"Želimo Evroviziju u Sarajevu!"

Dojče vele: Dino, po drugi put učestvujete na Takmičenju za Pjesmu evrovizije. Ove godine imamo još jednog izvođača, koji se uslovno rečeno vraća Eurosongu, a to je Dana International, pobjednica iz Izraela, iz zemlje u kojoj ste 1999. godine učestvovali na ovom festivalu. Slučajnost ili ne, ali šta je to što Vas je kao jednog veoma uspješnog pop izvođača sa prostora bivše Jugoslavije, kojem Evrovizija uopšte nije potrebna, ponovo privuklo da učestvujete na izboru za Pjesmu evrovizije?

Dino Merlin: „Razlog je jednostavan. Motivacija je svakom čovjeku potrebna na dnevnoj bazi. Znate, kada se bavite ovim poslom, kojim se ja bavim, kao što vam je potrebna jutarnja kafa ili čaj i prvi udisaj proljetnog jutra u Sarajevu, tako vam je potrebna i motivacija. A gdje ćete veću motivaciju, nego kad napišete pjesmu, kad je ona nova, kad imate mogućnost da predstavljate svoju zemlju. Ima nečeg dubokog u nama, kada napišete nešto novo i kada ste u prici da to predstaviti na tako velikoj bini, pred tako veliki auditorijumom. To je jednostavno to, nema drugih kalkulacija.“

Da li je učešće na Evroviziji te 1999. godine i osvojeno sedmo mjesto, nešto u Vašem životu i karijeri promijenilo?

„U karijeri što ste tiče aspekta, da li je više publike na mojim koncertima i da li ja prodajem više nosača zvuka – ne. Ali sam doživeo jedno nevjerovatno iskustvo. Bio sam u Jerusalimu, gdje ranije nikada nisam bio. Upoznao jedan svet koji je malo drugačiji od mog. Ja možda malo više pripadam toj pop-rok kulturi. Ali, sve ukupno to je jedno iskustvo na koje sam jako ponosan. I jedan rezultat na koji sam ponosan. I ta pjesma, koja inače nije evrovizijska, jer sam tu pjesmu „Putnici“ pravio za svoj album. Sticajem okolnosti je Televizija BiH tada željela da reanimira festival „Šlager sezone“, kako bi pobjednik išao na Evroviziju. To je bio jedan splet okolnosti, koji se završio lijepo.“

Pretpostavljam da onda, ako se uzme u obzir da Vam je ovo drugo učešće na Evroviziji, još od tada detaljno pratite ovaj najgledaniji, evropski TV spektakl. Jeste li možda pogledali i poslušali kakve sve kompozicije države učesnice šalju ove godine na Eurosong u Diseldorf? Imate li neke svoje lične favorite?

„Ima lijepih pjesama. Talentovani ljudi rastu svuda, rađaju se svuda po svijetu. Ovaj festival je zaista jedan biser, jedna blagodat čovječanstvu – da toliko zemalja učestvuje na Evroviziji – sa istoka, zapada, sjevera, Juga… Toliko različitih lica tu možete sresti, različitih uticaja, različitih kultura, religija. Na Evroviziju bi svako trebao da dođe, barem jednom. Iz razloga što na tom mjestu, za tih 10-15 dana možeš toliko toga upoznati i vidjeti, što nisu u prilici često da doživiš.“

Na sljedećoj stranici pročitajte šta je to po čemu se izdvaja “Love in rewind”.

Dino, Vi ste 1999. godine za BiH na Evroviziji nastupali zajedno sa Beatris, što je ujedno bilo i prvo izvođenje jedne kompozicije sa kojom je Bosna i Hercegovina otišla na Eurosong, a da nije u potpunosti bila na maternjem jeziku. Ove godine se još veći broj izvođača odlučio za izvođenje pjesme na engleskom. Zašto ste se i Vi odlučili za pjesmu na engleskom?

„To sjećanje na Jerusalim i na pjesmu „Putnici“ i na Beatris naravno, duboko je u meni. A pogotovo što je bilo neobično napisati pjesmu, dijelom i na francuskom. To je bila jedna hrabra i neobična pjesma, koju su i publika i žiri jako dobro ocijenili. Bilo je to lijepo iskustvo. Ali, od Jerusalima je prošlo 12-13 godina. Toliko toga se promijenilo u svijetu, a kamoli u svijetu muzike, da je to nevjerovatno. Danas je sve to kondenzovano. Za deset godina se desi nešto, što se u prošlosti dešavalo za hiljadu godina. Tako da ljudi u ovom globalno svijetu razmišljaju globalno, oni žele da se njihova poruka čuje što dalje. Svi mi to želimo, a engleski je postao jedna vrsta esperanta. Važno je da ono što govorimo, naš sagovornik razumije. Engleski je odavno jezik, koji mnogi govore - i najlakše je sporazumijevati se na engleskom. Vjerovatno ljudi zbog toga pjevaju na tom jeziku, jer žele da se njihova pjesma i njihova poruka čuju što dalje.“

Vratimo se Evroviziji koja se ove godine održava u Njemačkoj. Šta je u pjesmi „Love in Rewind“ ono po čemu se izdvaja, bilo tekstualno, bilo da je riječ o muzici, aranžmanu…?

