Andrija Hebrang – na Pantovčak ili u političku mirovinu

Iako je kandidat najveće hrvatske stranke, Hebrang ne stoji dobro u anketama. Drugi predsjednički krug neće biti lako dohvatiti, prije svega, zahvaljujući i bivšim stranačkim kolegama Nadanu Vidoševiću i Draganu Primorcu, kandidatima koji su nagrizli Hebrangovo biračko tijelo. Hebrang se stoga u kampanji žestoko okomio na spomenuti dvojac.

S jednog predizbornog skupa Dragana Primorca nazvao je izdajicom i dezerterom koji nije poštovao stranački statut. O drugom suparniku, s kojim je nekoć dijelio iste stranačke boje, nedavno je izjavio: „Vidošević je 1991. godine, prije nego što je pala prva granata na Dalmaciju pobjegao u Zagreb.“ Vidoševića je prozvao i zbog imovinske kartice. Ovakav žestok pristup pripisuje se lošim prognozama koje od početka kampanje prate HDZ-ovog kandidata.

Pola pojeli, pola uložili u nekretnine

Tvrdi da je jedini kandidat koji je dao na uvid porijeklo imovine. A kako kaže, ta imovina iznosu polovicu od onog što su on i njegova supruga uprihodili u životu. Drugu polovicu su, tvrdi Hebrang, pojeli. Kampanju financira isključivo iz tekućih sredstava stranke.

Život ga nije mazio

Andrija Hebrang rođen je 1946. godine u Beogradu, u tek stasaloj državi nastaloj na porazu fašizma i nacionalsocijalizma, ali i u državi koja se nije libila obračunati se i s domaćim političkim neprijateljima. Nedugo nakon kraja rata, Hebrangov otac Andrija našao se na udaru režima. Optužen kao izdajnik i ustaša, uhićen je, ubijen i sahranjen na nepoznatom mjestu. Nije bila pošteđena ni Hebrangova majka. Osuđena je na višegodišnju robiju i puštena je kad je malom Andriji bilo 10 godina. Do tada, ali i nakon toga obitelj je teško živjela, a prezimena Hebrang morala se odreći.

Iako nije rođen pod sretnom zvijezdom, Hebrang je daleko dogurao. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu gdje je u 42. godini postao redoviti profesor. U politiku ulazi 1990. godine. Dva je puta bio na čelu Ministarstva zdravstva, a jednom je predvodio Ministarstvo obrane, u vrijeme Franje Tuđmana. Spomenutu dužnost napušta nakon samo 4 mjeseca jer, kako kaže, nije mogao stati na kraj korupciji u MORH-u uz poruku Tuđmanu: „Neka vam Bog da snage da razlikujete dobo od zla.“ Nakon odlaska iz politike okreće se poduzetništvu, ali se u aktivnu politiku vraća 2003. uoči parlamentarnih izbora. Nakon izbornog trijumfa HDZ-a postaje potpredsjednik stranke i ministar zdravstva. Zbog teške bolesti 2005. godine podnosi ostavku te se liječi ne u Hrvatskoj, na čijem je zdravastvu bio na čelu, nego u Austriji, potez koji je javnost žestoko kritizirala. Nakon što je pobijedio bolest ne vraća se u Vladu, već u Sabor gdje postaje predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a.

Imovine „na sunce“

Hebrang uporno traži na uvid porijeklo imovine predsjedničkih kandidata, a ne bježi ni od svoje. Spremno će reći kako je sve u životu stekao poštenim radom. Smatra da se političar svojim zanatom ne smije obogatiti, a za bogaćenje u politici optužuje Dragana Primorca, a osobito Nadana Vidoševića. Tvrdi da pojedini nezavisni kandidati u kampanji troše velike količina novca i pita se – tko ih financira?

Hebranga svakako valja ubrojiti u one kandidate koji neće nastaviti putem svog prethodnika Stipe Mesića. Zamjera mu mnogo toga – obračun s generalima, ponižavanje branitelja, sluganski odnos prema europskim centrima moći, kao i njegovanje antifašizma i kulta Josipa Broza Tita. Za Hebranga je Tito najveći zločinac u povijesti Hrvata, ali unatoč takvom stavu, koristio bi njegovo ime u promicanju hrvatskog gospodarstva jer tvrdi, ništa mu nije strano što bi moglo biti u hrvatskom interesu. Računa i na potporu vjernika u koje se i sam ubraja iako, doduše, vjerničke dužnosti ne obavlja najmarljivije. Na pitanje posjećuje li redovito euharistijska slavlja, odgovara: „Idem kad god stignem. Nažalost, ne redovito. U kampanji nisam pojačaoodlaske na mise. I nikad ne bih zloupotrijebio misu. Kao neki kandidati koji u jednu nedjelju obiđu tri mise, a na svakoj su dvadesetak minuta. To je zloupotreba vjerskih osjećaja. Neki ljudi vjeruju u Boga i Crkvu cijeli život, a neki samo 60 dana prije izbora.“ Kaže da neće biti građanin predsjednik jer Hrvatska, osim građana, ima i seljake.

Za Hebranga budući šef države mora biti kreativac, svojevrsni magnet koji bi oko sebe okupljao mudre i pametne glave te Vladi predlagao tematske sjednice vezane uz goruće hrvatske probleme. Hebrang računa i na glas branitelja kojima obećava vratiti poljuljano dostojanstvo, a „istinu o Domovinskom ratu“ želi vratiti i u školske udžbenike. U slučaju njegove pobjede Zagreb bi postao bogatiji za spomenik prvom predsjedniku Franji Tuđmanu.

Treba raditi, a ne piti kavu

Hrvatska treba raditi, a ne predsjednika koji će piti kavu, izjavio je Hebrang tijekom jednog od predizbornih govora aludirajući na poznatu praksu aktualnog predsjednika. Hrvatsku bi počistio od pošasti korupcije, a gospodarstvo oživio. No kako? Hebrang nudi odgovor i tvrdi kako je predsjednik osoba koja može i mora na tako velikim projektima okupiti sve političke snage i ujediniti naciju. Nastavit će ondje gdje je stao Franjo Tuđman i stvoriti zemlju sretnog i ponosnog naroda. Za Hrvate u Bosni i Hercegovini Hebrang traži ravnopravan status, a podsjeća kako država ima ustavnu obvezu skrbiti i o tom dijelu hrvatskog korpusa.

Autor: Goran Prokopec

Odg. ur.: Nenad Kreizer