Žena na tragu borama

Sara Wickström ne radi za neki kozmetički koncern, već vodi skupinu mladih znanstvenika na Institutu Maxa Plancka za biologiju starenja u Kölnu. Ona i njezin tim pokušavaju ustanoviti kako nastaje i kako se održava struktura kože. To je vrlo važno, kaže, jer većina kožnih oboljenja nastaje zbog smetnji u toj strukturi: "Jasno je da je struktura mehanizam koji štiti kožu od bolesti, na primjer, od raka. Zato pokušavamo proniknuti u način njezinog nastanka i u procese koji prate proces starenja. U starosti se povećava opasnost od raka kože, a i rane sporije zarastaju".

Sara Wickström sa svojim timom istražuje na koji način proteinske ćelije rade oko sebe mrežu koja se razvija u tkivo. Drugo pitanje je: šta se događa kada stvari krenu pogrešnim tokom, a treće: kako ćelije u starosti reagiraju na gubitak elastičnosti. "Za ljude koji ne znaju ništa o ćelijama, to vjerovatno nije vrlo uzbudljiva tema, ali većina ljudi ignorira činjenicu da je apsolutno nužno razumjeti sve procese koji na to utječu da bi se mogli proizvesti doista djelotvorni lijekovi. Onaj tko želi razumjeti kako funkcioniraju kožne bolesti, mora razumjeti i kako reagiraju kožne ćelije".

Kolege Sare Wickström su već otkrile da proteinska mreža oko ćelije ima vrlo važnu ulogu. Čitava okolina ćelije može doprinjeti sprječavanju razvoja tumora. To je aspekt na koji su se koncentrirala istraživanja finske liječnice. Farmaceutske firme, doduše, do sada za njih nisu pokazale interes.

Mlada entuzijastkinja

Jedna žena na čelu istraživačke grupe na institutu Maks Planck je rijetkost. Uz to tako mlada žena – Sara Wickström ima samo 35 godina. "Među studentima je još podjednak broj muškaraca i žena, ali, već među znanstvenicima koji poslije doktorata rade na nekom institutu ima puno manje žena. Na nivou voditelja projekata – kao što sam ja – ima još samo 15 posto žena, a među profesorima ih je još manje. Morate uložiti puno vremena u znanstveni rad, a to je teško uklopiti u obiteljski život. U Njemačkoj se, po mom mišljenju, previše žena odriče znanstvene karijere u korist obitelji".

O planiranju obitelji sama još ne razmišlja konkretno. Svakoga dana radi prekovremeno, ali to joj ne smeta, jer je rad fascinira: "Kada čovjek pokuša otkriti kako točno funkcioniraju detalji jednog vrlo malog procesa, mora biti malo i štreber, a i malo čudak, jer to što radi je negdje ipak malo čudno".

Sara Wickström se često mora silom uključiti u svijet koji je okružuje kako ne bi sasvim ogrezla u znanosti. "Ja volim istraživanja. Identificiram se s njima. I van radnog vremena mnogo mislim na rad i istraživanje. Ponekad ne znam je li to dobro ili loše, ali mislim da je pomalo i jedno i drugo".

"Svi ipak moramo umrijeti"

Mlada znanstvenica ne želi postati stručnjak za kožu, ali želi ostati istraživačica, iako bi kao liječnica u praksi mogla zarađivati dvostruko više nego sada, a i zahtjevi s kojima se istraživači suočavaju su veliki. "Naravno da želim biti što uspješna, znanstvenike uvijek mjere prema uspjehu i taj uspjeh utječe i na mogućnosti koje će se pred njim otvoriti. Sada ne bih mogla reći: zadovoljna sam postignutim. Kao znanstvenica, uvijek moram ići korak dalje".

Njezin cilj je ovladati najefikasnijim metodama liječenja bolesti koje su u vezi sa starenjem, ali ne vjeruje da nam znanost može osigurati život bez bolesti, zauvijek: "Možemo naći terapiju za mnoga oboljenja, ali na kraju ipak moramo umrijeti".

Autori: Marlis Schaum/ Saša Bojić
Odg. ur.: D. Dragojević