1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Četnički „humanitarci“ brane Lugansk

Dobrovoljci Četničkog pokreta sudjeluju u borbama na istoku Ukrajine i tvrde da su njihove namjere „humanitarne“ i „mirovne“. Srpska vlast i stručnjaci, međutim, govore o plaćenicima, posljednjim ostacima pasa rata.

Srpski četnici u Ukrajini

Srpski četnici u Ukrajini

Reporter njemačkog tjednika Die Zeit sreo je Bratislava Živkovića još u ožujku ove godine. Bilo je to nedaleko od Sevastopolja na Krimu, baš u vrijeme pripajanja ukrajinskog poluotoka Rusiji. „Taj 39-godišnjak izgleda kao sablast rata u ljudskom obliku: duga crna kosa i gusta brada, na glavi šubara, na ramenu je bedž sa zlatnom mrtvačkom glavom…“ Bratislav je tada njemačkom novinaru rekao da mu se javljaju prijatelji koji se bore u Sijera Leoneu, pitaju da li da dođu na Krim. Ali nema potrebe – komandant i njegovi četnici drže stvari pod kontrolom. „Nismo mi nikakvi psi rata“, rekao je Živković tada, srpski borci samo žele miran povratak Krima Rusiji gdje mu je i mjesto.

Misija Lugansk

Bratislav Živković

Bratislav Živković - ratnik pozira

Ako su na Krimu još i prošli bez ispaljenog metka, vijesti s istoka Ukrajine govore kako je tu situacija drugačija: tamo dobrovoljci Četničkog pokreta itekako sudjeluju u borbama, primjerice kod Luganska. Ruska novinska agencija RIA Novosti prenijela je početkom ovog tjedna vijest, pozivajući se na izvore samoproglašene Novorusije, da je upravo četnički bataljun Jovan Šević zaustavio nalet ukrajinske vojske na putu Lugansk-Krasnodon. Pritom su navodno „uništena“ dva neprijateljska tenka, samohodna haubica „s posadom“ te jedan top. O borbama redovno na svom portalu izvještava i Četnički pokret, uz fotografije koje su ustupljene Deutsche Welleu za potrebe ovog teksta. „Tamo je 15 ili 16 naših ljudi. Međutim odred Jovan Šević broji 46 ljudi, u njemu su i Rusi kao i jedan Bugarin“, priča Zoran Andrejić, zamjenik komandanta Živkovića u Četničkom pokretu.

U razgovoru za DW Andrejić tvrdi kako su dobrovoljci iz Srbije tijekom srpnja prikupili tri šlepera humanitarne pomoći, ali su ih morali osobno prevesti iz Rusije ka Lugansku jer nitko drugi to nije htio. Zato su, kaže, odletjeli u Moskvu, a od tamo su stigli na ukrajinsku granicu koju su kontrolirale proruske snage. „Tu su naši ljudi dobili naoružanje za osiguranje konvoja. U zračnoj luci u Lugansku konvoj se našao pod vatrom ukrajinskog topništva koja je trajala desetak sati. Tri člana su nam ranjena, jedan će vjerojatno ostati invalid jer je teško ranjen u obje noge. Nakon tog incidenta naši ljudi su odlučili ostati na teritoriju Novorusije i stavili su se na raspolaganje novoruskoj vojsci“, objašnjava Andrejić. On dodaje kako četnici iz Srbije nisu nikakvi plaćenici te da novac oni „niti su tražili niti ga žele“.

Navodno i na ukrajinskoj strani ima mnogo plaćenika

Navodno i na ukrajinskoj strani ima mnogo plaćenika

No u te humanitarne i idealističke motive baš ne vjeruje državni vrh Srbije. Premijer Aleksandar Vučić je pred novinarima nastupio u svom maniru, kao odlično obaviješten, tvrdeći da ogromna većina Srba za borbe u inozemstvu prima novac. „Riječ je o desecima ljudi koji se bore na ruskoj strani i desecima koje se bore na ukrajinskoj strani“, rekao je Vučić. On nije htio otkriti rute kojima plaćenici stižu na bojišnicu, ali je spomenuo nekakav kamp u Dnjepropetrovsku gdje ukrajinska vojska prikuplja plaćenike. „Pozivam ih sve da se vrate u domovinu, da vode računa o svojim porodicama i zemlji, a ne da ratuju za bilo čije interese. Nisu njihovi interesi da ratuju za 2.100 ili za 6.500 dolara, zavisno o tome koju stranu izaberu.“

Bosanska veza?

