Čitav niz pitanja za ministre obrane NATO saveza
9. veljače 2006
Nedaleko od hotela gdje će se okupiti ministri obrane zemalja NATO saveza u sicilijanskom mjestašcu Taormina vijori se danska zastava pred konzulatom te zemlje i već je to podsjetnik ministrima kako će se prije svega morati baviti pitanjem odnosa prema muslimanskom svijetu. Prilika za to ukazat će se već sutra, kada će se 26-torici ministra NATO saveza, po prvi puta priključiti i ministri sedam zemalja južnog Mediterana: osim iz Izraela, tu će doći i ministri obrane Jordana, Egipta, Tunisa, Alžira, Maroka i Mauretanije. Njemački ministar obrane Jung se nada kako bi upravo te zemlje mogle pomoći da se ponovno vrati miran dijalog o slobodi vjeroispovjesti i tiska.
Jer, ministri su suočeni i sa napadima na jedinice NATO-a u Afganistanu i moraju odlučiti da li će napad na norveške i američke postrojbe imati posljedica. Tim više što bi od proljeća Sjevernoatlantski vojni savez trebao preuzeti kontrolu i inače nemirnog južnog Afganistana od američkih jedinica. Toj misiji ne stoji ništa na putu, uvjerava glasnogovornik NATO-a James Appathurai iako je parlament Nizozemske nedavno tek teškom mukom odobrio slanje dodatnih 1400 nizozemskih vojnika u tu zemlju. A prosvjedi muslimana otvaraju pitanje i da li je tamošnja misija dovoljno "solidna" - drugim riječima, da li vojnici imaju dovoljno ovlasti i naoružanja kako bi se zaštitili i od ozbiljnog napada.
Jer, najveće brige NATO saveza su dvije: kako se prilagoditi novim izazovima terorističkih prijetnji i kako i tko će to platiti. Osobito Washington želi da njegovi europski saveznici preuzmu više zadaća u borbi protiv terora. U tu svrhu bi mogla poslužiti i netom osnovana Jedinica za brze reakcije koja bi trebala, sa svih svojih 25.000 vojnika, biti sposobna za misiju već krajem godine. Prvi, doduše miroljubiv ispit je već prošla - pružanje humanitarne pomoći unesrećenima u potresu na Kašmiru ali već i to je pokazalo kako je takva mobilna jedinica izuzetno skupa. Do sada je bilo pravilo - svaka zemlja plaća za svoje vojnike u toj jedinici, ali osobito male zemlje - zajedno sa Amerikancima - zalažu se za fiksni postotak koji bi zapao svaku zemlju. Njemačka u tom slučaju morala financirati 18% te jedinice - i još povrh toga za uzdržavanje svojih misija u Afganistanu i na Kosovu pa se zato Berlinu ta ideja ne čini osobito dobrom. Ali očito je - ministri NATO-a moraju rasčistiti mnogo toga a svemu tome još treba dodati i zaoštravanje odnosa sa Iranom. Jer, ako dođe do sankcija UN-a protiv Irana, američki diplomati već glasno razmišljaju kako bi i to bila zadaća NATO saveza.