Đapić – čovjek po mjeri Izraelaca

Pripremajući se za nove parlamentarne izbore, hrvatske su se stranke obratile inozemnim stručnjacima za politički marketing. Sanaderovom HDZ-u imidž grade isti ljudi koji rade i za njemački CDU, SDP-ovci su se obratili Britancima, no najveće čuđenje izazvalo je što će novu sliku o Hrvatskoj stranci prava javnosti prezentirati Izraelci. Angažiran je ugledni izraelski fotoreporter Ziv Koren, čija je zadaća bivšeg radikala Antu Đapića pretvoriti u modernog europskog političara. Kampanju vodi Filmind, vlasnik joj je redatelj Ron Assouline, a on je pak, zajedno s Jakovom Sedlarom, upravo predstavio najnoviji dokumentarni film o prvom čovjeku HSP-a. «Korijeni za budućnost – priča o Anti Đapiću» uzburkala je prašinu u hrvatskoj javnosti – konačno i stoga što se uporno spominje kako je riječ o filmu koji su u cijelosti financirali Izraelci.

Prvo New York, Tribeca centar, zatim Zagreb, u kinodvorani s gotovo šest stotina gostiju, za kraj Tel Aviv – tim se redoslijedom javnosti predstavlja 55-minutni dokumentarac o Anti Đapiću, koji je uspio podijeliti hrvatsku javnost. Politički analitičar Davor Gjenero je uvjeren: „Tu se ne radi o filmu koji je bilo financiran ili iniciran iz Izraela. Radi se o filmu koji su domislila dva suptilna politička suradnika Ante Đapića. Jedan se zove Mate Granić i njegovu političku suptilnost upoznali smo u vrijeme dok je vodio diplomaciju Franje Tuđmana, a drugi se zove Jakov Sedlar, a njegove propagandne sposobnosti isto tako znamo iz vremena dok je gospodin Pašalić krojio javni politički život u Hrvatskoj.“

Sličnosti Izraelca Assoulina i Hrvata Đapića

Međutim, sam Đapić tvrdi kako je sve bilo slučajno: slučajan susret s Jakovom Sedlarom u Izraelu, gdje je osječki gradonačelnik bio na hodočašću sa suprugom, slučajno upoznavanje s izraelskim redateljem Ronom Assoulinom, stručnjakom za odnose s javnošću, koji je vodio kampanju Billa Clintona ili Benjamina Netanjahua, primjerice. Đapić mu priča priču o pravašima, objašnjava mu tko su što su i kakav ih glas prati u zemlji te da bi htjeli provesti pravu predizbornu kampanju. „Kad sam ih ja pitao što će to koštati, kakvi su financijski parametri, jer mi smo stranka koja se ne može mjeriti sa strankama koje su sada na vlasti u Hrvatskoj, Assouline mi je rekao da ima jednu pogodbu: napravit će nam kampanju besplatno, ali da materijal koji smo mu dostavili o HSP-u može slobodno koristiti za izradu filma o Hrvatskoj“, objasnio je predsjednik HSP-a.

A hrvatska se priča najbolje mogla ispričati kroz priču Ante Đapića, nastavlja Jakov Sedlar, koji je uz Assoulina vodio režiju: „Zaintrigirale su ga naravno i ideje Ante Đapića s kojima se on kao Izraelac mogao identificirati, a tiču se Đapićeve ideje i želje da se zaštite hrvatski nacionalni interesi na najvišoj mogućoj razini.“

Nije hladan kao riba

„Kada je Assouline došao u Zagreb i vidio cijelu situaciju rekao je: 'Znaš šta, bilo bi dobro napraviti film o Anti Đapiću, zato jer se radi o jednoj izuzetno zanimljivoj priči, zanimljivoj osobi, jednom čovjeku za koga mislim da je drugačiji od ostalih u politici. Ponajprije po tome što su političari hladne ribe, ovaj čovjek je živ čovjek'“, ispričao je Sedlar.

Kritičari zamjeraju što je u toj toploj ljudskoj priči – u kojoj su Đapićeve suze za roditeljima, prema kazivanjima, natjerale suze i kod još nekih muškaraca u publici – nema ključnih spornih dijelova prošlosti tog pravaša, na što Sedlar odgovara: „U filmu je spomenut sukob s Paragom i što je Đapić napravio. U filmu je spomenuta Nezavisna država Hrvatska. To se apsolutno spominje. Međutim, mi nismo išli u dubinu, u obrazlaganje tračeva. Kako bi izgledao film da mi kažemo 'neki su rekli da je Đapić govorio o visini kukuruza' (Fašistički pozdrav podizanjem ruke, A.Đ. je, navodno, objasnio time da se pokazivalo koliko su narasli kukuruzi. – op. a.). E sad mi da opravdavamo nešto što uopće ne znamo je li se dogodilo. Odnosno znamo, jer Đapić kaže da nije.“

Pozivanje na Pavelića i NDH prošlost?

Crne košulje kao dio imidža pravaša očito blijede, no da ih je bilo ne spori ni sam Đapić. Ali istodobno prigovara: „Kada je predsjednik Mesić koketirao s NDH, recimo u svojim govorima, ili kada je pjevao Evo zore, evo dana, da ne govorim dalje, onda se to smatra nečim najnormalnijim u kontekstu vremena. Nitko ni jednu moju izjavu nije stavljao u kontekst vremena u kojem se to događalo nego se sva ta bulumenta neprijatelja – taj radikalni napad i prema HSP-u i prema meni osobno je velik – obrušava na nas, jer najkvalitetnije štitimo nacionalne interese.

Prvi čovjek HSP-a smatra kako zna otkud toliki napadi na film kojemu mnogi osporavaju dokumentarnost: „Njima smeta što sam našao put za HSP i sebe prema Izraelu i SAD-u, što smo u vanjskoj politici učinili puno ne samo za nas, nego za Hrvatsku.“

Suradnja s Izraelcima odličan potez

Đapić tvrdi da bi jednim dopisom mogao uvesti HSP u radikalnu frakciju europskih stranaka, no aplikaciju je dao pučanima. Svjestan je da je to teži, ali za budućnost pravaša sigurniji put, na kojem vidi još jednu prepreku: „Kada usporedite desne stranke u Srbiji, ne znam, Koštunicu, recimo – on je u Europi oličenje nekog demokratskog profila, a u odnosu na njega mi smo limunada.“

49-godišnji Anto Đapić uvjeren je da suradnja s izraelskim marketinškim stručnjacima njegov uvjerljivo najbolji potez. U tome se slaže i doktor Zoran Tomić s katedre za odnose s javnošću Fakulteta političkih znanosti: „Film je odlično sredstvo za projiciranje imidža Ante Đapića i to bi mogao biti put i našim političarima. Ne da prave film, ali da počnu na jedan suptilniji način promatrati svoj imidž, svoj identitet i u tom smislu ga predstavljati javnosti.“

Tomić kaže da je Đapić dobro savjetovan. Istodobno upozorava da koliko god da je neki PR dobar, on nikada ne može prodati loš proizvod – političari moraju svojim djelom potvrditi sliku koju su stvorili u javnosti, a na prvom mjestu moraju iskazati kompetentnost i etičnost.