1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Čemu se smiju kršćani?

Isus se ne smije. Nikada. U svakom slučaju, Biblija ne sadrži niti jedan jedini redak u kojem se sin Božji jednostavno smije - Bogu, svijetu i ljudima. No, time o temi "Kršćanstvo i humor" nipošto nije sve rečeno.

Križevi na crkvenim tornjevima

Imaju li kršćani smisla za humor?

Sveta tri kralja ulaze u štalicu u Betlehemu i jedan od njih udari glavom u rub vrata. "Jessas", zaviče on od bola. Na to Marija Josipu: "Vidiš, to je lijepo ime, a ne ti i to tvoje glupo 'Alfred'."

Biblija i ruka koja drži sliku sveca

Biblija o humoru direktno ne govori ništa

Unatoč raširenom uvjerenju da se onaj tko vjeruje ne smije, i Biblija ipak sadrži dijelove koji se mogu tumačiti na različite načine, kaže Martin Knechtges iz katoličke Akademije Berlin i objašnjava: "Zanimljiv je citat: "... ako ne budete kao djeca". Jer, djeca su uglavnom radosna i dobre volje, pa možda se time misli da se život treba shvatiti pozitivno i s veseljem. Tim se citatom sigurno potiče i humor, ali u smislu životne radosti, dakle više radost nego duhovitost."

Do srednjeg vijeka "uskršnje smijanje"

Unatoč malom broju jasnih izvora, spektar humorističnoga je kod kršćanstva iznenađujuće širok. Pojedini svećenici u Njemačkoj stavljaju plastični crveni nos i u sklopu takozvane klaunovske mise obrađuju temu "smijeh". Drugi pak tvrde da je smijanje u crkvi zabranjeno zbog križa. Unatoč tome, ni oni ne žele sloviti kao osobe bez smisla za humor. Uwe Swarat podučava buduće baptističke svećenike u predmetu Sustavna teologija. "Ja si zamišljam Isusa, onako kako se opisuje u Novom zavjetu, kao vrlo opuštenog čovjeka i, bez obzira na svu ozbiljnost, kao vrlo radosnog čovjeka", kaže on.

Uskršnja jaja u crkvi

U srednjem vijeku su se u crkvi za Uskrs pričali vicevi

Jer, jedan smrtno ozbiljni Isus teško osvaja srca vjernika. Za kršćane već odavno primarno više ne postoji strah od pakla i prokletstva. Kako bi se na neki način ponudila protuteža tom velikom strahu na uskršnjoj misi je do kraja srednjeg vijeka bilo uobičajeno tzv. "uskršnje smijanje". Svećenik bi jednostavno pričao viceve i tako izazivao smijeh kod vjernika. To je trebalo simbolizirati sreću zbog Isusovog uskrsnuća. No, Uwe Swarat ističe da su ljudi jednostavno različiti i da je zato stvar prirodne razlike od čovjeka do čovjeka hoće li biti više ili manje veseo. "Zato Biblija ne propisuje da se mora biti poput drugih. Čovjek je ili nije takav", smatra on.

Katolici se više raduju životu

I utemeljitelj protestantizma Martin Luther je tvrdio: "Bogu se ne sviđa tuga duha nego on želi da smo veseli. On nije poslao svog sina da nas rastuži nego da nas razveseli." Nasuprot tome, kalvinisti, koji su također potekli od protestantizma, stoljećima su propisivali najveću strogoću, pa je veselje za vrijeme mise bilo potpuno nezamislivo.

Katolici su, pak, u usporedbi s drugim kršćanima na glasu kao osobe koje se znatno više raduju životu i imaju smisla za humor. Martin Knechtges iz katoličke Akademije Berlin navodi moguće razloge: "Katolicima, čak i ako su ponekad marljivi, nedostaje onaj protestantski radni moral i zato je vjerojatno sve opuštenije. Postoji ispovjed pomoću koje se dosta toga može ponovo ispraviti. Zato je moguće da taj katolički oblik razumijevanja vjere omogućava da se u mnogim stvarima život susreće sa smislom za humor."

Jedan vic za kraj

Svećenici u Milanu igraju nogomet

Svećenici su često glavna tema viceva

A možda duhovitosti katolika pogoduju i njihovi svećenici. Svaka vjera se ponekad ismijava iz vlastitih vjerskih uzora koji često ne ispunjavaju svoju ulogu kako bi to trebalo. Kod katolika je ta uloga vrlo strogo određena i svećenike se smatra jako bliskima samom Bogu, pa je zato i njihov mogući duhovni pad često drastičniji nego kod drugih religija.

A kao dokaz, još jedan vic za kraj:

Sastanu se dva katolička svećenika. Kaže prvi: "Mi vjerojatno više nećemo doživjeti da se smijemo ženiti." Uzvrati drugi: "Mi ne, ali naša djeca."



Autor: Kirsten Dietrich/Andrea Jung-Grimm

Preporuka uredništva