Ženski pokret u Njemačkoj - tri generacije žena

Tijekom proteklih 40 godina promijenio se niz društvenih normi i vrijednosti koje su zamijenila nova shvaćanja o ulozi žene. To je ujedno značilo i novu orijentaciju za mnoge žene i novi životni stil s više samosvijesti i odgovornosti za vlastiti život. Žene su tijekom posljednjih 40 godina ostvarile niz svojih prava, ali u Njemačkoj još uvijek nisu postigle potpunu ravnopravnost.

Za stolom sjede baka, kćer i unuka - Martha, koja je napunila 71 godinu, 46-godišnja Ariane i njena 16-godišnja kćer Lena. To su tri samosvjesne žene, a svaku od njih je obilježilo vrijeme u kojem je odrasla. Sve one doduše smatraju da je obitelj važna, ali za Arianu taj pojam ipak ne predstavlja apsolutnu vrijednost. Ona se naime nedavno razvela od svog supruga. Na takav se korak njena majka nikad ne bi odvažila jer u njeno je doba razvod bio društveno neprihvatljiv. Pojam "samohrana majka" tada nije ni postojao, kaže Martha: "Može li to ona napraviti svojoj djeci? Isplati li se to? Drugi će muškarac imati neke druge mane. I zato smatram da se krize treba rješavati. Na taj način čovjek stječe zrelost, a ne kad jednostavno ode."

No danas zaposlene žene više nisu toliko ekonomski ovisne o muškarcu, dodaje Matha. Ariane se ne slaže s majčinim stajalištem: "Ne radi se o tome da sam ja izbjegavala krizu i jednostavno se pokupila. Naš je razlaz značio rješenje krize, jer je u našem braku već dugo prije toga škripalo."

Za njenu kćer Lenu je razvod nešto toliko samorazumljivo da ona o tome niti ne razgovara sa svojim prijateljicama. Za tradicionalni su brak najvažnija bila djeca i njihov odgoj, a to je bila glavna zadaća žene. Muž je išao na posao i zarađivao novac. To je dakako dovelo do financijske ovisnosti žena - već i zbog toga su žene rijetko kada pomišljale na razvod. Koncem 60-tih godina, pod utjecajem ženskog pokreta, takva su se stajališta počela mijenjati, tako da se i Martha nakon 12-godina pauze od poroda, ponovno zaposlila . "1971. sam se ponovno vratila na posao i za to mi je bila potrebna porezna karta. Službenik koji izdaje te karte me upitao slaže li se moj muž s time da ja radim. Ja nisam razumjela to pitanje. Znači li to da sam ga prije toga trebala upitati: je li tebi pravo da ja opet počnem raditi? Smijem li početi raditi?"

Danas je pitanje zaposlenja žena nešto samorazumljivo - u tome se slažu pripadnice sve tri generacije. No 60-tih godina je to bilo drugačije. Martha čak nije ni znala koliko točno njen muž zarađuje - on joj je samo davao novac za kupovinu. Ona je izborila to da može otvoriti svoj vlastiti račun u banci, na kojeg je njen muž svakog mjeseca uplaćivao jednu određenu svotu za njene vlastite potrebe. Martha se također trudila da njena kćer Ariane svakako položi maturu, kako bi mogla dalje studirati.

"Za mene je bilo potpuno jasno da ću maturirati, kako bi mogla studirati. Znam da moja majka nije imala tu priliku, iako je ona vrlo inteligentna," kaže Ariane.

No i Ariane je nakon poroda dvoje djece najprije dugo pauzirala. To uopće nije dolazilo u obzir da njen tadašnji muž barem neko vrijeme ostane kod kuće. Muškarci su u pravilu bolje zarađivali i financijski je bilo teško toga se odreći. U međuvremenu u Njemačkoj postoji mogućnost da jedan ili drugi roditelj ostanu neko vrijeme kod kuće s djetetom i dobivaju dio plaće. No činjenica je da i danas muškarci više zarađuju od žena. Lena, najmlađa članica ove obitelji, vidi rješenje tog problema vrlo pragmatično:

"Ja bih pokušala postići nekakav dogovor, da se možda oni izmjenjuju u čuvanju djece. Ili da on manje radi i dođe ranije kući s posla. Ali na to ga ne bih prisiljavala, jer čuvanje djece mora biti nešto što netko dobrovoljno radi, a isto tako ne bih voljela da se on zbog toga manje veseli svom poslu."

Ariane je ponosna na svoju majku Marthu, Lena je ponosna na svoju majku Ariane i njen način života - no svaka od njih kaže: ja ipak želim ići svojim vlastitim putem.