„Čudotvorni“ senzor iz njemačkog Aachena

Sustavni za rano upozoravanje od mogućih odrona tla, poput onih koji postoje u Europi, često su preskupi za ograničene ekonomske mogućnosti tih zemalja. Znanstvenici iz njemačkog Aachena to žele promijeniti: oni razvijaju novi sustav za rano upozoravanje, koje ne samo da će biti znatno jeftiniji od postojećih, već bi on trebao „raditi“ i puno efikasnije od sadašnjih sustava.

Boje zlata, sićušan, jeftin…

Rafig Azzam, profesor inženjerske geologije i hidrogeologije na Tehničkom fakultetu u Aachenu s ponosom drži u ruci jedan mali predmet boje zlata. To je senzor s antenom, koji stane bez problema u ruku 55-godišnjeg znanstvenika. Taj mali senzor je kamen temeljac novog sustava za rano upozoravanje od mogućih odrona tla, koji bi jednoga dana trebao štititi živote ljudi u Latinskoj Americi i u Aziji. Na tim su kontinentima siromašni ljudi često žrtve takvih prirodnih katastrofa, kaže aachenski stručnjak: „Osobito u velikim gradovima siromašno stanovništvo živi na padinama na kojim se ne bi smjele graditi kuće. Oni se tamo nasele, a kada padne obilna kiša, vodena masa jednostavno „ispere“ cijelu padinu u dolinu. To se često događalo u prošlosti i naravno da pri tome bude i puno mrtvih.“

Najjednostavnije bi bilo da se u tim područjima „instaliraju“

postojeći sustavni za rano upozoravanje od odrona…no, oni su prilično skupi: „Ako vi danas želite instalirati sustav s odgovarajućom tehnikom, naprimjer s radarskim skenerima ili laserskim skenerima, to će koštati oko 180-200 000 eura.“ To su za mjesne vlasti uglavnom previsoki troškovi. Novi senzor iz Aachena košta samo 150 eura. Po toj bi ga si cijeni bez sumnje mogle priuštiti i siromašne zemlje Azije ili Latinske Amerike.

Dovitljivi aachenski znanstvenici

Cijena senzora je niska zato što su stručnjaci iz Aachena u potrazi za jeftinijim mjernim uređajima iskoristili već postojeću tehnologiju, koja se doduše trebala iskoristiti na sasvim drugom području, kako pojašnjava znanstvenik Tomas Fernandez-Steeger: „Odlučujuće je pri tome da mi možemo posegnuti za industrijskim senzorima koji se danas proizvode u više milijuna primjeraka jer se u proizvodnji automobila koriste za sustave sigurnosti u prometu. Zbog toga što dolaze s masovnog tržišta oni su relativno jeftini.“

Te se senzore ugrađuje u cijevi, a cijevi se ukopava na opasne padine. Čim se površina padine počne kretati kreću se i te cijevi, a senzori pokazuju jakost i brzinu pomjeranja. Preko radio-veze postaje za nadzor konstantno primaju nove vrijednosti, i čim neka vrijednost prijeđe određenu razinu proglašava se alarm. Na taj način bi novi senzori bili puno efikasniji od postojećih. Pošto su senzori jeftini stručnjaci bi u riskantnim područjima mogli „ugraditi“ njih puno više nego što je to sada moguće.

Kada ptica „prevari“ visoku tehnologiju…

Cilj znanstvenika iz Aachena je da da se njihov izum nađe posvuda u kritičnim regijama, naprimjer uzduž neke ceste ili željezničke pruge. Tako bi se mogao jamčiti i puno viši stupanj sigurnosti lokalnog stanovništva. No, taj novi senzor ima i neke druge prednosti. Sustavni za rano upozoravanje od odrona tla koji se koriste danas obrađuju uglavnom vrlo mali broj podataka pojedinih senzora. Zbog toga oni nisu pretjerano pouzdani. I zbog toga se mogu dogoditi i bizarne situacije: nekada je dovoljno da kakva ptica sleti na postojeće sustave da bi oni aktivirali alarm od mogućeg odrona. Kad se to dogodi dva-tri puta ne čudi da više nitko tim sustavima ne vjeruje. Kod izuma iz Aachena to se ne može dogoditi: ako na mali senzor i sleti ptica stručnjaci mogu usporediti vrijednosti drugih okolnih senzora i zaključiti da opasnosti nema.

Sela i gradovi u rizičnim područjima u Aziji ili u Latinskoj Americi moraju se ipak još malo strpiti: novi senzor njemačkih znanstvenika na tržištu bi se trebao pojaviti najranije za tri godine.