Čudnovati fenomen nestanka vremena

Već najmanje dvadeset posljednjih godina radosna vijest glasi: sve više – u što manje vremena. To ne vrijedi samo za područje rada već i za sve druge aspekte života. „Moje iskustvo s vremenom ograničava se na jedno osjećanje – imam dojam da mi nedostaje“, žali se Florijan Opitz na početku dokumentarnog filma „Brzina“. Nikada ranije nismo tako učinkovito i brzo radili niti smo uz pomoć sve savršenijih tehnologija navodno štedjeli vrijeme. Pa, ipak, pritisak sve više raste. Taj paradoks je tema 90-minutnog filma sa podnaslovom „U potrazi za izgubljenim vremenom“ koji nas iz Berlina vodi na putovanje oko svijeta.

Problem vremena nije individualan problem

Istraživanje, autor filma počinje na sebi. Na koncu, imperativ posljednjih godina glasi: onaj tko nema vremena – sam je kriv; sve je samo pitanje organizacije. Film nas vodi jednom od najvećih stručnjaka za takozvani menadžment vremena, Lotharu Seiwertu. Film se bavi njegovim izjavama, kao na primjer: „više vremena za bitne stvari“ ili „u miru je snaga“ – očito, problem vremena nije individualan problem koji se može riješiti terapijom ili savjetima iz knjiga.

Opitz prikazuje kako rade poduzeća koja se bave savjetovanjem; ona koja drugim tvrtkama objašnjavaju koncept „vremenske konkurencije“. Ona primjerice posjećuju menadžera agencije Reuters čiji klijenti traže sve brže informacije. Zanimljivo je da njegovi klijenti nisu tisak, radio i televizija, već u 95 posto slučajeva - financijska industrija. Opitz putuje po svijetu, tražeći izlaz. On u Švicarskoj susreće bivšeg menadžera investicijske banke koji je napustio svoj stresni posao i postao pastir.

Alternative ubrzanom kapitalizmu

„Niti jedno rešenje protagonista filma ja osobno, ne bih prihvatio“, kaže Opitz. Ipak, jedan slučaj ga je posebno impresionirao – američki filantrop Douglas Tompinks. Opitz ga je posjetio u Patagoniji, na jugu Argentine i Čilea. Osnivač tekstilnih modnih poduzeća „North Face“ i „Esprit“ je, poslije prodaje svojih tvrtki kupio ogromnu površinu zemljišta. Novac je investirao u nacionalni park i alternativnu poljoprivredu.

„Primjetio je da on nije dio rešenja, već dio problema“, kaže Opitz i zaključuje: „Ako sam ovim filmom doprinijeo kolektivnom razmišljanju o alternativama ubrzanog kapitalizma, sustava u kojem na sve strane škripi, onda sam, kao filmaš, mnogo postigao!“