1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Čiji je Srebrenički cvijet?

Na obilježavanju 20. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici u Memorijalnom centru u Potočarima dio nazočnih na svom će reveru nositi simboličan bijeli cvijet - cvijet koji je postao predmet sudskog spora.

Poduži je spisak poznatih svjetskih ličnosti koje s ponosom nose jednostavan i nježan, čipkani bijeli cvijet, simbolično obilježje stradanja nevinih Bošnjaka u Srebrenici, ali i širom Bosne i Hercegovine. Njegovih 11 bijelih latica simbolizira 11. srpnja, dan kada je zločin počinjen, bijela boja nevino stradale ljude, a zelena sredina nadu za mir, nadu da se takve strahote više nikada nikome ne dogode.

Taj cvijet, nazvan „Cvijet - Sjećanje“ izrađuju žene u Gračanici, okupljene u udrugu „Gračaničko keranje“. Nema cijenu i nije na prodaju.

Ima i onih koji će na reveru ponijeti srebreni, filigranski cvijet, također s 11 latica, sedam komponenti - okica i zelenim staklenim kamenom u sredini. Izrađuje ga sarajevski majstor filigrana Mensur Bektić. Cijena tog cvijeta u sebi sadrži simboliku datuma zločina u Srebrenici. Košta 117 eura (11.7.).

Oba cvijeta nose poruku sjećanja, nade i mira, što kao paravan prekriva spor koji traje već godinama. Čiji je cvijet, tko ga je kreirao, tko bi ga trebao izrađivati i koji nosi više simbolike?

Rat cvjetova

„Cvijet - Sjećanje, kako smo ga nazvali, je simbol stradanja Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. Ideju za cvijet je dao dr. Mustafa Cerić, (u to vrijeme) reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, koji je zaželio da se napravi jedan cvijet koji će biti i trajati i koji će biti rađen rukom, rukama žena, da se istina o Bosni i Hercegovini, o genocidu, ne zaboravi i da se više nikad nikom ne desi. Ovaj cvijet je borba protiv genocida i njegova simbolika je upravo ono što običan narod želi poručiti“, kaže Azemina Ahmedbegović iz udruge „Gračaničko keranje“.

Idejno rješenje cvijeta, a na inicijativu dr. Mustafe Cerića, izradila je Jasmina Čamdžić i od pet uzoraka koje je predložila izabran je upravo cvijet koji, u znak sjećanja na ubijene Srebreničane, nose tisuće ljudi širom svijeta, od Angeline Jolie preko Rejepa Tayipa Erdogana do pape Franje.

Azemina Ahmedbegović

Azemina Ahmedbegović: "Simbolika ovog cvijeta je upravo ono što običan narod želi poručiti"

Prva veća pošiljka cvjetova napravljena je još 2010. godine, kada je cvijet i osmišljen, za Europski parlament. Na inicijativu Jelka Kacina žene iz Gračanice izradile su 800 cvjetova za zastupnike u Strasbourgu, a europski parlamentarci i ove godine odaju počast srebreničkim žrtvama noseći „Cvijet – Sjećanje“ na reveru.

„Kako je osmišljen i napravljen, ovaj cvijet je i prihvaćen, zato što ima iskrenu namjeru, što je najvažnije, i tako je i napravio svoj put do onih koji su ga prihvatili. Zato smo sretni i ponosni da smo uspjeli. Uspjeli smo doći do onih koji su htjeli da se vežu za ovu simboliku i iako nisu fizički tu, da su ipak zajedno s nama, da su na neki način postali veza, kao ovaj konac i ova nit utkani u ovu priču simboličnog cvijeta“, poručuje Ahmedbegović.

Mnogima je već poklonjen ili su kupili i Srebrenički cvijet Mensura Bektića.

„Želja mi je bila da dam svoj skroman doprinos u sjećanju na Srebrenicu. U jednom razgovoru s dvojicom prijatelja došao sam na ideju da uradim cvijet Srebrenice u srebru, kao filigran, na neki način da oplemenim to. Ja sam u nekim prijašnjim vremenima bio generalni sekretar Muslimanskog omladinskog saveza. U to vrijeme naš logo je bio cvijet s 12 latica, koji je bio skoro identičan ovom cvijetu, a ja sam bio jedan od kreatora tog loga. Kad sam počeo izrađivati cvijet, bila su to previranja sa samim sobom. Neke su se stvari same od sebe, Božjom voljom, uklopile“, kaže Bektić.

Nakon što je izradio prvi cvijet, Bektić je došao na ideju da izradi 8.372 cvijeta, za svaku registriranu žrtvu po jedan. Svaki srebreni, filigranski cvijet imao bi i poseban certifikat, s opisanom poviješću i simbolikom cvijeta. Dio priloga od prodaje cvijeta bio bi namijenjen zakladi „Cvijet Srebrenice“ iz koje bi bili stipendirani učenici Bošnjaci – povratnici u Srebrenicu. Prvih pet stipendija trebalo bi biti isplaćeno već početkom nove školske godine.

