1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Činjenice i legende o Hrvatima u Kevelaeru

Gradić Kevelaer blizu njemačko-nizozemske granice poznat je kao jedno od najvećih njemačkih marijanskih svetišta. No ovdje se prije gotovo 400 godina dogodila i jedna velika drama u kojoj su glavnu ulogu odigrali Hrvati.

Stanovnici Kevelaera koji uoče da je Franjo Brkić, vlasnik steak-restorana „Argentina“ Hrvat, ponekad ga pitaju zna li da u Kevelaeru postoje Hrvatska ulica i Hrvatski križ. „Znali su ljudi pitati i za Kroatenstrasse i za križ, onda im ja kratko objasnim ono što znam. A to je da su Hrvati još prije skoro četiristo godina u Tridesetogodišnjem ratu sve stanovnike Kevelaera ubili i da su samo trojicu ostavili na životu“, objašnjava im Franjo onako kako je od drugih čuo interpretaciju tog događaja. I zaista, u jednom malom gradu s oko 30 tisuća stanovnika i stotinama kilometara udaljenom od Hrvatske postoji još uvijek živa uspomena na dramatične događaje u kojima su upravo Hrvati odigrali glavnu ulogu.

Hrvati u službi Habsburga

Na taj događaj podsjećaju danas samo dva simbola, već spomenuta Hrvatska ulica i Hrvatski križ. Na samom križu piše da je postavljen u spomen na događaj koji se zbio 1. kolovoza 1635. godine. Tada je Europom harao Tridesetogodišnji rat između protestanata i katolika. Gradić Kevelaer se nalazio na granici između zaraćenih strana. Hrvatski vojnici koji su se borili na strani Habsburgovaca, tj. španjolske krune, našli su se upravo tog sudbonosnog 1. kolovoza u Kevelaeru na putu prema protestantskim neprijateljima na sjeveru. Prema povijesnim izvorima, radilo se o profesionalnim vojnicima koji su stajali pod komandom toskanskog vojskovođe Octavija Piccolominija koji je radio za Bečki dvor.

Dorothee Flemming-Lühr

Dorothee Flemming-Lühr ispred Hrvatskoga križa

Kako su vojnici bili gladni, jer španjolska kruna nije održavala svoje obveze i opskrbljivala vojnike s dovoljno hrane i pića, pljačkanje lokalnog stanovništva je bila učestala pojava.

Osvetnički pokolj

Vojskovođe, poput Piccolominija koji je zapovijedao hrvatskim vojnicima su pak bili primorani progledavati kroz prste na te pljačke. Takvi prepadi su uglavnom završavali „samo“ pljačkom. No, čini se da se 1. kolovoza 1635. dogodilo nešto ipak dramatičnije. Prema povijesnim tekstovima koji se bave ovim događajem, a kojih nema mnogo, Dorothee Flemming – Lühr iz gradskog arhiva u Kevelaeru, koju smo zamolili da nam pomogne u rješavanju ove povijesne zagonetke, opisuje taj događaj ovako: Hrvati su prolazili kroz Kevelaer, a žitelji koji su se sakrili u svoju improviziranu drvenu utvrdu su Hrvate navodno napali iz zasjede. Vojnici habsburške krune su reagirali onako kako obično vojnici u svim ratovima reagiraju na napade civila – drastičnom odmazdom. Kevelaer je nakon tog osvetničkog pokolja od prijašnjih stotinu spao na svega tri duše.

„Sačuvaj nas Bože gladi, kuge i Hrvata“

No što se zaista dogodilo još uvijek je predmetom rasprave. Dr. Alexander Buczynski iz Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba objašnjava da su povijesni izvori koji svjedoče o ovom događaju doveli do toga da su Hrvati prikazani kao nemilosrdni vojnici koji su činili razne strahote. „Kružili su tada naprimjer razni pamfleti koji su prikazali Hrvate kako jedu djecu. A navodno je i u vezi s time nastala u narodu i jedna krilatica 'Sačuvaj nas Bože gladi, kuge i Hrvata'.“

Spomen-ploča na Hrvatskom križu

Spomen-ploča na Hrvatskom križu

Slične tvrdnje mogu se pronaći i u tekstu povjesničara Carla Müllera, „Hrvatski vojnici u Donjem Porajnju“ iz 1960. godine, koji pak piše, pozivajući se na djela ranijih lokalnih povjesničara, da su „Hrvati žene i djecu tako izmasakrirali da čak niti Turci niti bezbožnici to ne bi napravili gore“.