„Izdvaja se po tome što je to pjesma, a ne nekakav projekat za ovaj ili onaj festival. To je univerzalna priča o ljudima koji se u jednoj tački svog života zaustave, pogledaju se, naprave jedan predah i pokušaju da naprave inventuru, šta je bilo prije, šta su uradili do sada, pojedinačno i u svojoj vezi, šta nisu uradili, šta su mogli - a nisu. To je priča o ljudima koji su u godinama u kojima sam ja, kada sumiraju svoje živote i pokušaju da sve one najljepše momente izdvoje, dakle da pritisnu „rewind“, a potom i „play“, kako bi zasviralo sve ono najbolje u njihovim životima. Život je ionako, kako je to govorio Džon Lenon, nešto što nam prolazi dok radimo druge stvari. Nevjerovatno kako sve brzo prolazi. Ne bi bilo loše pritisnuti „rewind“ i pokušati da vratimo ono najbolje u našim životima… O tome priča moja pjesma.“

Postoji li neki recept za dobar rezultat i uspjeh na ovom takmičenju? Jedni kažu da ima više smisla otići sa kompozicijom koja ima elemente onog što se na domaćem terenu sluša, prije svega etno, neki tvrde da kompozicija jednostavno treba da bude drugačija da se po nečemu izdvaja od drugih…

„Nema nikakvog recepta za to. To ne postoji. Ni za jednu umjetnost ne postoji nikakav recept. Zato i jeste umjetnost, jer se ne može naučiti u školi. Tako nećete postati Džon Lenon ili Zdravko Čolić, ne. To je nešto što vam je dato. Vi ste medij, imate tu harizmu i sve ono što ide uz to. Najvažnije od svega jeste harizma, pjesma, iskrenost i strast sa kojom ulazite u sve to. Neki ljudi kalkulišu sa razno-raznim aspektima i pričaju razno-razne priče. Međutim, nema ničeg do dobre pjesme, dobrog nastupa, interpretacije – i to je to, što te izdvaja od drugih, ništa drugo. Mogu za tebe glasati razni blokovi, jedni, drugi, treći, ali ako ti nemaš dobru pjesmu, ne možeš postići veliki rezultat.“

Na sljedećoj stranici čitajte o “snu Dina Merlina”?

Pošto ste Vi, ako se ne varam već gotovo 30 godina na muzičkoj sceni, onda se sigurno sjećate i pamtite Evroviziju i u nekom ranijem ruhu. Mislite li da je Evrovizija izgubila draž, prije svega na umjetničkom planu, ako se u obzir uzme da orkestra odavno nema i da se koriste matrice?

„Ljudi su prilično licemjerni kada pričaju o Evroviziji. Uglavnom govore kao to nije ništa, a svi se otimaju da dođu na Evroviziju. Svi žele da budu tu. Evo čovjek koji radi za Lejdi Gagu piše ove godine pjesmu za Evroviziju. Prošle godine su pjesme pisali najveći engleski kompozitori. Goran Bregović pisao je za Srbiju. Zatim Željko Joksimović koji je dobro plasiran i koji je svakako dio evrovizijske priče. Dakle, svi oni, pošteni prema sebi, znaju da je to najveći muzički događaj, da to gleda užasno puno ljudi, da je to u stvari evropsko prvenstvo, kao što je to fudbalsko prvenstvo. Svi su te noći ispred televizora. Nije tačno da Evrovizija doživljava krizu. Naprotiv, ona svake godine ide dalje sa inovacijama, sa produkcijskim standardima, sa svim onim što čini šou-biznis, s jednom od najpropulzivnijih grana.“

Posljednji album Dina Merlina bio je album „Ispočetka“ iz 2008. Četiri godine prije toga publika sa prostora bivše Jugoslavije uživala je u hitovima sa albuma „Burek“, e sad ako me matematika dobro služi, izgleda da je vrijeme za novi CD i nove pjesme. Dešava li se nešto na tom planu?

„Da. Ja sam bio u sred snimanja novog albuma, kada su me ljudi sa Televizije BiH ponovo pitali, da li imam šta da ponudim i meni se učinilo da je ovo pjesma koja je stvorena za izvođenje na Evroviziji, da je to priča koju će razumijeti veliki broj ljudi. Tako da je odgovor na vaše pitanje – da, ja sam u sred rada na novoj ploči i vjerovatno je 2012. godina, kada će, ako Bog da, publika imati pred sobom, moj novi album.“

Ako se ne varam Vi volite da citirate Brehta. „Onaj ko ima san, sigurno će ga jednog dana i odsanjati“. Da li to znači da je san Dina Merlina pobjeda na Evroviziji, pa samim tim i to da ovo takmičenje konačno jednom bude održano i u Sarajevu?

„Da, dobro ste rekli. Volim ja citirati Brehta (smijeh). Pogotovo kada kaže: ‚bori se, ako se boriš poneku bitku možeš izgubiti, ali ako se ne boriš unaprijed si izgubio'. Mi smo potpuno ujedinjeni u tome da dostignemo najviše standarde, da napravimo najbolji performans, najbolji rezultat, pa zašto ne i pobjedu. Mi smo navikli pobjeđivati i istinski želimo i sanjamo Evroviziju u BiH, u Sarajevu.“

Autor: Jakov Leon

Odg. urednik: Svetozar Savić