Živjeti kao u srednjem vijeku

Zrakom lete strelice, mačevi udaraju jedan o drugi. Kod Bratstva Askanijaca upravo je 13. stoljeće. Ta udruga iz Berlina opsjednuta je srednjim vijekom. Njezini su članovi u svom paralelnom životu državni službenici, liječnici ili zanatlije. No, preko vikenda oni postaju vitezovi, dvorske gospođe ili strijelci. Njihov vođa Siegfrud von Burgund smatra da je riječ o potrazi za identitetom. "U našoj je zemlji problematično poistovjećivanje s prošlošću ili s nekim povijesnim uzorom. Ovdje te čudno gledaju već kada si pripadnik neke vjere. Zato ljudi traže i pronalaze identitet u ovome što mi radimo. Mi se ne igramo srednjeg vijeka, mi u njemu živimo", ističe Siegfrud von Burgund.

Igra često završi u bolnici

Askanijci žive u skladu sa starim viteškim kodeksom. Siegfrud je u svom drugom životu Marcus Porsch i za život zarađuje organiziranjem raznih manifestacija. Od svog sna iz djetinjstva o vitezovima stvorio je životnu filozofiju. To ni u kom slučaju nije jeftina zabava: viteška oprema izrađena u skladu s originalom košta nekoliko tisuća eura, a tu su još i mač, toljaga i satovi treninga. On se redovito s drugim vitezovima nalazi i mačuje. U Njemačkoj ima dovoljno starih dvoraca, a srećom i modernih zdravstvenih ustanova. Jer, u borbama nisu rijetke i ozbiljnije ozljede.

200 kilometara dalje i 500 godina kasnije

Borbe su u tijeku i 200 kilometara dalje i 500 godina kasnije. Michel Kothe živi u Leipzigu, ali u doba europskih ratova. On je pruski časnik koji se bori protiv Napoleona. Njegov je stan prepun knjiga, filmova i olovnih vojnika, a tu su i čitave scene iz poznatih bitki koje je izradio pomoću figurica iz dječjih igračaka. Kothe je ovaj hobi započeo pod utjecajem svog oca, koji je čak sam šivao povijesne časničke odore.

Poigravanje s maštom

Takav hobi u Njemačkoj nailazi na različite reakcije. Članove udruga često se smatra bolesnim obožavateljima oružja. No, Kothe samog sebe radije vidi kao - praktičnog arheologa. On se često sastaje sa svojim istomišljenicima: "Onda živimo kao u 1813. godini, dakle kuhamo u kotlu, gulimo krumpir, ne koristimo mobitele. Sve što nije iz tog povijesnog razdoblja je nepoželjno. Jedine su razlike u usporedbi s tim davnim vremenima da smijemo koristiti vreće za spavanje i da imamo pitku vodu."

No, na kraju se sve svodi na isto: na poigravanje s maštom.