Čudima nema kraja

Jorge Maria Bergoglio sigurno nije Papa koji je brz na jeziku. Pola godine je prošlo prije nego što je u funkciji poglavara Katoličke crkve dao prvi veliki intervju. Svaka njegova riječ tijekom razgovora za jedan isusovački časopis je pažljivo odmjerena. I ovaj, 20 stranica dug intervju je zapravo duboki razgovor, iznikao iz privatnih iskustava.

Priznanje vlastitih nedostataka

Papina prirodnost je više nego ugodna. U vremenima u kojima svatko želi djelovati savršeno i bez greške, poglavar Katoličke crkve ima hrabrosti reći: "Ja sam grešnik". I govori otvoreno o prijašnjim osobnim manama vezanim uz disciplinu i stil vladanja. Kada smo posljednji put doživjeli ovoliko javne samokritike od nekog pape.

Možda i ta autentičnost skrbi za to da čitatelj bez problema povjeruje u to da ovaj Papa zaista želi iz temelja promijeniti svoju Crkvu. Ovaj intervju doduše nije scenarij za to kako će Crkva sutra izgledati. No grubi nacrt za to Papa već ima u svojoj glavi. I čini ispravno kada ovaj nacrt ne radi sam. Savjetovanje s drugima mu leži na srcu, poručuje. To su riječi nekog tko je za timski rad.

Crkva mora služiti čovjeku

Božji poslanici na zemlji su dobili i dodatne naputke za rad: "Dušobrižnici u prvom redu moraju biti sluge milosrđa", poručuje Papa Franjo. Organizatorske i strukturalne reforme su u drugom planu. To zvuči kao prava mala revolucija, kao povratak, čovjeku bliske, biblijske etike. Ono što Papa želi prije svega reformirati je unutarnji stav crkvenih dušobrižnika. Papa to formulira vrlo jasno: "Božji narod želi pastire a ne funkcionare ili državni kler." No pitanje je, jesu li oni uopće sposobni shvatiti svoju novu ulogu i nju prije svega provesti u djelo.

U ovu novu etiku milosrđa za Papu spada i zaštita i pratnja ljudi koji se nalaze u određenim situacijama, bilo da se radi o razvedenima ili homoseksualcima. Vjera doduše ima pravo vlastite svjetonazore propagirati kroz službu s vjernicima. No duhovno miješanje u osobni život vjernika je nedopustivo. To tako jasno niti jedan Papa dosad nije formulirao.

Ne uporno ponavljati poznato

I u tom tonu Papa nastavlja svoj intervju. Službeni stav katoličke crkve prema istospolnim brakovima, pobačajima i kontracepciji je jasan, kaže Papa Franjo. No to ne znači da se to treba vječito i uvijek iznova ponavljati. Svakom tvrdolinijašu katoličke etike i seksualnog morala pri ovim izjavama Pape mora ponestati daha.

I zagovornicima moći katoličkih kongregacija, vijeća i ostalih crkvenih institucija bi trebalo biti nelagodno pri čitanju Papinog intervjua. Prema Papinom shvaćanju ove institucije su tu da služe njemu i biskupima. "Cenzore" koji rade po vlastitom nahođenju Papa ne treba.

Novi tonovi i kad je u pitanju položaj žena u crkvi. Ne radikalno novi ali ipak tonovi koji zvuče velikodušno. Zagovaranjem pojačanog prisustva žena u Crkvi, Papa svima onima koji to isto traže već desetljećima govori direktno iz srca. I izjava da je ženski duh i genijalnost potrebna na svim mjestima gdje se donose važne odluke je također melem na dušu mnogima.

Nema nazadovanja

Papa isto tako ne ostavlja mjesta za dvojbu činjenici da su rezultati Drugog vatikanskog koncila (1963 - 1965) neopozivi. Ovaj koncil je, kako kaže Papa, pokrenuo pokret obnove koji dolazi iz samog evanđelja. Plodovi obnove su ogromni. I ultrakonzervativni katolici su s užasom shvatili da povratak na staro ni pod koju cijenu nije poželjan.

To što je Papa predstavio još nije konačni novi scenarij. On još jednostavno nije dovoljno konkretan. Na scenariju za obnovljenu i budućnosti okrenutu Katoličku crkvu će još morati pisati mnogi autori. Zahtjev Pape svojoj Crkvi da mora prije svega "liječiti rane i grijati srca vjernika" je isto tako jednostavan koliko i genijalan temelj za sve ono što se još mora u Crkvi dogoditi. To je Pontifex na vrijeme prepoznao. Pitanje je samo koliko vjernika, i prije svega, koliko odgovornih unutar Katoličke crkve će slijediti svoga poglavara.