1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Čipkarstvo u Hrvatskoj

«Čipkarstvo u Hrvatskoj» tema je izložbe što je u četvrtak otvorena u Muzeju kostima i čipke u Bruxellesu u organizaciji Etnografskog muzeja iz Zagreba i Hrvatskog veleposlanstva u Belgiji. Predstavljena su tri najvažnija centra čipkarstva u Hrvatskoj na otocima Pagu i Hvaru te u Lepoglavi.

Vrijeme nastanka prave čipke pada u doba renesanse, razdoblja kada se u umjetnosti napušta teški srednjovjekovni kolorit, pa se i u oblikovanju tekstila tražila nova ljepota jednostavnosti i čistoći bjeline. Bijela platnena tkanina tako postaje dominantna za izradu pojedinih ukrašenih dijelova muške i ženske odjeće. Mjesto nastanka prvih čipaka područje je Europe. Čipka na iglu nastanila se na Mediteranu, s Venecijom kao ključnom točkom, dok se izrada čipke na batiće istodobno javlja na području zapadne Europe u Belgiji i Nizozemskoj.

Europski centar ili kako ga stručnjaci nazivaju glavnim gradom čipke u Europi, Bruxelles, ugostio je vrlo zanimljivu izložbu o čipkarstvu u Hrvatskoj. Predstavljeni su radovi sa otoka Paga i Hvara te iz Lepoglave kao nastanak i razvitak čiparstva u Hrvatskoj. Autorica izložbe Nerina Eckhel objašnjava povijest i nastanak čipkarstva u Hrvatskoj:

«Čipkarstvo se u Hrvatskoj pojavljuje istvovremeno kao i ostaloj Europi. Samo je razvojni put tehnologije na prostoru Hrvatske bio različit od onoga u ostaloj Europi. U Hrvatskoj čipkarstvo prihvaća seosko stanovništvo kao načina ukrasa svoje narodne nošnje. Tek kasnije početkom 20. stoljeća pod utjecajem škola koje se osnivaju na pordučjima gdje je ta tradicija izrade folklorne čipke bila jaka, tek školskim programima ta čipka dobiva novu namjenu. Ta čipka postaje dijelom interijera građanske kuće. Učiteljice koje dolaze učiti i širiti spoznaju o čipkarstvu ujedno mijenjaju i namjenu samih proizvoda što zapravo je jedini način da se čipka održi dalje u životu, jer je potreba za izradom nove narodne nošnje odnosno bila sve manja obzirom da se nošnja nije nosila kao svakodnevna odjeća».

Danas u Hrvatskoj postoje tri glavna centra izrade čipke, čije se djelovanje nastavlja na višegodišnju tradiciju, a to su Lepoglava u Hrvatskom zagorju sa čipkom na batiće, a na Jadranu Pag sa čipkom na iglu i Hvar sa čipkom od agave. Na folkornom tesktilu grada Paga susrećemo potvdru tumačenja da je izrada čipke na iglu autohtono kulturno dobro na hrvatskom jadranskom prostoru koje svoje osnove nalazi u vještinama bijelog veza: irizu, raspletu i pripletu. Lepoglavska čipka vuće svoje korijene još iz 1400. godine kada su pavlinski svećenici svojim dolaskom u Lepoglavu donijeli vještinu izrade čipke na batiće. Pod rukotvorstvom pavlina počinje proizvodnja čipke za potrebe crkvenog ruha i traje sve do ukinuća pavlinskog reda 1786. godine. Nakon toga tradicija se nastavlja u privatnim radionicama sve do današnjih dana. Izrada hvarske čipke najmlađa je od svih tradicijskih vještina čipkarstva na prostoru Hrvatske. Premda je njezina izrada vezana samo uz jedan prostor u jednom gradu, ona je stekla status nacionalnog kulturnog dobra. Čipku od agave u Hrvatskoj izrađuju jedino redovnice u benediktinskom samostanu u gradu Hvaru. Prema predaji ta vještina je s Kanarskih otoka, a u Hvaru je prisutna od polovice 19. stoljeća.

Autorica izložbe čipkarstvo u Hrvatskoj Erina Eckhel optimistična je za budućnost čipkarstva u Hrvatskoj: «Radi se na tome da ona bude sve bolja i bolja. Naime, i u Lepoglavi i na Pagu čipka je danas u rukama uglavnom starijih žena, ali u zadnjih desetak godina poduzimaju se određeni napori da i mlađe generacije nauče tu tradiciju i prenesu je dalje i ujedno dobe mogućnost dodatne zarade i poboljšanje svije materijalne situacije. U tom smjeru je i nastojanje hrvatskih vlasti odnosno Ministarstva kulture koje je umijeće čipkarstva u Hrvatskoj prijavilo na 3. UNESCO-ov natječaj za zaštitu nematerijalne baštine i upis na listu vještina koje su vrijedne i koje treba dalje razvijati i poticati. Prema tome, bez obzira uđemo li na listu, što ćemo znati tek u svibnju ove godine, već samim time što smo podnjeli kandidaturu i što je kandidatura prihvaćena mislim da se dao određeni značaj čipkarstvu i da će to potaknuti lokalnu sredinu da i sama uloži malo više napora da se dalje razvija i održi».