Upoznaj me pa mi sudi

Da li se sve lezbejke oblače kao muškarci, kako izgleda veza dvije djevojke u maloj sredini, kakav je život bivšeg ovisnika ili svakodnevica studenta u invalidskim kolicima? Ova pitanja mogu se postaviti u 'Živoj biblioteci', osobama koje bez ustručavanja na njih odgovaraju.

Desetak stolova raspoređeno je u većoj sali, za svakim sjedi po jedna osoba i čeka svog sagovornika odnosno 'čitaoca' kojem će na uvid staviti svoju sudbinu poput otvorene knjige. Posjetilac ima dvadeset minuta da pita sve što ga zanima a ako želi može se ponovo vratiti.

Živa biblioteka je metod socijalne intervencije za promovisanje poštovanja ljudskih prava i ljudskog dostojanstva i služi borbi protiv diskriminacije.

Ko ne voli da čita, može da sluša

Knjige u 'Živoj bibioteci' su prave osobe koje predstavljaju različite grupe a koje su opet često meta predrasuda, stereotipa i diskriminacije. Posjetioci sa njima mogu razgovarati, postavljati im pitanja. Naravno, svaka 'knjiga' je autentična i zasnovana na istinitoj priči.

Istinito je nažalost i to da ih društvo ne prihvata i diskriminiše. I najhrabriji priznaju da je strah od neprihvatanja ogroman. “S petnaest godina sam majci rekla da sam lezbejka, svi moji prijatelji to znaju i nemam problem s tim. Ali, na poslu to ne mogu reći, bojim se reakcija i nisam spremna na to”, kaže jedna mlada Sarajka.

Iako se bavi aktivizmom i promocijom ljudskih prava, ne želi da njenu fotografiju objavimo. Nedavno se zaposlila u jednoj uglednoj kompaniji i bilo bi joj teško, kako kaže, nositi se s tim teretom. Međutim, to je ništa u poređenju sa strahom koji izazivaju komentari i govor mržnje upućen LGBT osobama u BiH.

Ludak, narkoman, peder… dalje od mene

Ova mlada djevojka imaja je mnogo 'čitalaca'. Mladi su bili veoma zainteresovani da s njom razgovaraju a ona je bez dlake na jeziku odgovarala na sva pitanja.

Proteklih dana u Banjaluci su održane dvije sesije 'Žive biblioteke'. Interesovanje građana je veliko, mnogi bi željeli iz prve ruke dobiti odgovore i saznati nešto više o životu pojedinih društvenih grupa. Koncept je takav da 'knjige' nemaju ime i prezime, na njihovom stolu piše 'Romkinja', 'LGBT osoba', 'bivši ovisnik', 'osoba sa iskustvom psihijatrijskoh liječenja'…

Sve što je drugačije od većine teško se prihvata, a mala je granica između neprihvatanja i direktne diskriminacije i kršenja ljudskih prava, poručuju iz Helsinškog parlamenta građana koji provodi ovaj projekat. S dijagnozom shizofrenije, život u maloj seoskoj sredini nije jednostavan. O teškim danima kada je prvi put hospitalizovan nije mu teško govoriti. Detalje rado prepričava a sagvornici, uglavnom radoznali studenti, ostaju bez teksta. “Nisam znao da neko ko živi s psihozom i tako ozbiljnom dijagnozom može biti zaista normalan član društva i funkcionalan. Radi, zarađuje, brine o sebi..”, kaže jedan od posjetilaca.

Ovaj student elektrotehnike je svoj stereotip pobijedio i potpuno drugačije gleda na ove ljude. Njegovom sagovorniku bi mnogo značilo da u sredini gdje živi nailazi na slično odobravanje: “Radio sam kao konobar. Deslila se neka tuča u kafiću i kada je policija došla uopšte me nisu htjeli saslušati. Rekli su da sam lud i da ne mogu dati izjavu”, prisjeća se učesnik 'Žive biblioteke'.

Strah od neprihvatanja ogroman

Jedna od najranjivijih društvenih grupa u BiH su osobe sa invaliditetom. Samo pet fakulteta u Banjaluci ima prilaz i sve što je potrebno kako bi im se moglo pristupiti u invalidskim kolicima. Student socijalnog rada iz Šipova pričao je posjetiocima šta jednom mladom čovjeku poput njega svakodnevno otežava kretanje i funkcionisanje.

“Kada je vijest dana u svim medijima u državi da je Rom zaposlen u policiji, onda je jasno kako ova populacija živi”, kaže jedna starija Romkinja iz Banjaluke.

Siromaštvo je, ističe, doprinijelo diskriminaciji i lošijem položaju Roma. Sve je bilo mnogo bolje prije rata i fakultetski obrazovan Rom nije bio toliko rijetka pojava kao danas, dodaje ova 'živa knjiga'.

“Kroz prijateljski razgovor sa onima koji su drugačiji od većine, posjetilac ima priliku da možda po prvi put upozna osobe o kojima je do tada imao predrasude, slušao samo u medijima ili jednostavno nije znao ništa o njihovom životu”, kaže Ivana Stanković, koordinatorica projekta.

Termin se dugo čekao kod knjige pod nazivom 'bivši ovisnik'. Danas porodičan čovjek, ovaj četrdesetogodišnji Banjalučanin poručio je mladim posjetiocima da je život pun pozitivnih preokreta ako se uhvate u koštac s problemima.

Koncept 'Žive biblioteke' nastao je u Danskoj prije 20 godina, kako bi zbližio ljude koji se ne bi upoznali u standardnim okolnostima. Svako ko dođe u ovu neobičnu biblioteku, prvo se javi bibliotekaru koji mu 'knjigu iznajmi na dvadeset minuta'.

Cilj projekta je borba protiv stereotipa i diskriminacije, kroz prijateljski razgovor sa onima koji su drugačiji od većine. 'Živa bibliteka', u avgustu mjesecu, seli se u Mrkonjić Grad, zatim u Sanski Most, Jajce i Prijedor.