Međutim, Müller također navodi da je pretjerivanje u ovakvim povijesnim događajima, koji se prenose usmenom predajom, uobičajena pojava u historiografiji. Na koncu, čak niti nacionalnost samih vojnika nije sigurna, jer izvori spominju stanovništvo Vojne krajine, koje nipošto nije bilo homogeno.

Sporna ploča na Hrvatskom križu

No štogod povijesni izvori govorili, legenda o Hrvatima živi i dalje. A Hrvatski križ je u međuvremenu postao nezaobilazna točka hrvatskih hodočasnika koji kao i stotine tisuća vjernika iz čitavog svijeta redovito posjećuju ovo poznato marijansko svetište. No križ kao i događaj zbog kojeg je postavljen je također predmet rasprava. Na njemu danas stoje dvije ploče čiji sadržaj se može različito protumačiti.

Peter Lingens

Povjesničar Peter Lingens

Na jednoj ploči se nalazi tekst na tzv. donjonjemačkom dijalektu i na suvremenom njemačkom u kojem stoji da je 1635. godine na mjestu gdje je križ postavljen ubijeno stotinu ljudi. Druga je pak ploča postavljena mnogo kasnije, sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća od strane hrvatskih hodočasnika. Na toj drugoj ploči, na hrvatskom i njemačkom piše da križ stoji u spomen na „Križni put hrvatskog naroda“ i da se „nikad ne ponovi ono što se ovdje zbilo“. No upravo je sadržaj ove druge ploče nekima trn u oku.

Dr. Peter Lingens, rođeni Kevelarčanin i povjesničar umjetnosti ovom temom se detaljnije bavio, te u jednom tekstu iz 1996. godine predbacuje hrvatskim hodočasnicima da su 'ovakvom krivom interpretacijom povijesti od zločinca napravili žrtve'.

Hrvati su mnogo propatili, ali...

Lingens se danas prisjećajući na svoj tekst osvrnuo na to da Hrvati nisu trebali na drugu ploču otisnuti riječ „križni put“ jer se zbog toga može zaključiti da je u Kevelaeru u Tridesetogodišnjem ratu zapravo poginulo 100 Hrvata, a ne lokalnih žitelja. „Zapravo se na jedan spomenik nije smjela postavljati druga ploča. I to pogotovo ne takva, koja svojim sadržajem iskrivljuje poruku samog spomenika. No pitanje je, smije li se druga ploča sada odstranjivati bez da se uvrijedi Hrvate, koji su kao hodočasnici uvijek dobrodošli u Kevelaer. Osim toga i sami Hrvati iza sebe imaju povijest potlačenosti, koja se treba poštivati. Samo ne, po mom mišljenju, ovim natpisom i na ovom mjestu“, kazao je za Deutsche Welle dr. Peter Lingens.

Franjo Brkić

Hrvatski ugostitelj Franjo Brkić

Fratru Luki Šarčeviću, dugogodišnjem organizatoru hrvatskih hodočašća u Kevelaer, poznat je kontekst u kojem je postavljena ploča. On je za Deutsche Welle objasnio koja je motivacija stajala iza tog natpisa. „Ploča je postavljena u osamdesetim godinama kad je u Hrvatskoj bilo mračno doba komunizma. Možda tekst nije najsretnije formuliran, ali mislilo se na sve Hrvate po svim krajevima svijeta koji su ginuli pod tuđim zastavama. Križ je znak ljubavi i pomirenja, a mi ovdje dolazimo samo moliti se za sve koji su propatili.“

Ni traga negativnom imidžu

Građani Kevelaera danas drugim očima gledaju na pojam Hrvata i Hrvatske. Oni koji su i čuli za takozvani „hrvatski pokolj“, kako nam je ispričala Dorothee Flemming – Lühr iz gradskog arhiva Kevelaera, Hrvatsku danas povezuju s nečim potpuno drugim: gostoprimstvom i prirodnim ljepotama.

A osim toga, u Kevelaeru mnogi ionako znaju i ugostitelja Franju Brkića. I njega ne povezuju s tragičnim događajima u dalekoj prošlosti, već samo – s dobrim roštiljem.