Čudesni odnosi 'vatrenih'

Hrvatska reprezentacija nikada do sada nije pobijedila u sve tri utakmice u skupini, niti je ikada igrala s drugom momčadi kao protiv Poljske i pri tome pobijedila. Što je tako posebno na ovom prvenstvu, što je nedostajalo na prvenstvima 1996. ili 2006.? Dobra taktika i fizička spremnost mnogo znače, kao i dobra atmosfera među izgračima koja nas je dovela do četvrtfinala.

Prva godina na kojoj je Hrvatska sudjelovala na velikom natjecanju bila je 1996. Tada je vladala opća euforija i oduševljenje zbog prolaska prvog kruga. Čudo je bila 1998. kada je na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj Hrvatska ostvarila nezaboravnu pobjedu nad Nijemcima s 3:0. Zahvaljujući najboljem strijelcu Davoru Šukeru osvojili smo senzacionalno treće mjesto. Nogometno prvenstvo 2006. zračilo je nezadovoljstvom, kako oko reprezentacije tako i u samoj reprezentaciji. Talijani su pobijedili Francusku s 5:3 i postali prvaci, a mi smo se neproslavljeni vratili doma.

Dobra atmosfera u obitelji

Što je to što vatrene motivira i što im pomaže u postizanju ovako dobrih rezultata? Odgovor na to zna naš kolega i novinar Večernjeg lista, Robert Junaci, koji već tjednima u Austriji prati stanje naših dečki. ''Ako vam u obitelji nije dobra atmosfera, onda nije lijepo doći doma. Ako vam u restoranu nije ugodna atmosfera nećete ići tamo, nije vam dobro ni jelo ako atmosfera nije dobra'', riječi su izbornika Slavena Bilića na jučerašnjoj (17.06.) tiskovnoj konferenciji. Da to nije slučaj u hrvatskoj reprezentaciji, svima je vidljivo.

Ova je momčad napravila već veliku stvar. Deset godina nismo prošli skupinu na velikim natjecanjima, a sada smo to napravili na impresivan način, komentira Junaci. Navijači su s razlogom zadovoljni postignutim rezultatima, jedino zbog čega su razočarani broj je karata za četvrtfinalni susret s Turskom u Beču. Hrvatski su navijači do sada dobili samo pohvale za svoje ponašanje, iako je HNS dobio kaznu od 5.000 eura zbog baklji tijekom prve utakmice i utrčavanja navijača na teren.

I u dobru i u zlu

Prema riječima Junacija, Bilić je presretan zbog utakmice s Poljskom i želi što duže uživati u tom osjećaju. Činjenica da su svi dečki odlično spremni da u svakom trenutku mogu izaći na teren i biti zamjena bilo kojem igraču, uveliko utječe na Bilićevu sreću.

Ozbiljnijih ozljeda u momčadi nema, Klasnić je jučer (17.06.) bio na svom redovnom pregledu bubrega, udarci koje su Srna, Rakitić i Budan dobili tijekom zadnjih utakmica ne bi trebali ozbiljno utjecati na konkuriranje za sastav protiv Turske. Današnja je momčad sjajna, među njima ne postoji ljubomore ili zavisti, svi su prijatelji, što je velika prednost u usporedbi s prvenstvom 2006. Bilić i njegovi dečki dati će sve od sebe na tekmi protiv Turske, zasigurno će biti spremni. Ako se i dogodi poraz, Bilić je svjesan da će svi biti razočarani, ali sutra će opet izaći sunce i život ide dalje.