1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Čovječanstvo je prekoračilo dramatični prag

16. srpnja 1945. To je datum prve eksplozije bombe kakva je do tada postojala samo u teoretskim modelima - atomske bombe koju su razvili američki znanstvenici u projektu "Manhattan".

Prije 60 godina obavljen je prvi pokus atomske bombe

Prije 60 godina obavljen je prvi pokus atomske bombe

Teško bi to, kako se to često kaže, mogao biti dan kada je znanost izgubila nevinost - jer samo jedan primjer: još u prvom svjetskom ratu znanstvenici na svim stranama radili su na proizvodnji daleko strašnijeg i ubojitijeg bojnog otrova - ali atomska je bomba bila doista nešto posve drugo i strašnije od bilo čega što su vojske svijeta do tog trenutka imale u svojim arsenalima.

Minutu do ponoći, 13. srpnja., tri dana prije eksplozije tajni laboratorij Las Alamos napušta tamna limuzina u smjeru juga. U vozilu je polovica plutonija kojim svijet raspolaže. Dvije polukugle. Nisu bile veće od grejpfruta kada su nekoliko sati kasnije na jednom napuštenom McDonaldsvom ranchu spojene. Pokusno područje nalazi se u pustinjskoj dolini Novog Meksika, koju su španjolski osvajači zvali «Jornada del Muerto» - dan smrti. Nekoliko sekundi prije pola šest 16. srpnja 1945., kratko prije svitanja, počinje odbrojavanje.

«Bljesak, iznenadni udar vjetra, fantastični odjek grmljavine, a zatim prizor atomske gljive, taj stup na nebu koji se sve više uzdizao, oblak koji je sve zamračio. Zatim za nekoliko minuta svjetlost izlazećeg sunca koje se odbijalo o sićušnu prašinu u zraku. Boje su jednostavno bile fantastične» priča Joe Lehman, jedan od rijetkih još živućih očevidaca. Bljesak svjetlosti, kako se kasnije uspjelo izračunati, bio je tisuću puta jači od sunčeve svjetlosti, udario je prema gore brzinom od 120 metara u sekundi, a mogao se vidjeti i u 300 kilometara udaljenom Albuquerqueu. No, to nije bila nikakva igra prirode. U tom je trenutku čovječanstvo prekoračilo jedan vrlo dramatičan prag.

Robert Oppenheimer, otac atomske bombe, navodno se dok je promatrao eksploziju prisjetio poslovce hinduističkog božanstva Višne: «Postao sam smrt, onaj koji razara svjetove.» Drugi, koji su tu strogo čuvanu pokusnu eksploziju promatrali iz puno veće udaljenosti, mislili su da je na djelu bio sam Bog.

Truman: «Dobro je za svijet što smo bombu otkrili mi, a ne Hitler»

Mnogi od znanstvenika koji su sudjelovali u projektu Manhattan, kako se službeno konspirativno nazivala proizvodnja nuklearne bombe, nadali su se da će vijest o uspješno testiranoj atomskoj bombi biti dovoljna kako bi Japance nagnala na predaju. Neki od njih napisali su to predsjedniku Harryju Trumanu, ali on se zajedno s vojnim vrhom odlučio postupiti drukčije. Tajna iz Los Alamosa trebala bi postati javnom tek nakon što se bombe bace na Hiroshimu i Nagasaki – tri tjedna kasnije. Nekoliko dana nakon probne eksplozije Truman je u svom dnevniku zabilježio: «Dao sam nalog ministru rata Simpsonu da oružje upotrijebi tako da budu pogođeni vojni ciljevi, vojnici i japanska ratna mornarica, ne žene i djeca. Cilj će biti čiste vojne naravi. Dobro je za svijet što atomsku bombu nisu otkrili Hitler i njegova banda ili Staljin. Čini se da je to nešto najstravičnije što je ikada izumljeno, ali to možemo preinačiti u najkorisnije.»

Bombe bačene na Hiroshimu i Nagasaki u jednom su mahu ubile 130 tisuća ljudi – uglavnom su to bili civili. Predsjednik Truman u radijskom je obraćanju progovorio o strašnoj odgovornosti koju je preuzela Amerika: »Zahvaljujemo Bogu, što odgovornost snosimo mi, a ne naši neprijatelji. I molimo da nas Bog povede kako bismo bombu koristili prema njegovim načelima i svrsi.»

Oppenheimera je grizla savjest

Oppenheimer, kako svjedoči glasnogovornik znanstvenog muzeja u Los Alamosu, Kevin Roark, bio je zatečen golemom razornom moći bombe koju je stvorio: «Do smrti ga je grizla savjest. Kao direktor projekta, s jedne je strane čvrsto vjerovao da je proizvodnja bombe bila potrebna. Što se korištenja bombe tiče, u početku je bio prije neutralan. Kasnije je međutim mislio da je to bila greška. Drugi znanstvenici iz Los Alamosa prošli su kroz slična razmišljanja. Hans Baeder je odlučno bio protiv korištenja bombe, dok je Edward Teller dugo vremena bio za to, tek je kao devedesetogodišnjak promijenio svoj stav.»

Danas područje na kojem je aktivirana prva atomska bomba izgleda pusto i napušteno. Krater koji je eksplozija ostavila ispunjen je pustinjskim pijeskom. Obelisk označava mjesto gdje je 16. srpnja od siline eksplozije uništena 40 metara visoka čelična konstrukcija. I 60 godina kasnije na tom se mjestu bilježi blaga radioaktivnost. U pustinji Novog Meksika radioaktivno zračenje u prosjeku iznosi 0,05 milirema na sat. Na mjestu, gdje se neposredno dogodila eksplozija, još uvijek žari i bilježi se deset puta više, 0,7 milirema.

Ono što se danas još može naći na području gdje je izveden test tirkizno je kamenje, nastalo uslijed vreline eksplozije. Zajedno s ostacima ovojnice u kojoj je transportirana bomba to su jedini tragovi onoga što se u toj pustiji dogodilo: «To je povijesni spoj koji postoji samo na području gdje je izveden Trinity pokus,» priča Marlin Monte predstavnica američke vojske: «Zbog toga to područje želimo zaštititi i posjetitelje molimo da ne diraju kamenje, kako bi i buduće generacije imale priliku vidjeti svjedočanstvo onoga što je čovjek na ovom mjestu učinio.»

  • Datum 19.07.2005
  • Autor Daniel Scheschkewitz
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9Zqg
  • Datum 19.07.2005
  • Autor Daniel Scheschkewitz
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9Zqg