Mediji prenose da poznanstva srpskih boraca s Rusima i Kozacima potječu još iz krvavog rata u Bosni i Hercegovini, kada su se uz srpske paravojne jedinice borila i mnoga pravoslavna braća iz Rusije. To za DW potvrđuje i Zoran Andrejić iz Četničkog pokreta: „Dosta pripadnika našeg pokreta je sudjelovalo u ratovima u Bosni, Krajini i na Kosovu. Igrom slučaja tamo su upoznali komandanta novoruske vojske Igora Strelkova.“ Strelkov je takoreći umjetničko ime Igora Vsevolodoviča Girkina, za kojeg zapadni obavještajni izvori tvrde kako je do prošle godine bio rezervni pukovnik ruske tajne službe. Pojavljuje se kao vojni vođa separatista na Krimu, a kasnije i u Slavjansku. U svibnju se Strelkov požalio na nedovoljnu spremnost lokalnog stanovništva za sudjelovanje u ratu: „Ne mogu vjerovati da u cijeloj regiji (Donjeckom bazenu, prim. red.) nema tisuću ljudi spremnih da riskiraju svoj život.“

Igor Strelkov

Igor Strelkov

Zato u pomoć priskaču dobrovoljci i plaćenici: Rusi, Kozaci, Čečeni a odnedavno i dvojica Španjolaca koje je televizija Russia Today prikazala kao paradni primjer idealista i boraca protiv fašizma. A tu su naravno i srpski četnici. „Sada se formira priča o nekakvom velikom rusko-srpskom bratstvu koje nema temelja u stvarnosti“, kaže za DW Zoran Dragišić s beogradskog Fakulteta za sigurnost. „Ispada da ta silna pravoslavna braća koja su branila Krajinu – a kako su je branili tako su je i obranili – sada vode zajedničke borbe za Lugansk i Donjeck. Dolazili su, doduše, neki Rusi tokom bombardiranja u Srbiju, ali oni su ovdje više pjevali no što su se borili.“

Psi rata

Trenutno građani Srbije mogu pucati po bojištima širom svijeta i potom se mirno vratiti kući kao slobodni ljudi. Prema trenutno važećim zakonima, to se ne smatra kaznenim djelom. „Posljedica je da Srbi idu i ratuju po svijetu. Radi se uglavnom o plaćenicima“, priča Dragišić. „Krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih to su bili ratovi u Africi, sada su u pitanju Irak, Sirija i, kako vidimo, Ukrajina. Srbija je praktično izvoznik pasa rata.“ I nisu u pitanju samo pravoslavni borci. Iz srpskog dijela Sandžaka – baš kao i iz BiH, Makedonije ili sa Kosova – sve više mladića odlazi u džihad na bojišta Bliskog istoka. „Motivi tih ljudi nisu ekonomski. Iz Njemačke ili Austrije odlaze djeca, jednako kao i iz Sandžaka. To su žrtve strašne indoktrinacije, koja dijelom postoji i kada je u pitanju rat u Ukrajini“, dodaje Dragišić.

Srpski četnici u Ukrajini

„Htjeli smo samo prenijeti humanitarnu pomoć“

Kako obično biva, i u vezi s ovim pitanjem će Srbija promijeniti zakon tek sada, kada je sve već odavno u poodmakloj fazi. Prema najavama ministra rada i socijalne politike Rasim Ljajić novi se zakon planira tijekom jeseni. Prema nacrtu zakona, borci gastarbajteri mogli bi biti osuđeni na kazne zatvora od jedne do pet godina, a organizatori dobrovoljaca od dvije do 12 godina. Stručnjak za sigurnost Dragišić upozorava da bi „Srbija mogla biti okrivljena za nekakvo sudjelovanje u sukobu ukoliko ne onemogućava odlazak ili ne otkrije postoje li nekakve podzemne organizacije koje se bave novačenjem boraca“.

No dok se zakon ne donese, četnici mogu ratovati kod Luganska kao ljudi slobodni pred pravosuđem. I njihov komandant Bratislav Živković planira se vratiti. Krajem srpnja on je u otvorenom pismu srpskim vlastima najavio da će „za mjesec dana, najviše dva sve biti riješeno“. U pismu je još pozvao premijera Vučića na TV-sučeljavanje, pa da „narod odluči treba li nas osuditi na progon ili smrt“. Živković smatra kako bi mu to bila prilika dokazati, kako je njegova borba protiv „nacističkih jedinica“ na istoku Ukrajina „pravedna i časna“.

Preporuka uredništva