Filigranski cvijet sarajevskog majstora Mensura Bektića

Filigranski cvijet sarajevskog majstora Mensura Bektića

Uz podršku prijatelja, ali i ljudi iz utjecajnijih krugova, kao i Majki Srebrenice, odlučio se započeti projekt. Šanse za suradnju žena iz „Gračaničkog keranja“ i Mensura Bektića činile su se mogućima, no ni jedna ni druga strana nisu htjele priznati suparnički proizvod, niti su bile spremne za međusobne ustupke. Odlučili su se za dugotrajne sudske procese.

„Mi se borimo, kao udruga, da dokažemo da je Bektić ukrao naš proizvod. Sudovi sve to odugovlače, ali mi ćemo nastaviti, tužit ćemo i Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti koji je Bektiću dao i lažni datum, prema kojem je on prvi osmislio cvijet. Samo, naravno, sve to ide dosta sporo, uz korupciju i mito kod nas, ali mi smo žene dobro organizirane i izborile smo se da ova ideja u cijelom svijetu bude prepoznata kao vrijednost. Oni koji kradu nisu uspjeli napraviti ono što smo mi napravili“, tvrdi Azemina Ahmedbegović.

Prilika za dobar biznis

Optužuje Bektića da je sebi osmislio dobar posao i da simboliku Srebrenice pokušava iskoristiti za vlastitu materijalnu korist. Tvrdi da su mu nudili da izrađuje specijalne srebrene kutijice za njihove kerane cvjetove, na što on nije pristao. S druge strane Bektić tvrdi da je Ahmedbegović odbila sve njegove prijedloge za suradnju kako bi sama uživala u sredstvima zarađenima na keranom cvijetu.

„Ono što me najviše boli nakon genocida u Srebrenici je da mi ne možemo gledati u oči jedni drugima i da se na neki način želimo drugačije predstavljati od svog naroda. Ovaj cvijet ne smije biti komercijaliziran, već se treba dijeliti svima zato što je u njega utkana nada, bol i utjeha majki... Onaj od srebra nema značaj kao ovaj od konca. Srebreni cvijet nije priča koja bi trebala biti naša. Mi želimo da žene u svim mjestima gdje su se desili zločini rade taj cvijet, da se udruže, da taj cvijet posvete najmilijima za koje su vezani. Na kraju, ne možemo si svi priuštiti cvijet od 117 eura, a naš cvijet trebaju nositi svi, i djeca u školi, i širiti preko njega poruke mira i ljubavi svojim vršnjacima širom svijeta“, poručuje Ahmedbegović.

Mensur Bektić

Mensur Bektić: "Želio sam da napravimo brend prepoznatljiv u svijetu"

„Azemini sam objasnio cijeli projekt i rekao da sam cvijet zaštitio kao industrijski dizajn, ponudio joj da bude predsjednica zaklade. Da sam htio, mogao sam ih samo onako napraviti i prodavati po daleko nižim cijenama, nitko me ne bi ni spomenuo, ali sam želio da to dignemo na jedan svjetski nivo, da napravimo brend prepoznatljiv u svijetu. Međutim, naišao sam na jedno veliko negodovanje gdje je ona rekla da ja to ne radim, da mi ne da odobrenje, koje nisam ni tražio, već joj nudio da bude dio projekta. Predložio sam joj čak da od svakog prodanog Cvijeta Srebrenice njena udruga dobije određeni iznos. Ona me je tu odbila“, odgovara Bektić.

Dok on nju optužuje da se štiti utjecajnim rodbinskim vezama, Ahmedbegović dodaje da joj je najbolnije to što Bektić uživa podršku određenih političkih krugova u državi u kojoj se sporovi vode i oko „cvijeća“.

„Najbolnije je to što ga podržavaju oni koji ne bi trebali, a to su naši političari koji ne bi smjeli nositi cvijet od 117 eura i koji se ne bi trebali razlikovati od svog naroda. Ti koji trebaju voditi svoj narod trebaju biti isti kao taj narod i nositi simboliku koju njegov narod nosi, bilo tko da je u pitanju, od lokalnog načelnika do državnog dužnosnika“, smatra Ahmedbegović.

Još jedna tužna godišnjica će uskoro proći, a sukob i sudski spor između udruge „Gračaničko keranje“ i Mensura Bektića ostaje. I žene iz Gračanice i Bektić nastavljaju izrađivati cvjetove.

„Sve ono što je istina i što je iskreno će pobijediti. Mi nismo gubitnici, mi smo pobjednici i mi ćemo to i dokazati“, poručuje Azemina Ahmedbegović.

Bektić odgovara da je spreman braniti se „kao čovjek i kao umjetnik“.

Preporuka uredništva