu na uho pjesmu iz njegovog kraja

Hrvatska je opravdala povjerenje koje joj je pokazano

Njemačka nije priznala Hrvatsku u samovoljnom činu, tvrdi danas odlučno Hans-Dietrich Genscher, već je to bila politička volja Europe za poštivanjem prava na samoodređenje i ovaj liberal nikada nije vidio u tome ništa sporno. I ova nagrada Franje Basića mu je, kaže, važna, jer je ona dokaz da je ono što je napravio prije 20 godina bilo ispravno i da je Hrvatska, koja se trenutno nalazi u ciljnoj ravnini za ulazak u EU, opravdala povjerenje koje joj je, "na kredit", dano. Kada ga čovjek sluša kako argumentira, postaje mu jasno kako je ovaj političar mogao ostati 23 godine ministar u njemačkoj vladi i to pod tri kancelara, ali ne i ispod njih, ispravio je Hans-Dietrich Genscher voditelja diskusije na svečanoj dodjeli nagrade Frane Basića u Bonnu. Zvuči šaljivo, ali vjerojatno u toj šaljivoj upadici ima puno istine.

Autorica: Dunja Dragojević

Odg. ur.:Željka Telišman

Preporuka uredništva