070611 Kenia Wunderheiler

Mali autobus se već devet sati probija poljskim putevima i uništenim cestama. Klimatizacija već odavno ne radi, pa je zrak zagušljiv. A onda se između zelenih brežuljaka napokon pojavio cilj: tanzanijsko selo Loliondo s provizornim nastambama i kioscima s krovovima od plastične folije. Putnici autobusa reagiraju s olakšanjem. Oni su stigli iz kenijskog glavnog grada Nairobija, inače grada s najboljim bolnicama na istoku Afrike. 76-godišnji Francis Kiali Chege priznaje da je put bio izuzetno naporan, ali vjeruje da će se taj napor isplatiti. On boluje od dijabetesa i sve nade polaže u čudotvornog iscjelitelja i njegov lijek: "Mnogi kažu da su se ovdje izliječili, pa ću se izliječiti i ja."

200 do 300 automobila dnevno

Voda, jelo, šator za noćenje - ništa nije problem u Loliondu. U posljednjih nekoliko mjeseci ovdje je stiglo na stotine trgovaca. Među pridošlicama je i Nilikana Pedro Njerosa. Ovaj mladi pripadnik plemena Masai došao je u Loliondo u travnju kako bi se izliječio, no potom je ostao u selu i sada radi kao čuvar. On priča da su prije pred selom stajale kolone vozila dugačke nekoliko kilometara, ali da se sada situacija ipak promijenila: "Trenutačno dolazi 200 do 300 automobila dnevno. No, više ne dolaze većinom iz Tanzanije, nego iz Kenije, Ugande, Burundija, Ruande, Konga, Zambije i Etiopije."

Dijabetičar Chege izlazi u šest sati ujutro iz šatora u kojem je prenoćio. Odjeven je u odijelo, na glavi mu je šešir, a u ruci štap. On odlazi do kuće Ambilikilea Masapila zvanog Babu, čuvenog iscjelitelja iz Lolionda. Pred jednostavnom zemljanom kućicom već čeka nekoliko stotina ljudi. Najprije slijedi gotovo jednosatno predavanje čuvara, koji među ostalim kaže da je fotografiranje najstrože zabranjeno te da će onaj tko prekrši to pravilo biti uhićen. Novinari koji žele pisati o iscjelitelju moraju za to dobiti posebnu dozvolu. Nju izdaje policija u mjestu Arusha, koje je jedan dan puta udaljeno od Lolionda.

Lijek protiv svih bolesti

U sedam sati iz kuće izlazi Babu i obraća se posjetiteljima pomoću megafona. Kaže da svaki pacijent mora popiti šalicu njegovog lijeka, a djeca po pola šalice. Lijek se sastoji od dijelova takozvanog Mugariga drveta, u stručnim krugovima poznatog kao Carissa edulis. Znanstvenici do sada nisu otkrili nikakva ljekovita svojstva te biljke. Ni mnogi liječnici, koji su pregledali pacijente iz Lolionda, nisu uspjeli utvrditi pozitivan utjecaj lijeka na bolesti. No, Babu obećava: sedam dana nakon uzimanja lijeka bolesti nestaju, svejedno radilo se o AIDS-u, dijabetesu, karcinomu, astmi ili epilepsiji. A što se tiče tajne djelovanja napitka, on kaže: "Mugariga je samo jedno drvo, ali Bog je u njega ugradio svoju riječ i zato ono liječi. Zato kada ste izliječeni zahvalite Bogu, a ne meni."

Nakon održanog govora Babu nestaje u svojoj kućici. Čuvari tjeraju pacijente prema njihovim vozilima. Tu će im biti podijeljen lijek, koji košta oko 25 centi po šalici. Francis Kiali Chege i drugi putnici iz Nairobija prazne svoje šalice u jednom dahu. Francis se smješka. Iako je pred njim mučna devetosatna vožnja kući, on je siguran da će za sedam dana biti izliječen. Jer, ako to svi kažu i ako na tisuće ljudi dolaze ovdje, onda u svemu tome mora biti nešto istine.

Autor: Adrian Kriesch/Andrea Jung-Grimm

Odg. ur.: Z. Arbutina